Danijela o borbi sa karcinomom dojke: "Htjela sam da mi se život ne promijeni"
„Rečeno mi je da vjerovatno nije ništa, da je možda cista. Ali ja sam sumnjala. Otišla sam kod dr. Mladena Filipovića i saznala da imam karcinom dojke“, priča Danijela Kašćelan
Za Danijelu Kašćelan 15. decembar 2025. godine bio je dan kada je, kako kaže za "Boje jutra" na TV Vijesti, život na trenutak stao. Nakon dijagnoze karcinoma dojke uslijedili su hemoterapija, operacija i zračenje. Danas svoju priču dijeli sa javnošću, sa jednom porukom – nema predaje.
Danijela je redovno odlazila na kontrole i nikada ranije nije imala problema sa zdravljem. U septembru 2025. godine pregled je bio uredan, ali je u decembru sama napipala promjenu.
„Rečeno mi je da vjerovatno nije ništa, da je možda cista. Ali ja sam sumnjala. Otišla sam kod dr. Mladena Filipovića i saznala da imam karcinom dojke“, priča Danijela.
Prva misao bio joj je desetogodišnji sin. Kao zdravstvena radnica, znala je šta dijagnoza može da znači. Ipak, odlučila je da ne gubi vrijeme.
Uslijedila je hemoterapija, a potom operacija u Novom Sadu. Nakon operacije prošla je i četiri sedmice zračenja.
„Bila sam hrabra i bodrila sam sebe: još samo ovo, još samo ovo. I proći će. I evo, prošlo je“, kaže Danijela.
Najveći strah nije joj, kaže, bila sama operacija.
„Gubljenje kose. I kako će me prihvatiti sin. To mi je bilo najteže.“
Tokom liječenja nastavila je da radi u urgentnom centru u Kotoru.
„Htjela sam da mi se život ne promijeni. Imala sam veliku podršku supruga, prijatelja i kolega. To me držalo.“
„Pacijentkinja nije broj“
Dr Boris Dašić, hirurg u Centru za hirurgiju dojke Kliničkog centra Crne Gore, objašnjava da nakon potvrde dijagnoze slijedi niz analiza koje određuju dalji tok liječenja.
„Liječenje karcinoma dojke zahtijeva multidisciplinarni pristup. Svaka pacijentkinja je posebna i svakoj se pristupa individualno“, kaže Dašić.
Posebno ističe značaj odnosa ljekara prema pacijentkinji.
„ Najozbiljnije i najiskrenije govorim da pacijentkinje nisu broj. Pacijentkinja nije jedan, dva i tri na operativnom programu, pacijentkinja nije samo ona koja leži na toj i toj poziciji u sobi. Više puta se susrećemo sa našim pacijentkinjama – u ambulanti, na konzilijumu, tokom zakazivanja operativnog zahvata, onda kada ona dođe na prijem. Mislim da ljekar bez empatije nije pravi ljekar. I da hirurgija, a i svaka druga grana medicine, stoji rame uz rame sa empatijom.“ “
Danijela kaže da joj je mnogo značilo upravo to kako su joj ljekari saopštili dijagnozu i pružali podršku tokom liječenja.
„Pregled može da znači i mir“
U Centru za hirurgiju dojke Kliničkog centra Crne Gore, prema njegovim riječima, mjesečno se uradi oko 40 do 45 operacija. Dr Dašić upozorava da žene ne bi trebalo da odlažu preglede zbog straha.
„Pregled ne mora nužno da znači bolest. Pregled može da znači i mir. Ako se promjena otkrije u ranoj fazi, liječenje je brže, lakše i jednostavnije.“
A Danijelina poruka ženama koje se suoče sa dijagnozom jednostavna je:
„Mora biti pozitivna, mora biti jaka i da se bori. Nema predaje. Život ide dalje, jer i ova bolest može da se pobijedi.“
( Suzana Ćetković )