Trebaće generacije za ozdravljenje nacije

Tempom kojim se promjene u pogledu sistemskog pristupa mentalnom zdravlju događaju u Crnoj Gori, biće potrebne generacije da bi ovo bilo društvo zdravih pojedinaca.

To je poručio psiholog i psihoterapeut Al-Ammar Kašić.

Kašić je povodom Međunarodnog dana mentalnog zdravlja, koji se obilježava 10. oktobra, u Narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici, držao predavanje o duši, kroz različite istorijske, teorijske i kulturološke definicije, sve do skiciranja unutrašnjeg svijeta u realnom vremenu kroz “Jungovu mapu psihe”, autora Mareja Stajna.

Na istom događaju, posjetiocima je predstavljen odabrani dio fonda iz oblasti psihologije, psihoterapije i mentalnog zdravlja, koji je dostupan za pozajmljivanje i dalje proučavanje.

Kašić je za “Vijesti” govorio o svom dosadašnjem iskustvu praksi, svom predavanju, kao i literaturi koju bi preporučio onima koji žele da se iz osnovne ljudske potrebe nahrane znanjem i dobiju odgovore na neka pitanja o sebi.

Promjene spore, teret na pojedincu

Al-Ammar Kašić prvog klijenta pod supervizijom primio je u septembru 2016. godina.

Tada se, kaže, činilo da će za deset godina stasati jedna čitava nova generacija stručnjaka koja će mijenjati stvari nabolje, djelujući u svojoj zajednici.

“Međutim, reflektujući na deceniju koja je iza mene, primjećujem da je tema mentalnog zdravlja neraskidivo vezano za kontekst, a da je kontekst određen brojnim faktorima koji ne dobijaju dovoljno prostora i pažnje. Mnogi problemi koji se tiču sistema i dalje su skriveni i nevidljivi, tako da veliki teret ostaje na pojedincu”, kaže on.

Prema riječima Kašića, kultura u kojoj živimo, takođe nas obrazuje i oblikuje:

“Tako da će, vjerovatno, ovim tempom biti potrebno da prođe i više generacija da bismo mogli da imamo društvo zdravih pojedinaca”.

Kašić dodaje i da je njegov početni entuzijazam bio velikim dijelom naslonjen na statistiku koja govori da je naša zajednica mala po brojnosti i da bi se, bio je uvjeren, “uz malo svjesnosti i odlučenosti, od naučene bespomoćnosti kvalitet života drastično poboljšao”.

“U iskustvu rada sa pojednincima, susreo sam se sa ograničenjima koja nosi psihologija i psihoterapija, najviše u kontaktu pojednica sa sistemom u kojem živi. Teško je pričati o mentalnom zdravlju ako ne živimo bazične slobode. Kroz institucije, promjene dolaze sporo i to najčešće zahvaljujući zalaganju entuzijasta i osvještenih pojedinaca koji problem sagledavaju, kako kroz istorijsku perspektivu, tako i kroz planiranu budućnost”.

Jung je psihologiji vratio dušu

Kašić je u podgoričkoj Biblioteci govorio o “Jungovoj mapi duše”, knjizi koja je, kako navodi autor, namijenjena početnicima, da ih uvede u analitičku psihologiju, “kao i onima koji su sa njom već upoznati, ali nemaju jasnu sliku”.

Knjiga se danas koristi kao priručnik.

“Jungu dugujemo to što je psihologiji vratio njen predmet proučavanja. Još u 19. vijeku osnivanjem laboratorije za psihološka istraživanja u Lajpcigu, rođena je psihologijia kao savremena nauka. Njen naziv je postao kovanica dvije riječi: psiha i logos, u slobodnom prevodu to je ‘nauka o duši’. Ipak, cijena njenog rođenja bila je to što je izgubila kao predmet proučavanja dušu. Čovjek je bio sveden na sistem stimulusa i odgovora i na bilježenje reakcija u ondosu na različite stimuluse. U neku ruku, čovjek je postao mašina”, pojašnjava Kašić.

Dodaje da psihologija, iako ima kratku istoriju, ima, kažu psiholozi, dugu istoriju.

“Kroz prošlost, i naše ljudsko iskustvo u svim kulturama, zagledani smo bili u dva bezdana: jedan je svijet iznad nas, a drugi svijet u nama. Jung je svojim radom i istraživanjima vratio dušu psihologiji, dajući nam kroz svoja zapažanja u jednom obliku i mapu. U tom smislu, naš unutražnji svijet možemo da razumijemo kao jednu teritoriju koja nas čeka da je osvijestimo, upoznamo i istražimo, postižući tako svoj puni potencijal koji kao bića imamo u sebi”, pojašnjava on.

U našim životima, dodaje Kašić, i ako se desi da smo izgubljeni, kada znamo gdje smo izgubljeni, već smo na dobrom putu da se nađemo.

“Prema Jungu, to je zadatak za cijeli život. Cijeli život djeluje kao jako dug period, međutim, u tome se i krije veliko rasterećenje za mnoge naše životne tegobe, jer različite faze našeg sazrijevanja i rasta davaće nam i različite opcije i prostore za življenje”.

Kašić kaže i da nam neki resursi možda nisu bili dostupni u prošlosti, a mogu biti u budućnosti, a da su knjige važan resurs.

“Danas u velikoj krizi ljudske pažnje koja je oteta u brzim dopaminskim fiksevima snažnih i opasnih algoritama, naš odgovor da se nekoj temi posvetimo, da je studiramo, da se sa njom raazvijamo kroz vrijeme koje prolazi, djeluje ljekovito. Svima je poznat osjećaj zadovoljstva kada se uspješno završi neki posao, a proučavanje različitih segmeanta svog unutražnjeg bogatog svijeta je izvor velike radosti”, kaže.

Brza rješenja ne liječe duboke probleme

Prema njegovim riječima, literatura za samopomoć je popularna, najčešće jer nudi brza rješenja:

“A psihološka stvarnost nas, ipak, upozorava da brza rješenja nisu često moguća, a i ako jesu, onda nisu tako jednostavna”.

Kašić kaže da je zamka u tome što kada žurimo da riješimo osvoj problem, najčešće tretiramo samo simptom:

“Ne zaranjamo duboko u razumijevanje, zašto se simptom, na prvom mjestu, javlja, koja je njegova dublja funkcija. U otklanjanju simptoma, vidimo da često problem ne nestaje, već može da promijeni oblik u kojem se opet manifestuje. Tu je prostor da pričamo o oduši, kao o dijelu našeg bića koji nas upućuje u dublje razumijevanje sebe i svijeta u kojem živimo”, kaže on.

U nekom smislu, dodaje, mi smo i proizvod ljudi sa kojima provodimo vrijeme, a knjige, u neku ruku, zapisi umova velikih ljudi:

“Provoditi vrijeme sa Platonom u njegovom dijalogu o duši ili sa Jungom dok razmatra naše skrivene i mračne strane, upozoravajući nas na posljedice potiskivanja, nije nikada izgubljeno vrijeme”, kaže on.

Kada je vrijeme da potražimo pomoć?

Pojašnjava i kad je vrijeme da svoje mentalno zdravlje povjerimo stručnjacima:

“Sami možemo da uradimo dosta, dajući sebi prostor da budemo radoznali i zainteresovani. Međutim, ako nam neki problem otežava svakodnevno funkcionisanje, pa ne možemo da volimo i ne možemo da radimo, onda je vrijeme da potražimo pomoć. Pomoć, u svom najširem shvatanju, ovdje znači doći po svoju moć. A naša moć često nam je uzeta, na ovaj ili onaj način, odsustvom svjesnosti i prisutnosti. Ta rascjepkanost za početak naše pažnje, a onda i drugih psiholoških procesa, ilustruje kako je teško biti zdrav u kontekstu koji od nas traži da budemo istovremeno na dva mjesta, ili da radimo više stvari istovremeno”.

Srećom, dodaje Kašić, ljudi su kao vrsta jako rezilijentni, otporni, međutim, to se ne smije zloupotrrijebiti i iskorišćavati, već čovjek treba da svjesno i odgovorno reaguje kada primijeti da je u nekom problemu.

“Hrabro brinuti o sebi kako bismo bili bolji za sebe i svijet u kojem bravimo, tako da svako ko sa nama dođe u kontakt osjeti kako je lijepo biti u prisustvu ljudskog bića”.

( Damira Kalač )