Spajića ne pobjeđuje još jedan „spajić”: Kako opozicija da izađe na crtu premijerovom "Euro modelu"

Da bi u susret izborima naredne godine opozicija mogla da se takmiči s modelom povećanja plata i penzija koji je najavio premijer Milojko Spajić, mora imati jasan program koji će građanima ponuditi veći standard otporan na inflaciju, dostupne stanove i efikasnu državu bez partijskog zapošljavanja. Mogli bi i da uđu u kampanju diskreditacije šefa Vlade, jer on predstavlja garant onog što je obećano, ali bi trebalo i da ciljaju grupe birača koji bi ponajviše osjetili negativne efekte “Euro modela”, poput predstavnika malog i srednjeg biznisa.

Tim riječima sagovornici “Vijesti” odgovaraju na pitanje šta bi opozicija trebalo da ponudi biračima na parlamentarnim izborima naredne godine, a da bude jednako primamljivo ili primamljivije kao veliko povećanje zarada.

Premijer je prije 10-ak dana najavio da će od 1. januara naredne godine minimalne zarade za zaposlene na radnim mjestima s osnovnim i nižim obrazovanjem biti 1.000 eura, za zaposlene sa srednjim obrazovanjem 1.250, dok će minimalna zarada za radna mjesta s visokim obrazovanjem iznositi 1.400 eura. Trenutna minimalna zarada u Crnoj Gori je 600 eura, odnosno 800 za one pozicije za koje se traži fakultetsko obrazovanje.

“Euro modelom”, koji, između ostalog, predviđa potpuno ukidanje doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, biće obuhvaćeno više od 250 hiljada zaposlenih.

Prema analizama ekonomskih stručnjaka, taj program mogao bi stvoriti novu rupu u budžetu na godišnjem nivou od 650 do 700 miliona eura - odnosno sa dosadašnjim deficitom od oko 300 miliona, mogući nedostatak bio bi oko milijardu eura koji bi izvršna vlast morala da pokrije iz drugih prihoda kroz povećanje dažbina, preusmjeravanjem novca iz opštinskih u državnu kasu, bolju naplatu prihoda, zaduženja...

Ipak, dosad iz opozicije nije bilo “bučne” kritike na Spajićev program, koji su odmah prihvatili i krenuli da promovišu njegovi partneri iz vlasti. Sličnu reakciju opozicija je imala i kad su najavljivani programi “Evropa sad 1” i Evropa sad 2”, a s kritikom su počeli tek kad su bili vidljivi negativni efekti takvih ekonomskih poduhvata.

Ni iz jedne opozicione partije nisu odgovorili na pitanja “Vijesti” šta njihova partija planira da ponudi građanima kako bi bila konkurentna s “Euro modelom”.

STANDARD, STANOVI I EFIKASNA DRŽAVA

Saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Mladen Grgić, kazao je da problem Spajićevog modela nije povećanje zarada koje bi zaustavile odliv građana, već to što ne postoji nikakav set reformi kojim bi one bile održive, a da se ne naruše privreda, javne finansije i ekonomska stabilnost.

“On uporno gradi kuću od krova. Ne samo to, već minimalna zarada - koja je instrument zaštite najranjivijih grupa radnika prije svega, ovdje je instrumentalizovana kao sredstvo postavljanja praga opštih zarada koje ne odgovaraju stvarnom stanju ekonomije”, rekao je on “Vijestima”.

Upitan šta bi opozicija trebalo da uradi da bi bila konkurentna “Euro modelu”, Grgić je odgovorio da bi se u šali moglo reći, neka ponude duplo.

“Iza toga ne bi stajala ništa smislenija analiza ili teorija, samo veći ulog. Ali, ozbiljno govoreći, svako nuđenje istog ili većeg samo bi dalo kredibilitet politici najprostijeg ekonomskog populizma”.

Grgić je kazao da bi odgovorna politika prema građanima ponudila dvije komponente: povećanje standarda koje neće pojesti inflacija i reforme koje će ga učiniti održivim.

“Građanima (nadam se) nije važan samo broj na računu, već koliko mu ostane kad plati stan, hranu, kredit, ljekove i obrazovanje djece. A interes je svih da se država razvija, ne samo da raste na potrošnji i inflaciji”.

Grgić je konstatovao da ko god ne želi da ide putem Spajićeve politike, mora ponuditi nešto razumno, ali i dovoljno konkretno: jasan hodogram povećanja zarada (čak i kvantitativno predstavljen) s jasnim setom reformi - sudstva, administracije i državnih preduzeća, podršku malim firmama, investicije i stvarnu politiku dostupnog stanovanja - bilo kroz bečki model, bilo kroz gradnju na komunalno opremljenom državnom zemljištu.

“... Nešto što može početi odmah, i nešto što je održivo, a takvih modela ima. Vlada je planirala da potroši 40 miliona kroz šemu u kojoj će kvadrat stana plaćati skuplje od tržišne, mimo svih analiza i propisa. Zašto neko ne ponudi da će s tih 40 miliona da otkupi stanove po tržišnim cijenama ili sagradi na komunalno opremljenim lokacijama i pod jasnim pravilima ponudi prvo najranjivijim, onda drugim grupama? To je jednostavna i konkretna politika nasuprot naizgled koruptivne i neracionalne šeme”.

Grgić zato kao moguće rješenje vidi veći standard, ali bez obmane, dostupne stanove, ali bez predizbornih maketa i efikasnu državu, ali bez partijskog zapošljavanja.

“Niko ne može pobijediti Spajića tako što će postati još jedan ‘spajić’ - ili može, ali onda je potpuno svejedno”, poručio je sagovornik.

Podsjetio je da opozicija nosi svoje breme prošlosti i da svaki narativ zavisi upravo od toga koliko blijedi prošlost. Prema njegovim riječima, ono što je za opoziciju pozitivno, a za društvo loše, jeste da nema negativne prakse koja nije nastavljena.

“Korupcije je ništa manje, partijsko zapošljavanje norma, nekompetentnost sveprisutna... a model razvoja identičan, samo manje efikasan”.

NARUŠAVANJE POVJERENJA I PROGRAMSKE PORUKE

Politikološkinja i politička konsultantkinja Ana Stojiljković rekla je “Vijestima” da su pitanja ekonomije i životnog standarda u svakoj relativno normalnoj zemlji uvijek ona koja građani zaokružuju kao najvažnija. Međutim, navodi da naročito u društvima sličnim ovdašnjim, to nisu u svakom kontekstu i trenutku pitanja koja najviše mobilišu birače.

“Tako da opcije odgovora opozicije zavise od političkih i ideoloških preferencija opozicionih partija, ali i vrste motiva birača kojima se te partije obraćaju. Neke od opozicionih, ali i drugih partija (ne računajući Spajićev Pokret Evropa sad) koje čine većinu, će svakako nastaviti da mobilišu svoje birače stavljajući na agendu i druga pitanja i teme, i izazivajući interesovanja za njih kroz (pseudo)događaje, afere, incidente...”

Stojiljković je istakla da je dobar dio crnogorskih birača od promjena 2020. pokazao spremnost da više nagrađuje tzv. životne teme u kampanjama, te da se može očekivati očekivati da dio opozicije pokuša da se nametne tim biračima.

“Te pokušaje zasad vidimo uglavnom kroz kritiku najavljenih i dosadašnjih mjera koje se vezuju za Spajića, kao i njega samog, a manje kroz direktna, programska obraćanja onim grupama birača koje mogu imati sumnje i strahove od najavljenih mjera, kao što su na primjer predstavnici malog i srednjeg biznisa u Crnog Gori. Programi i politike koji bi motivisali te grupe građana, a ne samo kampanja protiv, mogli bi biti jedan od odgovora opozicije”.

Ocijenila je da je ono što ne treba zaboraviti kad su ekonomska obećanja u pitanju jeste da njihova efikasnost na izborima zavisi prije svega od toga da li građani u njih vjeruju, tj. da li je izborni akter građanima kredibilan kad im obećava bolji život i veće plate.

“A u aktuelnom slučaju, za neki broj građana se to odnosi i na pitanje stabilnosti sistema i ekonomije po sprovođenju mjera i održivosti. Konkretnije, za ove mjere koje bi trebalo da se materijalizuju u periodu izborne kampanje znači da efikasnost tih poruka na izborima zavisi od povjerenja u samog Spajića”.

Stojiljković je objasnila da to emotivno stanje povjerenja kod građana ne proizvode samo percepcija stanja ekonomije i životnog standarda i zasluga koje premijer za to ima, već će na poverenje u Spajića do izbora uticati i druge teme i pitanja koje se smatraju njegovom nadležnošću - pa ga mogu narušiti i eventualni problemi i zastoji u reformama, evropskim integracijama, narušavanja stabilnosti, problemi u odnosima u okviru vladajuće većine, ali i eventualna promovisanja afera koruptivne prirode.

“Kao garant ‘Euro modela’ i najavljenog povećanja plata, Spajić je garant i vjerovanja birača u njihovo dugoročno sprovođenje i održivost, pa će svaki napad ili narušavanje Spajićevog imidža i rejtinga u narednim mjesecima uticati i na efikasnost mjera koje je najavio. Zaključno, opoziciji je u narednom periodu na raspolaganju kampanja narušavanja povjerenja u premijera, i programske poruke ciljane ka onim djelovima građana koji bi mogli imati strahove u vezi s najavljenim mjerama”.

NIJE SAMO EKONOMIJA NA STOLU

Upitan da li smatra da je Spajić “Euro modelom” pobijedio u predizbornoj trci prije nego što je ona i počela, Mladen Grgić je odgovorio odrično.

“Niti će se glasati samo o ekonomiji, iako je očigledno Spajićeva namjera da ‘Euro modelom’ utiša druge teme. Čini mi se da je i sam svjestan da je izgubio dobar dio političkog kredita. Česte ‘nemoguće’ najave urušile su mu kredibilitet, iako se sklanjao od javnosti i nastojao da se pojavljuje samo s pozitivnim temama”.

Grgić je konstatovao da se Spajić rijetko bavio svakodnevnim premijerskim poslom, dok su projekti koje je lično promovisao, Velika plaža, koncesija aerodroma, “državni Glovo”, trase auto-puteva, ostali bez obećanih rezultata.

Prema njegovim riječima, premijer zato sad mijenja redosljed - prvo daje, pa traži glasove, računajući da će početni rast primanja i potrošnje politički naplatiti prije nego što ostale posljedice postanu vidljive.

“Ali povećanje će dobiti i oni koji za njega neće glasati. Uspjeh te transakcije zato nije izvjestan, dok troškove i rizike preuzimaju država i privreda. Upravo zato bi trebalo ozbiljnije razgovarati i o takozvanom uspjehu ‘Evrope sad 2’. Vlast ga danas brani tvrdnjom da država nije bankrotirala. Ali bankrot uglavnom nije ni bio suština upozorenja, niti je njegovo izbjegavanje bilo obećani cilj. Obećavani su investicioni talas, najbolji ambijent za poslovanje i novi razvojni zamah. Gdje je to?”, upitao je Grgić.

On je konstatovao da je došlo do rasta nominalnih zarada, ali uz nedovoljna izdvajanja za zdravstvo i kapitalne projekte, dok je inflacija povećavala nominalne poreske prihode i peglala budžetske rupe, istovremeno nagrizajući kupovnu moć.

“Nismo bankrotirali, ali smo izgubili vrijeme i suzili prostor za dugoročni razvoj. Ono što je interesantno jeste da su države u okruženju imale slične rezultate bez tako radikalne intervencije u finansiranje Fonda PIO. Za tri godine nismo vidjeli reformu koja bi suštinski promijenila način na koji ekonomija funkcioniše, ni u državnim preduzećima ni u administraciji”.

Grgić je podsjetio i da umjesto obećanog raskida sa starim praksama, javnost gleda partijsko zapošljavanje i sve otvorenije korišćenje javnih resursa za partijske i privatne interese, dodajući da država pokazuje nemoć da se suoči s tajkunima povezanim s djelovima vlasti.

“... I o tome će se glasati. Investicija, osim u stanove, gotovo da nema. Sve se dešava stihijski. Ciljevi reformi ‘Evropa sad’ nisu ostvareni, a novo dizanje uloga do krajnjih granica vidim kao priznanje tog neuspjeha”.

Grgić: Spajić je težak protivnik jer je hazarder i ne osjeća odgovornost

Govoreći o “Euro modelu”, Mladen Grgić je rekao da bi trebalo razumjeti i kako Spajić vidi politiku. Ocijenio je da premijer državu, baš kao i sopstvenu ulogu u njoj, ne doživljava mnogo drugačije od firme, projekta s kripto valutama ili fonda koji se bavi špekulativnim kupovinama.

“Građani su kupci/investitori, a politika proizvod koji im treba prodati. Poruka je banalizovana do krajnjih granica, na nivou naslova ‘self-help’ knjiga: zašto biste bili siromašni kad možete biti bogati? Zato će država propisati da budete bogati”.

Ocijenio je da Spajić zanemaruju sve ekonomske i tržišne mehanizme, te da se stvar svodi na jedan propis - banalnost.

Prema njegovim riječima, negativni efekti djeluju toliko očigledno da dio javnosti pomisli da ne mogu biti stvarni.

“Jer, valjda, niko to ne bi radio da ne zna šta radi. Mora postojati analiza! Ali u politici koju živimo, a koja se rađa na onome što je okrnjeni liberalni poredak baziran na tehnokratiji, i kod nas i drugdje, politika može da se vodi praznovjerjem, obmanom, emocijom... Ako ste dodatno hazarder i ne osjećate minimum odgovornosti za svoje odluke - vi ste težak protivnik”.

( Balša Rudović )