CGO: Parlamentarna etika bez odgovornosti – 11 godina, pet prijava i nijedna izrečena sankcija
CGO zato preporučuje izmjenu Etičkog kodeksa poslanika kroz precizno definisanje ključnih pojmova i kataloga povreda, jasne kriterijume za procjenu njihove težine i odmjeravanje mjera, širi raspon proporcionalnih posljedica, kao i proširenje kruga ovlašćenih podnosilaca prijave
Više od jedanaest godina, dva Etička kodeksa, pet prijava i nijedna izrečena sankcija - bilans je sistema etičke odgovornosti poslanika u Skupštini Crne Gore, pokazuju nalazi nove analize Centra za građansko obrazovanje (CGO) „Parlamentarna etika bez odgovornosti“, autora Miloša Kneževića, Mire Popović Trstenjak, Melodi Tran Tuan, Oskara Beriše i Ivana Kašćelana.
"Od donošenja prvog Etičkog kodeksa poslanika u decembru 2014. do kraja 2025. godine nijedna prijava nije dovela do meritorne odluke o tome da li je Kodeks prekršen, dok od 2017. godine nije podnijeta nijedna nova prijava. To nije pokazatelj besprekorne parlamentarne etike, već upozorenje da mehanizam koji postoji na papiru ne funkcioniše u praksi", piše u saopštenju.
Asistentkinja na projektima CGO-a Milica Borozan kazala je da tokom posmatranog perioda nije nedostajalo situacija koje su otvarale pitanje etičke odgovornosti poslanika.
"Bilježeni su incidenti koje je i sam Odbor za ljudska prava i slobode opisivao kao agresivne, nasilničke i neprimjerene, uvredljiva komunikacija, kao i izjave koje su otvarale pitanje diskriminatornog i homofobnog govora. U najmanje dva slučaja organizacije civilnog društva javno su pozivale ovlašćene aktere da aktiviraju Etički kodeks, ali ni to nije rezultiralo pokretanjem postupka", podsjeća ona u saopštenju.
Kaže da je problem, između ostalog, u zatvorenosti sistema, jer etička odgovornost poslanika ostavljena gotovo isključivo samim poslanicima na procjenu.
"Građani, mediji, organizacije civilnog društva i zaposleni u Skupštini ne mogu neposredno podnijeti prijavu, već zavise od spremnosti ovlašćenih političkih aktera da to učine. Istovremeno, o odgovornosti odlučuju kolege prijavljenog poslanika u politički sastavljenom Odboru za ljudska prava i slobode, dok o žalbi odlučuje Kolegijum predsjednika Skupštine. U postupku nema nezavisnog ili stručnog elementa koji bi utvrđivao činjenice i doprinosio nepristrasnoj i ujednačenoj primjeni pravila", ističe ona.
Kodeks iz 2019. godine, dodaje, jeste otklonio konkretnu proceduralnu blokadu zbog koje pet prijava iz 2015. i 2016. nije razmotreno, ali nije riješio suštinski problem. "No, od 2017. do kraja 2025. nije podnijeta nijedna nova prijava, pa se sistem iz faze u kojoj nije mogao da odluči ni kada je prijava postojala pomjerio u fazu u kojoj se mehanizam više uopšte ne aktivira."
Dodatnu slabost, kaže Borozan, predstavlja i normativna neodređenost Kodeksa.
"On ne definiše dovoljno precizno ključne pojmove poput privatnog interesa, povezanog lica, koristi, dostojanstva poslaničke funkcije ili degradiranja ugleda Skupštine, niti sadrži jasan katalog povreda i kriterijume za procjenu njihove težine. Poslaniku se za kršenje Kodeksa mogu izreći samo opomena ili javna opomena, što ne omogućava dovoljno proporcionalan odgovor na različite vrste i težinu povreda."
Slabosti su, kako je rekla, vidljive i kod prijavljivanja privatnog interesa: "Tokom 2024. i 2025. godine Odboru nije dostavljena nijedna izjava o postojanju privatnog interesa, iako Kodeks takvu obavezu propisuje. Istovremeno, nijesu dovoljno uređeni sadržaj izjave, njeno objavljivanje i evidentiranje, dalje učešće poslanika u raspravi i odlučivanju nakon prijavljivanja interesa, niti posljedice neprijavljivanja."
Borozan ukazuje da ni edukacija, zamišljena kao važan preventivni mehanizam nakon preporuka GRECO-a, "nije zaživjela u potrebnoj mjeri". Godišnje obuke nisu sprovođene propisanom dinamikom, dio aktivnosti nije realizovan, učešće poslanika bilo je izuzetno nisko, a nijedne godine nije organizovana posebna praktična obuka posvećena samom Kodeksu, konkretnim obavezama poslanika i načinu njegove primjene, navodi ona.
"Poređenje sa Evropskim parlamentom, Irskom i Francuskom pokazuje da je problem Crne Gore u nedovoljnoj preciznosti pravila, zatvorenosti nadzora unutar političkih struktura, uskom rasponu mjera i izostanku primjene. Evropski parlament ima razrađenije kriterijume i širi raspon proporcionalnih sankcija, dok irski i francuski modeli pokazuju vrijednost nezavisnog elementa u nadzoru, mogućnosti sprovođenja istraga, objavljivanja nalaza i upućivanja predmeta drugim nadležnim organima", piše u saopštenju.
CGO zato preporučuje izmjenu Etičkog kodeksa poslanika, kroz precizno definisanje ključnih pojmova i kataloga povreda, jasne kriterijume za procjenu njihove težine i odmjeravanje mjera, širi raspon proporcionalnih posljedica, kao i proširenje kruga ovlašćenih podnosilaca prijave.
"U postupak odlučivanja potrebno je uvesti nezavisan stručni element, uz jasna pravila o izuzeću i mogućem sukobu interesa. Potrebno je detaljnije urediti i prijavljivanje privatnog interesa, kao i odnos Kodeksa prema drugim zakonima i mehanizmima odgovornosti. Kada određeno ponašanje može predstavljati i povredu zakona, mora postojati i mehanizam za dostavljanje predmeta Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK), tužilaštvu ili drugom nadležnom organu", navodi Borozan.
Poručuje da Etički kodeks ne smije biti "zaboravljeni dokument", niti zbir načela čija primjena zavisi od političke volje.
"Jedanaest godina bez ijedne meritorne odluke i devet uzastopnih godina bez ijedne prijave nijesu dokaz visokih etičkih standarda u Skupštini, već ozbiljan signal da sistem odgovornosti ne funkcioniše", piše u saopštenju.
( B.H. )