Očuvanje biodiverziteta u Crnoj Gori

Zajednička posvećenost očuvanju prirodnog nasljeđa Crne Gore

Prema riječima ambasadora Evropske unije u Crnoj Gori Johana Satlera, izuzetno prirodno bogatstvo Crne Gore predstavlja jednu od najvećih prednosti zemlje, ali njegovo očuvanje zahtijeva zajedničku posvećenost institucija, civilnog društva, lokalnih zajednica i svakog pojedinca.

„Evropska unija s ponosom podržava posvećene partnere poput Green Home-a i CZIP-a, čiji rad pokazuje kako civilno društvo može pretvoriti znanje, entuzijazam i lokalnu inicijativu u trajne rezultate za očuvanje biodiverziteta. Inspirišući mlade ljude, unapređujući naučna istraživanja i doprinoseći reformama u oblasti zaštite životne sredine, ove organizacije pomažu izgradnji zelenije i sigurnije budućnosti Crne Gore.“

Ambasador Satler ističe da zaštita prirode ne podrazumijeva samo očuvanje divljih biljnih i životinjskih vrsta i prirodnih staništa, već i jačanje zajednica i pripremu zemlje za njenu budućnost u EU.

„Kroz nacionalnu kampanju zaštite životne sredine Čuvaj da te čuva, EU je okupila institucije, organizacije civilnog društva, privredu, aktiviste i hiljade građana oko jednostavne, ali snažne ideje – da zaštita prirode počinje našim svakodnevnim izborima i zajedničkom odgovornošću. Ovakve inicijative, zajedno sa radom organizacija poput Green Home-a i CZIP-a, pokazuju da se temeljne promjene ostvaruju kada ljudi sarađuju između različitih sektora i preko granica.“

Za ambasadora Satlera, priče koje dolaze sa Prokletija, iz Ulcinjske solane i sa Jadranskog migratornog koridora za ptice potvrđuju jednu širu istinu – ulaganje u očuvanje biodiverziteta istovremeno je ulaganje u budućnost Crne Gore.

„Očuvanje prirode znači mnogo više od zaštite pojedinačnih vrsta ili pejzaža. To je ulaganje u dobrobit budućih generacija, jačanje evropskog puta Crne Gore i očuvanje njenog izuzetnog prirodnog nasljeđa kao trajnog izvora ponosa i mogućnosti za razvoj u decenijama koje dolaze.“

PLANINA KAO UČILIŠTE

Dolina Grebaje nikada ne izgleda isto. Ponekad dominiraju stijene, ponekad snijeg koji se zadržava na vrhovima dugo nakon što ga u dolinama više nema, a ponekad livade pune cvijeća. Mijenjaju se boje, svjetlost i mirisi. Ali uvijek ostane onaj isti osjećaj da si mali i da ima nešto veće od tebe. Da priroda može biti moćna, a ti u njoj siguran. Upravo tu, u srcu Nacionalnog parka Prokletije, NVO Green Home tri godine zaredom postavlja šatore, organizuje kampove, dovodi studente iz tri države i gradi ono što nijedna učionica ne može: iskustvo.

Prokletije se prostiru kroz Crnu Goru, Albaniju i Kosovo – tri prostora, tri sistema i tri grupe studenata koji se prvi put sreću u planini. Ideja je jednostavna, ali je njena realizacija potpuno druga priča. „Vjerovala sam da granice ne moraju biti linije razdvajanja, već da mogu postati mjesta povezivanja i zajedničkog djelovanja“, kaže Azra Vuković, izvršna direktorica Green Home-a, koja od samog početka stoji iza projekta.

Gdje nauka susreće planinu

Program kampa nije bio ni škola, ni izlet. Bio je nešto između – terenska nastava kakva u regionu gotovo ne postoji. Stručnjaci su predavali o biodiverzitetu Prokletija: pticama, sisarima, insektima, vodozemcima, gmizavcima. Posebno mjesto zauzimao je balkanski ris kao jedna od najrjeđih i najugroženijih vrsta u Evropi, čije prisustvo na Prokletijama podsjeća da ovaj masiv nije samo lijep, već i od izuzetne važnosti. Uz to, studenti su radili na terenu, posjetili Botaničku baštu Velemun i osvajali vrhove iznad 1.800 metara nadmorske visine.

Azra se sa osmijehom prisjeća ovih trenutaka. „Jedne smo se godine, pored prognoze koja nije bila idealna, popeli na jedan od vrhova bez problema i uživali. U povratku nas je uhvatio jak pljusak i svi smo se vratili u kamp potpuno mokri.“ Nekoliko sati kasnije, kada su se presvukli i počeli da razgovaraju o utiscima, jedna učesnica je rekla: „Makar nas je vrijeme poslužilo.“ Samo nekoliko sati ranije smo pokisli do kože, ali ona je tada već gledala širu sliku i govorila o vremenu tokom cijelog trajanja kampa. Upravo ovakve reakcije pokazuju vrijednost ovakvih kampova.“ „Nije cilj samo prenijeti znanje o prirodi, već omogućiti mladim ljudima da je dožive, razviju poštovanje prema njoj i shvate koliko vrijedi očuvati ovakva mjesta.“

Prokletije karakteriše izuzetna bioraznovrsnost, ali je ova planina još nepoznanica. Brojni djelovi ovog masiva nijesu dovoljno istraženi, posebno kada je u pitanju fauna insekata, gljiva, mikroorganizama i biljnih zajednica. Upravo zato su kampovi višestruko vrijedni: studenti uče, ali i prikupljaju podatke koje nauka tek treba da obradi. „Mladi budući istraživači kroz te kampove dobijaju priliku da prvi put direktno rade na terenu. Možda će baš oni biti dio novih otkrića koja će doprinijeti boljem razumijevanju i zaštiti ovog prostora“, ističe Azra Vuković.

Fond za Zapadni Balkan i Evropska unija su podržali realizaciju prekograničnog edukativnog programa „Prokletije – prekogranična naučna učionica“, usmjerenog na unapređenje znanja mladih o zaštiti prirode i očuvanju biodiverziteta. Program koji je organizovala NVO Green Home iz Crne Gore, u partnerstvu sa organizacijama ERA sa Kosova i INCA iz Albanije, održan je u dolini Grebaje, na području Nacionalnog parka Prokletije.

Kroz tri programske faze, realizovane tokom 2023, 2024. i 2025. godine, tri generacije studenata su učestvovale u terenskoj nastavi i praktičnom istraživačkom radu. Program je obuhvatio teme kao što su zaštita biodiverziteta, očuvanje balkanskog risa, Natura 2000, endemične vrste i savremene metode terenskog istraživanja.

OD PLANINE DO PREGOVARAČKOG STOLA

U NVO Green Homeu vide direktnu povezanost između kampova na Prokletijama i dijaloga o politikama u Podgorici. Studentkinja koja je spavala u šatoru u Grebaji i naučila da prepozna balkanskog risa, jednog dana može biti osoba koja će pisati zakone o zaštiti vrsta.

„Nedavno mi je saradnica, koja danas ima važnu ulogu u jednoj NVO, rekla da je prvo znanje stekla kroz treninge Green Home-a prije više od 20 godina. To je najbolji pokazatelj vrijednosti ovih programa.“

Crna Gora je mala zemlja sa izuzetnim prirodnim bogatstvom i sa organizacijama koje ne čekaju da to bogatstvo neko drugi zaštiti. Ekološki kamp u dolini Grebaje je onaj vidljivi Green Home. Onaj manje vidljivi dio njihovog rada odvija se u salama za sastanke, u tekstovima izvještaja i u radnim grupama s predstavnicima institucija. Od decembra 2024. Green Home vodi trogodišnji projekat uz podršku EU koji ima upravo taj cilj: osigurava da glas civilnog društva dođe do donosilaca odluka o reformama koje vode Crnu Goru prema članstvu u Evropskoj uniji.

Možda je najvažnija činjenica da se projekat realizuje u okviru Koalicije 27, neformalne mreže organizacija civilnog društva u Crnoj Gori koja postoji već deset godina i okuplja 19 organizacija sa različitim iskustvima i stručnostima u oblastima zaštite prirode, klimatskih promjena i energetike. Njena snaga leži upravo u tome što različite organizacije zajednički rade na istom cilju: da Crna Gora dobije kvalitetniji sistem zaštite životne sredine.

Izvještaji koji stižu na prave adrese

Jedan od ključnih instrumenata projekta jeste „shadow reports“ odnosno izvještaji iz sjene, koje civilno društvo priprema paralelno sa izvještajima vlade i dostavlja ih Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori, Evropskoj komisiji i državama članicama. „Ti izvještaji pružaju nezavisnu procjenu napretka, ukazuju na oblasti u kojima postoje problemi i nude preporuke za unapređenje“, kaže Azra Vuković i dodaje: „Izvještaji doprinose većoj transparentnosti i pomažu da se stekne potpunija slika o stvarnom stanju“.

Projekat uključuje i program malih grantova za organizacije s manjim kapacitetima, obuke i platformu za dijalog s institucijama. Sve to zajedno gradi trajniju strukturu koju, kroz finansiranje trogodišnjeg projekta, podržava Evropska unija. „Podrška EU kroz projekat Jačanje učešća civilnog društva u reformama u oblasti životne sredine podržanim procesom pristupanja EU, u okviru kojeg djeluje Koalicija 27, veoma je značajna jer omogućava kontinuitet u pripremi nezavisnih izvještaja, praćenju reformi i jačanju kapaciteta organizacija civilnog društva.“

PTICE NE POZNAJU GRANICE

Postoje organizacije koje su u pravo vrijeme postavile pravo pitanje o važnosti ptica za naš ekosistem. Crna Gora leži na jadranskom seobenom putu ptica između Afrike i Sjeverne Evrope, a ptice koje prolaze tim koridorom ne pitaju gdje je granica između Crne Gore i Albanije. One traže stanište, odmor i hranu. Ako ga ne pronađu, uginu. I upravo iz tog razloga, CZIP, odnosno Centar za zaštitu i istraživanje ptica Crne Gore, djeluje kao partner šire organizacije BirdLife.

Jovana Janjušević, izvršna direktorica CZIP-a, jasno objašnjava logiku koja stoji iza projekta Ptice bez granica: „Ptice i ekosistemi ne poznaju administrativne granice koje postavljaju ljudi. Zaštita lokacija na samoj trasi migratornog koridora pomaže održavanju povezanosti i sigurnosti čitavog puta, ne samo jedne države, jer selice tako ne bi opstale“.

Otkrivanje nepoznatog

Terenska istraživanja u okviru prve faze projekta donijela su podatke koji do tada jednostavno nijesu postojali. Na Šar planini, u Sjevernoj Makedoniji, prvi put je registrovana lještarka, sramežljiva i tajnovita šumska ptica, koja ranije nije bila registovana u tom prostoru. U Bosni i Hercegovini istraživački kamp donio je alarmantan nalaz: za 21 jedinku grabljivica dokumentovane su direktne prijetnje elektrokucijom na dalekovodima, a četiri ptice su krivolovljene.

Na istom kampu prvi put je prstenovan primjerak sive vjetruške. U Crnoj Gori je na Ulcinjskoj solani registrovano 80 jedinki kudravog pelikana, što je najveći broj od 2006. godine. U Albaniji je zabilježeno čak 20 orlova ribara, što govori o tome da sistematska istraživanja u tom dijelu koridora do tada gotovo da nijesu ni postojala.

Druga faza projekta donijela je tehnološki iskorak: satelitsko praćenje ptica. Odašiljači postavljeni na ptice omogućili su praćenje migracije u realnom vremenu – dužine leta, brzine, visine, trajanja leta bez pauze za odmor i preferiranih staništa duž čitavog koridora. „Neke od ptica koje smo pratili, poput orla zmijara, bile su brže i od geparda“, kaže Jovana Janjušević s osmijehom. „Najudaljenije migracije su nam dolazile s leđa noćnog potrka koji je poletio s Ćemovskog polja u Crnoj Gori i sletio u Čad.“

CZIP danas zapošljava 14 istraživača koji žive ono o čemu su kao djeca sanjali. Hvataju medvjede i sprovode telemetrijska istraživanja, istražuju još nedovoljno istražene prašume, uspostavljaju ekološke koridore, rade na prvim projektima obnove prirode u Crnoj Gori. Put do toga nije bio linearan. „Kada smo dobili podršku Fonda za Zapadni Balkan i Evropske unije, to je za nas bio pravi vjetar u leđa“, kaže Jovana. „Ne vjerujemo da bismo mogli ove aktivnosti realizovati bez te podrške, niti doći do važnih saznanja do kojih smo došli upravo kroz zajednički rad.“

Ptice bez granica I i II | Ključne informacije Organizator: CZIP – Centar za zaštitu i istraživanje ptica Crne Gore (BirdLife partner) Faza I: Partneri iz CG, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine Faza II: Proširenje na Srbiju i Albaniju; satelitsko praćenje orlova zmijara, noćnog potrka i kudravog pelikana Ključna otkrića: prvi nalaz lještarke na Šar planini, 80 kudravih pelikana na Ulcinjskoj solani, satelitske migracije do Čada Finansijska podrška: Fond za Zapadni Balkan i Evropska unija

Grebaja i Šar planina. Kudravị pelikani i balkanski ris. Shadow izvještaji i satelitske migracije do Čada. Na prvi pogled četiri različite priče. U stvari jedna: priča o tome šta se desi kada organizacije civilnog društva dobiju podršku dovoljno dugo da naprave trajne promjene.

Green Home i CZIP su dvije organizacije različitog profila i fokusa. Jedna gradi kampove u planini i piše izvještaje koji stižu u Brisel. Druga prstenuje ptice, postavlja satelitske odašiljače i bori se za zaštitu migratornog koridora. Ali obje rade na istoj premisi: da priroda ne poznaje granice, da mladi ljudi mogu biti agenti promjene i da civilno društvo mora imati glas u procesima koji oblikuju budućnost zemalja Zapadnog Balkana.

Jovana Janjušević je jasna: bez podrške Fonda za Zapadni Balkan, projekti Ptice bez granica ne bi bili realizovani u obliku u kom su to bili, a ni podaci do kojih su došli ne bi postojali. Azra Vuković šalje istu poruku: trogodišnja podrška EU jedina je koja može obezbijediti dugoročan rad kakav zahtijevaju i ekološki kampovi i praćenje reformi. Projektni grantovi imaju rok trajanja. Priroda nema.

Poglavlje 27 o životnoj sredini jeste najobimnije, najkompleksnije i najskuplje u čitavom pristupnom procesu Crne Gore. Jovana Janjušević kaže ono što i vlasti znaju, ali rijetko govore naglas: „Prirodu je najlakše devastirati, ali jednom upropaštena teško se vraća u prvobitno stanje. Mnogo je jeftinije preventivno djelovati, mudro upravljati i donositi pametne odluke na vrijeme. A pametne odluke se donose ako dozvolite prostor nauci, a ne lakim rješenjima“.

„Crna Gora je mala zemlja sa izuzetnim prirodnim bogatstvom. Naša najveća želja je da iza sebe ostavimo generacije ljudi koje će to bogatstvo znati da cijene, štite i prenesu budućim generacijama“, kazala je Vuković.

Fond za Zapadni Balkan i Evropska unija nijesu samo donatori. Bez njihove podrške mreže ne bi bile formirane i mladi istraživači ne bi otkrili da mogu živjeti od onoga o čemu su sanjali, jer je noćnog potrka koji je poletio iz Ćemovskog polja i sletio u Čad, neko uhvatio, izmjerio, opremio odašiljačem i pustio. I neko je finansirao čitav taj poduhvat.

Iza ptica, planina i izvještaja stoje ljudi. Azra, Jovana i desetine istraživača i studenata koji su prošli kroz kampove i projekte koji su ovdje opisani. Jednog dana, neki od njih donosiće odluke o tome kako će izgledati Crna Gora u Evropskoj uniji. Prirodnoj i zakonodavnoj.

( Premium magazin "Lideri održivosti " )