Svi misle da poznaju Tošeta, film bi da nađe čovjeka iza zvijezde

Priču o Tošetu Proeskom gotovo da nije potrebno posebno predstavljati. Njegov glas, osmijeh, pjesme i prerani odlazak ostali su duboko urezani u kolektivno sjećanje ljudi širom regiona.

Ali jednu priču o Tošetu javnost, zapravo, još nije do kraja čula.

Kako je izgledao mladić iza velike zvijezde? Šta je želio kada se ugase reflektori? O čemu je sanjao, čega se plašio i koliko je prostora u životu jednog od najvoljenijih muzičara regiona ostajalo za običnog čovjeka?

Upravo tim pitanjima bavi se projekat „Next Big Thing – Toše Proeski film“, predstavljen na Weekend.19 u Rovinju.

O projektu su govorili producent Pece Taleski, autor Igor Stoimenov i scenaristi Milana Vlaović i Andrej Volkashin. Njihova namjera nije da ponove ono što publika već zna, već da pokušaju da iza poznatog lika pronađu čovjeka.

I možda je najvažnija rečenica za razumijevanje cijelog projekta ona koju je sam Toše izgovorio u svom posljednjem intervjuu, svega nekoliko sati prije tragične smrti: „I ja bih voleo da znam tog Tošu“.

U toj rečenici, smatra autor projekta Igor Stoimenov, nalazi se srž cijele priče.

Toše je govorio o slici savršenog života koju su drugi stvorili o njemu. O slici zvijezde koja je s vremenom postala toliko velika da je u njoj, čini se, bilo sve manje prostora za njega samog.

„Ovo nije samo priča o prvoj postjugoslovenskoj zvijezdi, koja je svojim glasom povezala ljude koji su do juče jedni druge gledali preko nišana. Ovo je priča o čovjeku, zapravo mladiću iza nje“, rekao je Stoimenov.

Toše je do svoje 26. godine već pokazao nevjerovatan raspon. Njegov tenor bez problema je prelazio iz popa i roka u tradicionalnu muziku, pa sve do zahtjevnih operskih arija.

Ali što je javni Toše postajao veći, njegov privatni svijet, prema riječima autora, kao da je imao sve manje prostora. Za ljubav. Za vjeru. Za sopstvene snove. Za život koji ne pripada publici.

Njegov život prekinut je u trenutku kada njegov umjetnički put ni izbliza nije bio završen. Naprotiv, činilo se da je tek počinjao da prelazi granice prostora u kojem je postao zvijezda i da traži novi zvuk i put prema međunarodnoj karijeri.

„Sve što je ostvario tek je nagovještavalo koliko bi daleko mogao stići“, kazao je Stoimenov.

Zato želi da se kroz projekat vrati na početak – u Kruševo, malo mjesto u kojem je odrastao dječak koji će jednog dana postati jedan od najpoznatijih muzičara bivše Jugoslavije.

„Želim da pronađem Tošeta – dječaka iz Kruševa, malog mjesta na krovu Makedonije. Želim da pokažem ko je stajao iza glasa, koncerata, naslovnih strana i mita“, rekao je Stoimenov.

Iza svega toga, dodaje, bio je čovjek koji je želio da voli i bude voljen, da vjeruje i da mu vjeruju, da ima svoj život i svoje snove.

Koliko je njegov glas mogao daleko da ode, danas više niko ne može znati.

Ali autori projekta žele da pokušaju da odgovore na drugo pitanje: ko je bio čovjek koji je taj glas nosio?

Priča koja ne može stati u jedan film

Za producenta Pecea Taleskog upravo širina Tošetove priče objašnjava odluku da projekat ne bude ograničen na jedan format.

Plan je da se priča razvija kroz igrani film, igranu seriju i dokumentarnu seriju, kako bi se njegov život sagledao iz različitih uglova.

„Od početka smo znali da ova priča ne može da ostane u okvirima jednog formata“, rekao je Taleski.

Toše je bio regionalna zvijezda, ali priča o čovjeku koji se nalazio iza tog uspjeha, smatra Taleski, može biti razumljiva i publici koja nije odrastala uz njegovu muziku.

Upravo je istraživanje tog čovjeka, a ne samo poznatih činjenica iz biografije, bio jedan od najzahtjevnijih djelova rada na scenariju.

Scenaristkinja Milana Vlaović govori o desetinama razgovora i intervjua sa ljudima koji su poznavali Tošeta, preslušavanju njegovih pjesama, obilasku lokacija i pokušaju da se od brojnih sjećanja složi jedna cjelina.

Jer ono što je bilo javno – svi već znaju.

„Željeli smo da odemo dublje. Trebalo je pronaći čovjeka i ponuditi ljudima priču o njemu koja je bila tu, skrivena od reflektora, i čekala da je neko konačno pokaže svijetu“, kazala je Vlaović.

A upravo tu nastaje najveći problem svakog biografskog filma: kako od života koji je trajao samo 26 godina napraviti priču koja neće biti tek niz poznatih događaja.

Scenarista Andrej Volkashin kaže da je materijala ogromno – činjenica, svjedočenja, uspomena i trenutaka koje publika već poznaje.

Ali film ne može ispričati baš sve.

„Najveći scenaristički izazov je prepoznati što doista pripada priči i gdje biografija prestaje, a počinje film“, objasnio je Volkashin.

Milioni ljudi, a svako ima svog Tošeta

Možda je upravo u tome i najveća težina ovog projekta.

Toše nije ostao samo muzičar čije pjesme ljudi pamte. Za mnoge je postao lično sjećanje.

Neko ga pamti po koncertu. Neko po pjesmi. Neko po osmijehu. Neko po susretu koji je trajao nekoliko minuta. Neko po danu kada je stigla vijest da ga više nema.

Zbog toga svaki pokušaj da se njegova priča prenese na ekran mora da pronađe ravnotežu između onoga što svi znaju i onoga što još nije ispričano.

„Svako ima svoju priču o Tošetu“, bila je jedna od polaznih misli razgovora u Rovinju.

I upravo mnoštvo tih priča postaje dio procesa nastanka projekta.

Autori zato kroz razgovore, lična svjedočenja, muzičko nasljeđe, lokacije i dostupne materijale pokušavaju da slože širu sliku njegovog života – ne samo onog koji se odvijao pred publikom, već i onog koji je postojao kada bi se zavjesa spustila.

Projekat „Toše Proeski“ trenutno je u fazi razvoja, a planirano je da kroz igrani film, igranu seriju i dokumentarnu seriju iz različitih perspektiva govori o njegovom životu, karijeri i nasljeđu.

Film još nije pred publikom. Ali pitanje koje ga pokreće već je poznato: Ako svi mislimo da poznajemo Tošeta Proeskog – da li smo ikada zaista upoznali čovjeka iza tog imena?

( Kultura Vijesti )