Raskrinkavanje.me: EU nas nije prinudila da lovimo srne i lanad

Pozivanje na evropska pravila ne objašnjava zašto je Crna Gora otvorila sporne lovne sezone. EU ne zahtijeva odstrjel srne i laneta, dok za balkansku divokozu predviđa strogu zaštitu. Tvrdnja da je Evropska komisija odobrila pravilnik ište dokument kao dokaz, a poređenje sa Slovenijom i Austrijom znatno više od njihovog lovnog kalendara.

Srna i lane nisu u javnu raspravu ušli kao stavke iz tabele. Ušli su kao slika majke i mladunčeta, nečega što bi, makar na trenutak, trebalo ostaviti na miru. Zato je novi Pravilnik o lovnim sezonama divljači izazvao reakcije koje se ne mogu svesti na raspravu o datumima.

Ali uz pitanje šta će biti sa životinjama, otvorilo se i drugo: ko je, zapravo, odlučio da se njihova zaštita promijeni?

U objašnjenjima nadležnih posljednjih dana pojavila se Evropska komisija. Kao učesnik u pripremi, kao izvor pozitivnog mišljenja, pa i kao adresa čije su instrukcije morale biti praćene. Građaninu koji ne prati razliku između direktive, domaćeg zakona i ministarskog pravilnika lako može ostati utisak da je lov na srne i lanad još jedna obaveza na putu ka EU.

Međutim, takva obaveza ne proizlazi iz evropskih direktiva o zaštiti prirode. Evropska unija dopušta različite modele upravljanja pojedinim vrstama, ali ne propisuje da Crna Gora mora otvoriti lov na srne i lanad. Kod balkanske divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica), na primjer, pitanje je još ozbiljnije: evropski propisi upravo toj podvrsti daju strogu zaštitu.

Kako je Brisel dospio u obrazloženje

Ministar ekologije Damjan Ćulafić naveo je u svom saopštenju za javnost 28. septembra da je njegov resor, prilikom davanja saglasnosti, „bio prinuđen da postupa shodno instrukcijama Evropske komisije“, što je prenio i Javni servis. Odgovornost za promjenu povezao je sa Zakonom o divljači i lovstvu koji je predložilo Ministarstvo poljoprivrede, a usvojila Skupština. U istom obraćanju tvrdio je da stoga njegovo ministarstvo nije imalo pravno uporište da zabrani lov na srnu.

Ministarstvo ekologije je, odgovarajući Vijestima, navelo da je „prilikom izrade Pravilnika o lovnim sezonama bila uključena i Evropska komisija“, koja je dala pozitivno mišljenje. Istovremeno, Agencija za zaštitu životne sredine tom listu je saopštila da nije bila konsultovana o spornim izmjenama.

O pozitivnim komentarima Komisije govorio je i načelnik Direkcije za lovstvo Miloš Janković u nastupu na TV Vijesti. Ministarstvo poljoprivrede branilo je pravilnik pozivanjem na naučne principe, evropsku praksu i plansko upravljanje populacijama.

Obrazloženje je dobilo dodatnu dimenziju 30. septembra, kada je Ćulafić u Jutarnjem programu TV Vijesti polemiku o pravilniku predstavio kao primjer društvenog stresa koji donosi primjena evropskih standarda. Govoreći o promjenama koje građani neće lako prihvatiti, pozvao se na „standarde koje Brisel propisuje“, a aktuelni slučaj označio kao školski primjer takve situacije.

Sudeći po ministrovom izlaganju otpor pravilniku je teškoća društva da prihvati evropska pravila. Međutim, prije nego što se građanima objasni da se teško privikavaju na Evropu, bilo bi profesionalno i lijepo pokazati koje ih evropsko pravilo obavezuje da prihvate upravo ovakvo rješenje.

Ministar je potom rekao da je njegov resor tražio mogućnost da zaštiti životinje, ali da za to nije bilo pravnog prostora. Prema njegovim riječima, nakon pozitivnog mišljenja Evropske komisije na pravilnik koji je pripremilo Ministarstvo poljoprivrede, Ministarstvo ekologije bilo je „bukvalno vezanih ruku“ i dalo saglasnost.

U istoj emisiji, Janković je ponudio i objašnjenje kako je došlo do brisanja člana 36 u iz starog Zakona o divljači lovstvu, kojim su pojedine kategorije divljači bile trajno zaštićene. Prema njegovom izlaganju, stručnjak iz EU, angažovan kao konsultant na pripremi propisa, još je tokom analize domaćeg zakonodavstva oko 2016. i 2017. godine zagovarao tu izmjenu. Janković je naveo da se u izmjene krenulo i na sugestije EK, tvrdeći da se u Evropi i okruženju neće naći takvo rješenje po kojem su ženke neke vrste zaštićene od lova, a mužjaci nisu.

Ovo objašnjenje je jedino relevantno iz ugla razumijevanja nastanka zakona. Ipak, preporuka angažovanog eksperta nije sama po sebi zahtjev prava EU. Čak i ako je ekspert predložio brisanje člana 36, ostaje pitanje na kojoj odredbi evropskog propisa je zasnovao preporuku i da li je predlagao drugačiji način zaštite, umjesto njenog ukidanja.

Ni tvrdnja o praksi drugih država ne rješava to pitanje. Čak i kada bi navedeno poređenje važilo bez izuzetka, iz njega ne bi slijedilo da Crna Gora mora primijeniti isto rješenje. Rasprostranjena praksa nije isto što i pravna obaveza.

Stče se utisak da je sve urađeno i odluke donijete po diktatu iz Brisela, a što naravno nema mnogo veze sa stvarnim stanjem stvari. Komisija zapravo može komentarisati tekst, podržati dio rješenja ili ocijeniti napredak u usklađivanju. Ništa od toga samo po sebi, dakle, ne znači da je zahtijevala baš ovu lovnu sezonu, za baš ove životinje.

Dopušteno nije isto što i obavezno

Za ovu raspravu ključne su dvije diretktive EU: Direktiva o pticama i Direktiva o staništima. Prva uređuje zaštitu divljih ptica, druga staništa i određenih životinjskih i biljnih vrsta. Nijedna ne nalaže Crnoj Gori da dozvoli odstrjel ženki srne i njihove mladunčadi.

Direktiva o pticama uređuje zaštitu divljih ptica i uslove pod kojima se neke od njih mogu loviti. Srne i lanad nijesu predmet tog propisa, pa on ne može biti osnov za tvrdnju da je EU zahtijevala otvaranje njihove lovne sezone. Čak i za ptice čiji lov dopušta, Direktiva u članu 14 izričito dozvoljava državama da primijene strože mjere zaštite.

Ni Direktiva o staništima ne propisuje obavezu lova na srne i lanad. Evropska srna (Capreolus capreolus) nije u njenim prilozima II, IV i V, kojima se uređuju posebni režimi zaštite i korišćenja određenih vrsta. To što evropski propis ne zahtijeva posebnu zaštitu srne ne znači da zahtijeva njen odstrjel, niti da državi zabranjuje da je zaštiti.

Znači da ne postoji evropski nalog da se za srne i lanad otvori lovna sezona. Države uređuju lov uz primjenu relevantnih pravila zaštite prirode. Na kraju, mogućnost strože zaštite prepoznaje i član 193 Ugovora o funkcionisanju EU, uz uslove koje taj član propisuje.

Da budemo još jasniji: ono što je u jednoj članici dozvoljeno nije zbog toga obavezno u drugoj, niti postaje uslov za članstvo. Pozivanje na evropsku praksu može biti argument u stručnoj raspravi, ali ni u kom slučaju ne može zamijeniti obrazloženje zašto je određena mjera potrebna u crnogorskim lovištima.

Ni domaći zakon nije naredio otvaranje svake sezone

Pravni prostor za promjenu otvoren je izmjenama Zakona o divljači i lovstvu iz 2025. godine. Njima je izbrisan član 36, u kojem je bila izričita trajna zabrana lova pojedinih kategorija, uključujući srnu i lane te ženke divokoze i njihovu mladunčad.

Međutim, izmijenjeni član 35 predviđa da je divljač za koju nije utvrđena lovna sezona zaštićena zabranom lova. Ministarstvo propisuje i sezone i zabrane, uz saglasnost resora nadležnog za zaštitu prirode, zavisno od bioloških svojstava i ekoloških uslova.

Preciznije, uklanjanje jedne zabrane nije predstavljalo naredbu da se otvore sva vrata. Zakon je ostavio prostor za zaštitu. Zato tvrdnja da nije bilo pravnog izbora traži znatno potpunije obrazloženje od pozivanja na izmijenjeni zakon i evropske instrukcije.

Novim pravilnikom za srnu i lane određena je sezona od 1. oktobra do 31. decembra. To je konkretno domaće normativno rješenje, koje treba braniti podacima i razlozima za njegovo donošenje.

Divokoza: tri riječi koje mijenjaju poređenje

Kod divokoze opšte pozivanje na evropsku praksu propušta posebno važan detalj. U Crnoj Gori živi balkanska podvrsta, Rupicapra rupicapra balcanica. Njeno prisustvo i potrebe istraživanja obuhvaćeni su i stručnim izvještajem za uspostavljanje mreže Natura 2000 u Crnoj Gori.

Ovdje latinski naziv nije ukras za stručnjake. Od njega zavisi koji evropski režim zaštite treba primijeniti.

Osim toga, Evropska komisija je u odgovoru na poslaničko pitanje E-004107/2021 izričito objasnila da je balkanska divokoza navedena u prilogu II Direktive o staništima, koji zahtijeva određivanje posebnih područja očuvanja, i u prilogu IV(a), koji zahtijeva strogu zaštitu.

Član 12 te direktive za životinje iz priloga IV zabranjuje namjerno hvatanje i ubijanje u prirodi. Član 16 dopušta izuzetke, ali uz određene razloge, nepostojanje zadovoljavajuće alternative i uslov da odstupanje ne šteti održavanju populacije u povoljnom stanju očuvanosti.

I smjernice Evropske komisije o strogoj zaštiti vrsta insistiraju na obrazloženju takvih izuzetaka. Redovna lovna sezona ne postaje izuzetak u smislu direktive samo zato što je upisana u nacionalni pravilnik.

Lov na divokoze u Alpima nije dovoljan dokaz da je lov na balkansku divokozu usklađen sa pravom EU. Prilog V, koji obuhvata i životinje čije korišćenje može podlijegati mjerama upravljanja, upravo izuzima balkansku divokozu iz opšteg navođenja vrste Rupicapra rupicapra.

Crna Gora još nije članica EU, pa ova direktiva sama po sebi ne čini domaći pravilnik automatski nevažećim. Ali ako se pravilnik brani evropskom usklađenošću, status ove podvrste mora biti objašnjen. Izgovoriti „evropska praksa“ jednostavno ne može i ne smije biti dovoljno da razlika nestane.

Slovenija i Austrija nisu samo datumi u kalendaru

Tačno je da evropski sistemi upravljanja divljači mogu uključivati odstrjel ženki i mladunaca. To pokazuju i slovenačke smjernice. Sama ta činjenica, međutim, ne govori jesu li isti zahvati opravdani u Crnoj Gori.

U Sloveniji Zavod za gozdove (Šumska služba) priprema desetogodišnje i dvogodišnje planove upravljanja, prati populacije i njihovo okruženje, analizira posljedice ranijih odluka i uključuje lovstvo, poljoprivredu i zaštitu prirode. Planovi imaju različite nivoe usvajanja: strateške donosi vlada, a dvogodišnje nadležni ministar.

Njihove smjernice za period 2021–2030 za srne propisuju obaveznu analizu više pokazatelja: tjelesne mase mladih životinja, oštećenja šumskog podmlatka, šteta na usjevima, uzroka i obima gubitaka te polne i starosne strukture odstrjela. Kao preporučene metode procjene brojnosti navode brojanje izmeta, automatske kamera-zamke i standardizovana posmatranja.

To nije tvrdnja da Slovenci znaju gdje se nalazi svaka srna. To je dokumentovan način da se odluka osloni na više provjerljivih pokazatelja, što se (nažalost) za Crnu Goru ne može tvrditi ni pod kojim uslovima.

Ni Austriju ne treba predstavljati kao zemlju savršenog popisa divljači. Tako na primjer u stručnom dokumentu austrijskih saveznih šuma iz 2010. godine otvoreno se upozorava da se srne u šumskim uslovima ne mogu pouzdano prebrojati i da opažanja nisu dovoljna za pouzdanu procjenu brojnosti. Upravo zato se traži oslanjanje na više pokazatelja.

Ko želi da preuzme takav model, treba da pokaže i takve mehanizme. Prepisati sezonu, a preskočiti način na koji se odluka provjerava, prilično je skraćena i pomalo paušalna verzija evropske prakse.

Ko uopšte u Crnoj Gori provjerava računicu prije odstrjela neke divljači?

U Crnoj Gori godišnji lovni plan donosi korisnik lovišta, tj lovačka organizacija, uz saglasnost Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. Korisnik organizuje i lovočuvarsku službu. Dakle, nije tačno da lovačka organizacija formalno sama donosi baš svaku odluku: država ima ovlašćenja i odgovornost za odobravanje i nadzor.

Međutim, ostaje pitanje koliko je ta državna provjera nezavisna i temeljna. Ako se odobravanje kvote zasniva pretežno na podacima onoga ko će je koristiti, a spoljna provjera ne može da potvrdi njihovu pouzdanost, potpis na planu ne uklanja problem.

Bez takvog objašnjenja građanima ostaje poznata nelagoda da je računica zatvorena u istom krugu. Učešće lovaca u prikupljanju podataka nije samo po sebi problem; njihovo terensko iskustvo može biti dragocjeno. Problem nastaje kada se povjerenje u učesnika zamijeni za provjeru njegovog rada.

Evropska pravila nijesu potvrda na povjerenje

Dakle, na kraju je kristalno jasno da provjera evropskih propisa ne potvrđuje poruku da je lov na srnu i lane nešto što Crna Gora mora prihvatiti zbog ulaska u EU. Dopuštenost određenog lova, opravdanost konkretnog odstrjela i obaveza usklađivanja sa EU tri su različite stvari.

Navod o pozitivnom mišljenju Komisije ostaje pitanje za dokumentaciju: bez nje se ne može utvrditi njegov obuhvat. Kod balkanske divokoze, evropski režim stroge zaštite zahtijeva posebno i ozbiljno objašnjenje. A primjeri Slovenije i Austrije traže poređenje podataka, postupaka i nadzora, umjesto izdvajanja onoga što tamo može da se lovi.

Građani mogu različito gledati na lov. Nekome će prva pomisao biti srna uz lane, nekome upravljanje populacijom i stanje šume. Institucije su dužne da objasne odluke i jednima i drugima.

Za to je potrebno otvoriti dokumente, pokazati računicu i metodologiju po kojoj se do nje došlo i preuzeti odgovornost za domaće izbore. Evropska zastava ne može poslužiti kao zavjesa iza koje će ta odgovornost ostati skrivena.

( Raskrinkavanje.me )