Milenijalci i dalje prednjače u konzumaciji alkohola, Gen Z više nije „generacija koja ne pije“

Najnoviji podaci pokazuju da alkohol ostaje duboko ukorijenjen u svakodnevici, dok stručnjaci upozoravaju da problem nije samo u tome koliko se pije, već i zbog čega se alkohol koristi. U Crnoj Gori čak 73 odsto šesnaestogodišnjaka navodi da je nekada konzumiralo alkohol, dok je 42 odsto njih pilo u mjesecu koji je prethodio istraživanju.

Milenijalci i dalje prednjače među generacijama kada je riječ o konzumaciji alkohola. Prema najnovijem globalnom istraživanju, vodeće globalne kompanije za podatke i analize o alkoholnim pićima, alkohol konzumira čak 81 odsto pripadnika te generacije. Istovremeno, Gen Z više nije toliko „umjerena“ koliko se ranije smatralo – udio onih koji konzumiraju alkohol porastao je sa 66 odsto u 2023. na 74 odsto danas.

Ipak, stručnjaci upozoravaju da same brojke ne govore cijelu priču. Ključno pitanje je – koliko pijemo, ali i kako, zašto i u kojim okolnostima pijemo.

U Crnoj Gori, prema posljednjem ESPAD istraživanju sprovedenom 2024. godine među šesnaestogodišnjacima, 73 odsto ispitanika kazalo je da je konzumiralo alkohol. Redovnu upotrebu prijavilo je 60 odsto, dok je 42 odsto navelo da je alkohol konzumiralo u mjesecu koji je prethodio istraživanju.

Podaci jesu nešto bolji nego ranije, ali stručnjaci upozoravaju da nema prostora za opuštanje.

„Alkohol se smatra jednom vrlo prihvatljivom supstancom uopšte. Ljudi ne žele da vide da je to u stvari prvenstveno toksična i psihoaktivna supstanca“, kazala je u "Bojama jutra" specijalistkinja socijalne medicine i nacionalna koordinatorka za alkohol, dr Sabina Čatić.

Poseban problem predstavlja činjenica da je alkohol duboko ukorijenjen u društvene i porodične rituale.

Psihološkinja Monika Sekulović smatra da se razlozi zbog kojih milenijalci prednjače ne mogu svesti na jedan faktor.

„Kod svakog pojedinca postoje individualni razlozi, ali ako posmatramo na globalnom nivou, milenijalci jesu generacija koja je doživjela određene ratne traume ili retraumatizaciju koja se transgeneracijski prenosi kroz porodicu“, navela je Sekulović.

Ona ukazuje i na finansijske i egzistencijalne pritiske, preplavljenost informacijama, promjene načina života i emocionalne obrasce koji su se formirali u porodici. Posebno ističe kulturološki faktor.

„Normalizacija i prenošenje alkohola kao nekog adekvatnog obrasca ponašanja u našim porodicama imali su izuzetan uticaj“, kazala je Sekulović.

Upravo ta normalizacija, smatraju sagovornice, čini granicu između „društvenog pića“ i potencijalnog problema mnogo manje vidljivom.

Čaša vina poslije posla, piće sa društvom ili alkohol kao način da se „zaboravi stres“ često se doživljavaju kao bezazleni rituali. Međutim, psihološkinja upozorava da upravo tu može početi problematičan obrazac.

„Prva faza koja nas vodi ka zavisnosti jeste faza uživanja – kada još uvijek nemamo ni naviku ni potrebu, ali imamo želju i osjećamo se opušteno ukoliko konzumiramo alkohol“, objašnjava Sekulović.

Kada alkohol postane način za regulisanje emocija, stresa ili napetosti, pitanje više nije samo koliko osoba pije, već zašto joj je alkohol potreban.

„Ako osoba alkohol koristi kao tehniku ili metodu opuštanja, preispitujemo zašto do toga dolazi i koji kapaciteti ličnosti nijesu usmjereni na zdrave tehnike opuštanja“, kaže Sekulović.

Umjesto alkohola, dodaje, zdrave strategije suočavanja sa stresom mogu biti fizička aktivnost, adekvatan san, hobi ili druge aktivnosti koje pružaju zadovoljstvo.

Sanja Šišović iz NVO Cazas upozorava da je posebno alarmantno to što alkohol konzumira veliki procenat maloljetnika, iako je prodaja alkohola osobama mlađim od 18 godina zakonom zabranjena.

„Mi u 60 odsto slučajeva u Crnoj Gori imamo situaciju da djeca mogu dobiti alkohol u krugu svoje porodice ili da neko radi svoj posao, a važeća zakonska regulativa se ne sprovodi“, kazala je Šišović.

Prema njenim riječima, problem nije moguće posmatrati samo kroz prizmu individualnog izbora mladih.

„Mi kao društvo smo zaduženi da osiguramo da naše dijete kada izađe na ulicu jednostavno ne može da kupi alkohol, jer je to tako zakonom definisano; da nije izloženo agresivnom marketingu i da alkohol nije dostupan, jeftin i na svakom ćošku reklamiran.“

Tek kada se obezbijedi takvo okruženje, smatra Šišović, možemo govoriti o individualnom izboru kao presudnom faktoru.

Jedan od razloga zbog kojih je alkohol toliko prisutan jeste i njegova duboka ukorijenjenost u kulturi.

„Ako pogledate kulturološki u Crnoj Gori i na Balkanu, vidjećete da je alkohol sastavni dio apsolutno svakog običajnog procesa. Na radost ili na žalost nosite bocu, nazdravljate uspjehu, pijete za nečiju dušu“, kaže Šišović.Problem, dodaje, počinje još u porodici.

Djeca odrastaju gledajući odrasle kako alkohol koriste kao sastavni dio druženja, proslava, odmora i nagrađivanja.

„Kad odrastate u takvoj sredini, jako je teško da vam sa 15 ili 20 godina roditelj kaže: nemoj slučajno da sam te vidio u gradu da si nešto pio. Kako, ako ja cijeli život oko sebe gledam nekoga kako pije?“, pita Šišović.

( Marija Radović )