Šest romana u trci: Objavljen uži izbor za Bukerovu nagradu
Pod predsjedavanjem čuvene britanske istoričarke Meri Berd, žiri je izabrao finaliste koji kroz distopijske vizije, intimne drame i istorijske metafikcije preispituju savremeni svijet; ime dobitnika 50.000 funti biće poznato 9. novembra
Šestoro književnika našlo se u samoj završnici trke za ovogodišnju Bukerovu nagradu (Booker Prize), jedno od najvažnijih i najuticajnijih priznanja u svijetu književnosti pisane na engleskom jeziku. Žiri je prošle sedmice objavio kratku listu naslova koji su uspjeli da se izdvoje iz izuzetno obimne ovogodišnje produkcije i ponesu laskavu titulu finalista.
Ko će ponijeti priznanje vrijedno 50.000 funti i trajno upisati svoje ime u istoriju savremene književnosti, biće objelodanjeno na svečanoj dodjeli u Londonu, zakazanoj za ponedjeljak, 9. novembar 2026. godine. No, osim samog novčanog iznosa i ogromnog globalnog ugleda, sam ulazak u uži izbor autorima po pravilu otvara vrata svjetske scene: njihove knjige preko noći dobijaju višestruko veće tiraže i prevode se na desetine jezika, pa je ova lista već decenijama nepogrešiv putokaz za sve strastvene čitaoce.
Ko je Meri Berd, žena na čelu ovogodišnjeg žirija?
Odluka da vođenje žirija povjeri Dejm Meri Berd (Dame Mary Beard) naišla je na izuzetno pozitivne reakcije u književnim krugovima. Riječ je o jednoj od najcjenjenijih britanskih istoričarki, stručnjaku za antičku kulturu, profesorki emeritus Univerziteta u Kembridžu i urednici u uglednom listu Times Literary Supplement (TLS).
Ono što Meri Berd čini posebnom pojavom u savremenoj kulturi jeste njena rijetka sposobnost da najsloženija akademska pitanja i istorijske epohe približi najširoj publici na neposredan, živ i izuzetno uzbudljiv način. Čitaoci na našim prostorima dobro poznaju njena kapitalna djela prevedena na naš jezik, među kojima se izdvajaju "SPQR - Istorija antičkog Rima", te duboko proživljeni feministički ogled "Žene i moć: Manifest", u kom rasvetljava vjekovno ućutkivanje ženskog glasa od antike do danas. Tu je i njena studija "Pompeji: Život rimskog grada", krunisana nagradom Wolfson, kao i nedavno objavljeno monografsko ostvarenje "Emperor of Rome".
Kao dugogodišnje prepoznatljivo lice BBC-jevih dokumentaraca, Berdova plijeni beskompromisnim stavom i neskrivenom strastvenošću prema pisanoj riječi. Povodom uloge u ovom žiriju, sa sebi svojstvenom lucidnošću primijetila je da Bukerova nagrada predstavlja odavanje priznanja književnosti u svoj njenoj čudesnoj raznolikosti, ali i proslavu samog čina čitanja, podsjećajući nas na to koliko dobra proza ima moć da nam izmjeni pogled na svijet.
Između apokalipse, istorije i intimnih trauma: Šest romana u završnici
Ovogodišnji uži izbor donosi izuzetno bogatu tematsku i stilsku lepezu - od turobnih distopijskih vizija i mračnog britanskog humora, preko delikatnih obradba istorije, pa sve do duboko potresnih ličnih drama.
Među finalistima su se našla i dva ranija dobitnika ove nagrade. Jamajčanski pisac Marlon Džejms (Marlon James), koji je Bukera osvojio 2015. godine, ponovo je očarao žiri romanom "The Disappearers". Riječ je o raskošnom i bolnom epu smještenom u doba epidemije AIDS-a na Jamajci, u kom autor pretresa posljedice brutalnog napada na grupu gej muškaraca i višedecenijske ožiljke koje preživjeli nose sa sobom. Sa druge strane, škotsko-američki pisac Daglas Stjuart (Douglas Stuart), nagrađen 2020. za roman "Šagi Bein", vraća se turobnim i izolovanim krajolicima svoje domovine u romanu "John of John". Kroz priču o mladiću koji se vraća na rodna Spoljna Hebridska ostrva, Stjuart ponovo majstorski slika porodična očekivanja, potisnute emocije i osjećaj hronične usamljenosti.
Poznata američka književnica i dobitnica Pulicerove nagrade Elizabet Straut (Elizabeth Strout) u romanu "The Things We Never Say" još jednom dokazuje zašto važi za jednog od najboljih hroničara ljudske duše. Prateći život profesora istorije na obali Masačusetsa, autorka minuciozno razotkriva kako se naizgled miran i složen život raspada pod teretom porodičnih tajni i prećutanih istina, ogledajući u tom mikroplanu društvene rascjepe savremene Amerike.
Za ljubitelje satirične, mračne i vizionarske proze tu je veteran britanske fantastike M. Džon Harison (M. John Harrison) sa romanom "The End of Everything". Smiještajući radnju u mali obalski grad u Kentu nakon neimenovane katastrofe, Harison se kroz prepoznatljiv crni humor bavi pitanjima ljudskog opstanka i samih granica onoga što kao vrsta možemo spoznati. U sličnom duhu, britanski pisac i pjesnik Luk Kenard (Luke Kennard) u romanu "Black Bag" donosi izuzetno duhovitu i provokativnu akademsku satiru o glumcu u kasnim tridesetim godinama koji, u okviru neobičnog psihološkog eksperimenta, prihvata obavezu da na predavanja dolazi sa crnom kožnom torbom navučenom preko glave.
Jedino debitantsko ime na ovogodišnjoj listi jeste pjesnikinja Rebeka Peri (Rebecca Perry), čiji je prvenac "May We Feed the King" privukao veliku pažnju kritike. Kroz lik kustoskinje koja u savremenom muzeju oživljava istorijske scene, autorka plete delikatne niti između današnjeg trenutka i srednjovjekovne prošlosti, istražujući gdje prestaje istorijska činjenica, a gdje počinje umjetnička mašta.
Ključni datum u književnom kalendaru
Svi ljubitelji dobre knjige sada sa nestrpljenjem iščekuju 9. novembar, kada će na svečanosti u Londonu biti saopšteno koje će od ovih šest ostvarenja ponijeti titulu najboljeg romana za 2026. godinu.
O dodjeli ove prestižne nagrade stara se Fondacija Bukerove nagrade (Booker Prize Foundation), nezavisna dobrotvorna organizacija koja već decenijama brine o ovom književnom priznanju. Pobjednika svake godine proglašava nezavisni žiri sastavljen od vodećih književnika i kritičara, dok mu trofej na svečanosti tradicionalno predaje dobitnik iz prethodne godine. Prošle, 2025. godine, ovo laskavo priznanje pripalo je britansko-mađarskom piscu Dejvidu Salaju (David Szalay) za njegov potresni roman "Flesh", a prepoznatljivu statuu uručila mu je britanska književnica Samanta Harvi (Samantha Harvey), laureatkinja iz 2024. godine.
Tokom više od pola vijeka, Buker je iznjedrio prilično impresivnu listu savremenih književnih klasika. Tu je, prije svega, roman "Djeca ponoći" Salmana Ruždija, koji je osvojio Bukera 1981. godine, kao i nagradu Buker nad Bukerima; "Ostaci dana" Kazua Išigura, "Svjedočanstva" Margaret Atvud, kao i "Vučja jazbina" Hilari Mantel. Jan Martel osvojio je ovu nagradu za roman "Pijev život", a Kormak Makarti za "Put". To su knjige koje su prestale da budu samo "prethodni dobitnici Bukera" i postali dio šireg čitalačkog života.
( Nina Vujačić )