Ništa od pola miliona za rušenje divljih objekata: Apelacioni sud odbio zahtjev firme „K-M Trust“ za naknadu
Sud ocijenio da 500.000 eura nije bila garantovana zarada, već maksimalna procijenjena vrijednost javne nabavke Prema presudi, nikšićka firma nije dokazala da joj je država uskratila poslove rušenja niti da su oni povjereni “Zaštiti prostora”
Država nije dužna da plati više od 406.000 eura nikšićkoj firmi “K-M Trust”, koja je tvrdila da joj je Ministarstvo održivog razvoja i turizma uskratilo poslove rušenja bespravnih objekata i time onemogućilo da ostvari prihod koji je očekivala na osnovu prethodno potpisanog ugovora.
To proizilazi iz presude Apelacionog suda, koji je time potvrdio raniji stav Privrednog.
Konzorcijum, koji su činili “DM Company” i “K-M Trust”, sa tadašnjim Ministarstvom održivog razvoja i turizma, zaključio je početkom 2019. okvirni sporazum na dvije godine, a krajem te godine i ugovor o javnoj nabavci. Procijenjena vrijednost javne nabavke bila je milion eura sa PDV-om, odnosno po 500.000 eura za svaku godinu, i to za sprovođenje administrativnih izvršenja - rušenje dotrajalih i bespravno započetih ili izgrađenih objekata, uklanjanje neprozirnih zastora na fasadama i ogradama…
Prema presudi u koju “Vijesti” imaju uvid, Ministarstvo se obavezalo da će plaćanje izvršiti u roku od 30 dana od dana dostavljanja fakture po sukcesivnom izvršenju predmeta javne nabavke virmanskim putem.
“Tužilac smatra da je pretrpio štetu povredom ugovorne obaveze tužene koja mu nije davala naloge za izvršenje rješenja o rušenju nelegalnih objekata, na koji način nije bio u mogućnosti da postupa po ugovoru, pa je izgubio prihod koji bi po ugovoru ostvario, a koji je predmet tužbenog zahtjeva”, navodi se u dokumentu.
Nikšićka firma je još ukazala na to da je u vrijeme važenja ugovora sa Ministarstvom - u maju 2020, osnovano državno preduzeće “Zaštita prostora Crne Gore” sa istom djelatnošću rušenja nelegalnih objekata, zbog čega smatraju da je namjera države bila da ih “osujeti i onemogući da odradi ugovoreni posao”.
Država je, međutim, na to odgovorila da je “utrošak ugovorenih, odnosno planiranih sredstava vezan za izvršenje konkretnih zahtjeva Ministarstva, koje “tužilac nije ni izvršio, pa ne može potraživati naknadu za njih”.
Apelacioni sud je ocijenio da iznos od 500.000 eura nije predstavljao garantovani prihod izvođača.
“Ne radi se o fiksnoj cijeni koju je naručilac dužan da isplati tužiocu, već se radi o procijenjenoj vrijednosti javne nabavke”, navodi se u presudi koju potpisuje sutkinja Mirjana Vlahović.
Ona još naglašava da je u žalbi neosnovano ukazano na to da je država u vrijeme važenja ugovora osnovala svoje preduzeće, kako bi onemogućila nikšićku firmu da odradi ugovoreni posao.
“Stoji činjenica da je osnovano ovo privredno društvo u vrijeme važenja ugovora sa tužiocem. Međutim, tužilac nije pružio dokaze da je administrativna izvršenja za koja su bili ispunjeni uslovi da se sprovedu, izvršilo to privredno društvo za vrijeme važenja ugovora o javnoj nabavci sa tužiocem”, precizirano je u presudi.
Apelacioni sud u obrazloženju navodi i uslove pod kojima se može dosuditi naknada zbog izgubljene dobiti.
Za takvu naknadu, prema stavu suda, nije dovoljno da firma očekuje da će ostvariti prihod.
“Nije dovoljno neko optimističko predviđanje dobitka… U konkretnom slučaju, tužilac nije osnovano mogao očekivati da će na osnovu zaključenog ugovora sa tuženim ostvariti dobit u iznosu od 500.000 eura, jer je to maksimalna procijenjena vrijednost nabavke, a konkretan prihod zavisio je od postupaka administrativnog izvršenja rješenja o uklanjanju bespravnih objekata, kada bi dobio zahtjev od građevinskih inspektora”, navodi Apelacioni sud.
( Tina Popović )