INTERVJU Vitomirović za "Vijesti": Turisti pamte kako sistem odgovara na krizu

Da bi valjano odgovorila na klimatske promjene, Crna Gora mora povezati zaštitu zdravlja, infrastrukture, prirode i ekonomije, poručuje u intervjuu za “Vijesti” pregovarač sa Evropskom unijom i šef Radne grupe za poglavlje 27, državni sekretar u Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Nenad Vitomirović.

On je upozorio da građani, ali i turisti, više neće ocjenjivati samo da li se vremenska nepogoda dogodila, već i kako je sistem na nju odgovorio.

“To je možda i najvažnija promjena koju moramo razumjeti”, naglasio je Vitomirović.

Upitan o ekonomskim posljedicama klimatskih promjena, on je kazao da Crna Gora raspolaže statističkim i sektorskim podacima koji mogu poslužiti za procjenu pojedinih posljedica ekstremnih vremenskih događaja, ali da još nema jedinstvenu međuinstitucionalnu metodologiju i objedinjenu bazu za sistematski obračun ukupne direktne i posredne ekonomske štete.

“Danas se uglavnom evidentiraju neposredne posljedice - uništena imovina, šume, zasadi i troškovi intervencija. To nije dovoljno za izračunavanje stvarne ekonomske cijene događaja. Potpun obračun morao bi obuhvatiti uništenu imovinu, poljoprivredne zasade, šume i izgubljene ekosistemske usluge, troškove angažovanja vatrogasaca, mehanizacije i vazduhoplova, obnovu infrastrukture, posljedice po zdravlje i kvalitet vazduha, kao i gubitke u turizmu zbog otkazivanja rezervacija, ranijih odlazaka, prekida saobraćaja i reputacione štete”, kazao je Vitomirović.

Prema njegovim riječima, u obračun bi trebalo uključiti i izgubljene radne dane, smanjenu produktivnost, pritisak na javne finansije i zahtjeve prema osiguravajućim društvima.

“Problem nije samo u nedostatku pojedinih podataka, već i u tome što su postojeći podaci raspoređeni u različitim institucijama, izrađeni prema različitim metodologijama i nijesu povezani u sistem koji omogućava pouzdan nacionalni obračun. Bez takvog sistema možemo znati koliko je hektara izgorjelo ili koliko je objekata oštećeno, ali ne i koliko je događaj zaista koštao crnogorsku ekonomiju”, ocijenio je Vitomirović.

Toplotni talasi, dugotrajne suše, nizak vodostaj rijeka i sve intenzivniji požari više nijesu izuzetak ni u Evropi ni u Crnoj Gori. Da li moramo da prihvatimo da je to nova klimatska realnost i da ćemo s njom živjeti iz godine u godinu?

Ne možemo reći da su to potpuno nove pojave. Suše, požari, poplave, toplotni talasi i ekstremne padavine postojali su i ranije. Mijenjaju se njihova vjerovatnoća, učestalost, trajanje i intenzitet, kao i broj ljudi, infrastrukture i ekonomskih aktivnosti izloženih njihovim posljedicama. Zato je preciznije govoriti o novoj klimatskoj realnosti, a ne o potpuno novim vremenskim pojavama.

To ne znači da će svaka naredna godina biti toplija, sušnija ili opasnija od prethodne, niti da se svaki pojedinačni požar, poplava ili suša može automatski pripisati klimatskim promjenama. Dugoročno zagrijavanje, međutim, povećava vjerovatnoću pojedinih ekstrema i može ih učiniti intenzivnijim, dugotrajnijim ili češćim.

Bez obzira na to da li je konkretan događaj posljedica dugoročnog klimatskog trenda ili vremenska nepogoda kakva se dešavala i ranije, posljedice po društvo i ekonomiju mogu biti ozbiljne.

Toplotni talasi, suše, požari, poplave i poremećaji u snabdijevanju vodom i energijom zato moraju biti uključeni u planiranje razvoja, infrastrukture, zdravstva i ekonomije.

Ne možemo spriječiti svaku vremensku nepogodu, ali možemo znatno smanjiti broj žrtava, ekonomsku štetu i posljedice po svakodnevni život građana.

Kada govorimo o Crnoj Gori, šta je trenutno najveći klimatski rizik - ekstremne temperature, požari, nestašica vode, poplave ili kombinacija svega toga? Jesmo li kao država spremni za ono što nas očekuje u narednih deset ili dvadeset godina?

Najveći rizik predstavlja kombinacija svega navedenog. Važno je razlikovati prirodnu pojavu od nivoa rizika koji ona danas proizvodi. Požari, suše i poplave nijesu novost u Crnoj Gori. Međutim, duži sušni periodi mogu smanjiti raspoloživost vode, isušiti vegetaciju i povećati vjerovatnoću brzog širenja požara. Intenzivne padavine, naročito nakon duge suše, mogu izazvati bujične poplave, odrone i klizišta, kao i oštetiti puteve, pruge, vodovodnu i drugu infrastrukturu.

Rizici se razlikuju po područjima. Primorje je posebno izloženo ekstremnim temperaturama, požarima i pritisku na vodosnabdijevanje, elektroenergetsku i komunalnu infrastrukturu tokom turističke sezone. Centralni dio zemlje suočava se s visokim temperaturama, urbanim zagrijavanjem i poplavama, dok su sjever i planinska područja dodatno izloženi bujicama, klizištima, promjenama snježnog režima i posljedicama po poljoprivredu, šumarstvo i turizam.

Što se naše spremnosti tiče, ja ne bih rekao da smo nespremni. Imamo institucije, strateške i sektorske dokumente, određene sisteme ranog upozoravanja i iskustvo u reagovanju na vanredne situacije. Ipak, moramo dalje snažiti kapacitete i pripremiti se za veći intenzitet, duže trajanje i istovremenost različitih rizika.

Crna Gora mora povezati zaštitu zdravlja, infrastrukture, prirode i ekonomije. To podrazumijeva planove zaštite od vrućina, sisteme ranog upozoravanja, prilagođeno radno vrijeme za ljude koji rade na otvorenom, jačanje vatrogasnih kapaciteta, sigurnije vodosnabdijevanje, zaštitu elektroenergetske mreže, obnovu šuma i izgradnju zelene i plave infrastrukture u gradovima.

Opštine bi trebalo da identifikuju najtoplije gradske zone, obezbijede javno dostupne rashlađene prostore i usvoje posebne protokole za starije osobe, hronične bolesnike, djecu i druge osjetljive kategorije stanovništva.

Prilagođavanje zato mora postati sastavni dio razvojnih i investicionih politika, a ne aktivnost kojom se bavimo tek nakon što šteta nastane.

Klimatske promjene se često predstavljaju kao ekološki problem, ali koliko su one zapravo ekonomski problem? Koliko jedan ekstremno topao ljetnji period ili velika sezona požara može da košta crnogorsku ekonomiju?

Rizici uslijed klimatskih promjena više nijesu samo ekološko pitanje, već ozbiljan ekonomski, razvojni i bezbjednosni problem. Jedan toplotni talas može ozbiljno ugroziti ekonomiju jer se njegove posljedice ne završavaju prestankom visokih temperatura.

Vrućine smanjuju prinose u poljoprivredi, povećavaju potrošnju električne energije, mogu otežati proizvodnju energije u nepovoljnim hidrološkim uslovima, povećavaju pritisak na zdravstveni sistem i smanjuju produktivnost zaposlenih.

Metodologije se razlikuju i ovi podaci nijesu neposredno uporedivi, ali zajedno pokazuju razmjere zdravstvenog rizika. Najnoviji dostupni podaci pokazuju razmjere zdravstvenog udara ovog ljeta. Robert Koch Institut je u završnom ljetnjem izvještaju, objavljenom 24. septembra, procijenio da je u Njemačkoj, zaključno sa 13. septembrom, bilo oko 16.000 smrti povezanih sa vrućinom.

U Francuskoj je tokom tri velika toplotna talasa, od sredine juna do 20. avgusta, preliminarno evidentirano najmanje 7.824 smrti više od očekivanog u danima i područjima zahvaćenim toplotnim talasima. Riječ je o višku ukupne smrtnosti tokom perioda ekstremne vrućine, a ne o tvrdnji da se svaki od tih slučajeva može neposredno pripisati samo vrućini.

U Španiji je tokom avgusta procijenjeno 2.149 smrti pripisanih visokim temperaturama, dok je britanska Agencija za zdravstvenu bezbjednost procijenila 2.877 smrti povezanih sa vrućinom tokom majskih i junskih toplotnih epizoda u Engleskoj.

I ovdje moramo biti precizni. Ne može se svaki pojedinačni smrtni slučaj, kao ni svaki pojedinačni vremenski događaj, automatski pripisati klimatskim promjenama. Međutim, posebna analiza za Englesku i Vels procijenila je da je oko 42 odsto od više od 2.700 smrti povezanih sa vrućinom tokom majskih i junskih toplotnih talasa bilo povezano sa dodatnim zagrijavanjem izazvanim klimatskim promjenama.

Zato ekonomsku štetu ne možemo mjeriti samo izgubljenom proizvodnjom ili oštećenom infrastrukturom. U obračun moraju biti uključeni veći troškovi zdravstvenog sistema, izgubljeni radni dani, pad produktivnosti i dugoročne posljedice po zdravlje stanovništva.

Sličan problem postoji kod požara. Požari su prirodni i antropogeni fenomeni koji su postojali mnogo prije savremenih klimatskih promjena. Pitanje je, međutim, u kakvim uslovima nastaju i koliko brzo mogu da se šire. Duže suše, više temperature i suvlja vegetacija mogu povećati požarni rizik i otežati gašenje.

Prema podacima Evropskog informacionog sistema za šumske požare, do 23. septembra 2026. godine u Evropskoj uniji bilo je opožareno oko 679.000 hektara. To je manje od približno 1,03 miliona hektara opožarenih do istog datuma rekordne 2025. godine, ali oko 91 odsto više od dvadesetogodišnjeg prosjeka za taj dio godine.

Širi trend vidi se u ukupnim direktnim ekonomskim gubicima od vremenskih i klimatskih ekstrema. Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu, prosječni godišnji gubici u Evropskoj uniji porasli su sa oko 8,6 milijardi eura tokom osamdesetih godina na približno 44,9 milijardi eura godišnje u periodu od 2020. do 2024. godine.

Ukupni direktni ekonomski gubici od vremenskih i klimatskih ekstrema u Evropskoj uniji između 1980. i 2024. procijenjeni su, u cijenama iz 2024. godine, na oko 822 milijarde eura. Na hidrološke događaje, prvenstveno poplave, otpada oko 47 odsto ukupno evidentirane štete.

Iz tog razloga, bez objedinjene nacionalne procjene ne bi bilo odgovorno iznositi jednu cifru za Crnu Goru. Trošak nije samo ono što vidimo nakon požara, poplave ili suše, već i ono što ekonomija gubi kroz zdravstvo, produktivnost, turizam, poljoprivredu, energetiku i infrastrukturu, ali, nažalost, i kroz gubitak ljudskih života.

Koji su djelovi crnogorske privrede najranjiviji kad su u pitanju klimatske promjene? Da li je, zbog ogromne zavisnosti od ljetnje turističke sezone, upravo turizam među najugroženijima?

Teško je izdvojiti samo jedan sektor, jer posljedice zavise od vrste, trajanja i intenziteta događaja. Turizam jeste među najizloženijim sektorima, prije svega zato što najveći dio prometa ostvarujemo tokom nekoliko ljetnjih mjeseci, kada su najveći rizici od ekstremnih temperatura, požara, suše i problema sa vodosnabdijevanjem, elektroenergetskom, saobraćajnom i komunalnom infrastrukturom.

Veoma su ranjivi i poljoprivreda, energetika, šumarstvo, saobraćaj, građevinarstvo i komunalne djelatnosti.

Posebno je važno pitanje vode. Prema podacima Evropske agencije za životnu sredinu, u južnoj Evropi oko 30 odsto stanovništva živi u područjima sa trajnim vodnim stresom, dok tokom ljeta u područjima sa sezonskim vodnim stresom može živjeti i do 70 odsto stanovništva. Upravo tada istovremeno rastu potrebe stanovništva, poljoprivrede i turizma.

Cijena neprilagođavanja može se mjeriti i na nivou čitave ekonomije. Procjena Svjetske banke pokazuje da bi, bez ulaganja u prilagođavanje i zavisno od klimatskog scenarija, BDP Crne Gore 2050. godine mogao biti do 7,9 odsto niži.

Drugim riječima, ekonomija koja se ne prilagođava ne stoji u mjestu - ona vremenom gubi dio razvojnog potencijala.

Problem Crne Gore nije samo ranjivost pojedinačnih sektora, već njihova međuzavisnost. Poremećaj u vodosnabdijevanju istovremeno postaje problem stanovništva, turizma, poljoprivrede, zdravstva i lokalne ekonomije.

Turizam je posebno osjetljiv zato što zavisi od istovremenog funkcionisanja gotovo svih tih sistema. Gost očekuje bezbjednost, stabilno snabdijevanje vodom i električnom energijom, čist vazduh i more, prohodne puteve, funkcionalne komunalne usluge i dostupnu zdravstvenu zaštitu.

Zato turizam jeste među najranjivijim sektorima, ali ne može biti zaštićen izolovano.

Kakvu konkretnu štetu požari nanose turizmu? Osim neposredne opasnosti, koliko slike dima, zatvorenih puteva i kanadera iznad turističkih mjesta utiču na rezervacije i imidž destinacije?

Požar može neposredno ugroziti hotele, privatni smještaj, restorane, plaže, izletničke programe, lokalni prevoz i drugu turističku infrastrukturu. Može prekinuti snabdijevanje vodom ili električnom energijom, otežati saobraćaj, pogoršati kvalitet vazduha i izazvati evakuacije, ranije odlaske turista i otkazivanje rezervacija.

Požari nijesu nova pojava na Mediteranu, kao što nijesu novi ni jaki ljetnji pljuskovi, oluje ili povremeni problemi sa vodosnabdijevanjem. Međutim, promijenio se kontekst u kojem ih turisti doživljavaju.

Klimatske promjene danas su stalno prisutne u medijima i javnoj raspravi. Zbog toga događaj koji bi turista prije nekoliko decenija možda doživio kao prolaznu vremensku nepogodu danas lakše postaje pitanje bezbjednosti destinacije.

Jedan snažan ljetnji pljusak može u javnoj percepciji izgledati kao “potop”, čak i kada je riječ o događaju kakav se na Mediteranu dešavao i ranije. Isto važi za lokalizovani požar ili kratkotrajan prekid neke usluge. Informacija, fotografija ili video snimak danas se za nekoliko minuta šire međunarodnim medijima i društvenim mrežama.

To ne znači da treba umanjivati stvarni rizik. Naprotiv. Znači da destinacija danas mora biti spremna i na sam događaj i na način na koji će taj događaj biti percipiran.

Građani, ali i turisti, više neće ocjenjivati samo da li se vremenska nepogoda dogodila. Sve više će ocjenjivati kako je sistem na nju odgovorio. To je možda i najvažnija promjena koju moramo razumjeti.

Što se tiče uticaja na turizam, još nemamo konačne zvanične podatke MONSTAT-a za avgust niti cjelovit obračun eventualne štete koju su požari nanijeli turizmu. Raspoloživi lokalni pokazatelji nijesu ukazivali na opšti pad turističkog prometa. Posebno ću se osvrnuti na Herceg Novi. Prema podacima lokalne Turističke organizacije, tokom juna, jula i avgusta ostvareno je 9 odsto više prihoda od boravišne i turističke takse nego u istom periodu prošle godine. Dobra posjeta nastavljena je i u postsezoni, kada je u gradu bilo registrovano oko 12.500 turista, a Turistička organizacija navodi i 8 odsto više dolazaka nego prošle godine.

Raspoloživi pokazatelji ne pokazuju pad ukupnog turističkog prometa koji bi se mogao povezati sa požarima. Naprotiv, sezona je prema navedenim pokazateljima bila uspješnija nego prethodne godine. Međutim, iz tih zbirnih podataka nije moguće precizno izdvojiti uticaj požara niti utvrditi koliko bi rezultat bio bolji da nije bilo požara i drugih problema tokom ljeta.

Istovremeno, turisti su mogli da vide da opština, lokalne službe, vatrogasci, državne institucije i građani mogu i u veoma teškim okolnostima organizovano i odgovorno odgovoriti na izazov, što uliva sigurnost.

Za gosta danas nije važno samo da li se incident dogodio, već koliko brzo institucije reaguju, da li dobija tačne informacije i da li destinacija ima realan i ostvariv plan.

Odvojeno od uticaja požara, situacija sa vodosnabdijevanjem u Herceg Novom bila je dobar pokazatelj ranjivosti turizma.

Prema podacima Turističke organizacije Herceg Novi, tokom septembarskih restrikcija oko 20 odsto hotela nije imalo riješen sopstveni sistem, odnosno alternativno snabdijevanje vodom. Kod te grupe hotela bilježeni su raniji odlasci gostiju i otkazivanja aranžmana. U privatnom smještaju problem je bio izraženiji, jer dio kuća i apartmana nije imao alternativne rezervoare.

I pored tih poremećaja, raspoloživi pokazatelji ne ukazuju na pad ukupnog turističkog prometa destinacije. To ostavlja osnovanu pretpostavku da bi, bez restrikcija i ranijih odlazaka dijela gostiju, rezultat mogao biti bolji.

Važno je biti precizan: tadašnje restrikcije vode nijesu se mogle automatski pripisati klimatskim promjenama. Taj događaj je, međutim, pokazao kako i problem bez neposredne klimatske atribucije može postati veoma važan u vremenu kada gosti od destinacije očekuju visok nivo otpornosti i spremnosti.

Taj primjer pokazuje da otpornost turističkog objekta više nije samo pitanje kvaliteta usluge, nego poslovne održivosti.

Objekat koji ima sopstvene rezerve vode, pouzdanije energetsko snabdijevanje i plan za funkcionisanje u vanrednim okolnostima ima veću sposobnost da zadrži gosta i nastavi poslovanje kada dođe do poremećaja. Dugoročno, najveću opasnost ne predstavljaju samo pojedinačne otkazane rezervacije, već reputaciona šteta.

U turizmu se ne prodaju samo more i smještaj - prodaju se sigurnost, povjerenje i kvalitet usluge. Tome danas moramo dodati i povjerenje da destinacija zna šta da uradi kada se dogodi nešto neplanirano.

Može doći trenutak kad će jul i avgust postati previše vrući

Godinama gradimo turističku ponudu prije svega na suncu i visokim temperaturama. Može li doći trenutak kada će jul i avgust na crnogorskom primorju za dio turista jednostavno postati - previše vrući?

Može, posebno za starije goste, porodice sa malom djecom, hronične bolesnike i turiste koji žele aktivan odmor, boravak u prirodi ili obilazak kulturnih znamenitosti.

Visoka temperatura sama po sebi ne mora smanjiti interesovanje za destinaciju, ali dugotrajna vrućina tokom dana i noći može značajno umanjiti kvalitet boravka.

Problem nijesu samo maksimalne dnevne temperature. Posebno su važne tople noći, kada se gradovi i smještajni objekti ne mogu dovoljno rashladiti.

To direktno utiče i na turistički proizvod. Gost koji tokom najtoplijeg dijela dana ne može da šeta gradom, posjeti kulturnu znamenitost, ode na izlet ili duže boravi na otvorenom drugačije koristi destinaciju i drugačije troši.

Ne znači to da će jul i avgust prestati da budu najvažniji turistički mjeseci u Crnoj Gori. Možemo, međutim, očekivati promjene u ponašanju dijela gostiju. Neki će birati raniji ili kasniji dio sezone, dok će drugi više pažnje posvećivati kvalitetu smještaja, zelenilu, hladu, dostupnosti vode i mogućnosti rashlađivanja.

Odgovor na to ne može biti strah od promjene, već podizanje kvaliteta destinacije. Više drvoreda i javnog hlada, uređeni javni prostori, dostupna voda, kvalitetnija ventilacija i energetski efikasniji objekti postaju dio turističkog proizvoda, odnosno infrastrukture.

Pitanje zato nije da li će ljudi prestati da dolaze na more zbog vrućine, već da li ćemo i tokom najtoplijeg dijela ljeta gostu ponuditi bezbjedan, prijatan i kvalitetan boravak.

( Tina Popović )