Slugama okupatora (ne) diže se spomenik: Bakić predlaže spomen-obilježje na Lugu, dio opozicije i UBNOR protiv

Predsjednik Opštine Kolašin Petko Bakić (Demokrate) predložio je Skupštini opštine (SO) da na narednoj sjednici usvoji Program podizanja spomen-obilježja, kojim je predviđena izgradnja spomenika “nevino stradalima na Lugu 1942. godine”. Inicijativi se, prema onome što su rekli “Vijestima”, protivi dio opozicije, ali i kolašinsko Udruženje boraca Narodno-oslobodilačkog rata i antifašista (UBNOR).

Dok Bakić navodi da bi spomenik doprinio kulturi sjećanja i pomirenju, odbornik Socijaldemokratske partije (SDP) Bojan Zeković upozorava da je riječ o pokušaju revizije istorije, a UBNOR traži “poštovanje zakonske zabrane podizanja spomenika saradnicima okupatora”...

Šef odborničkog kluba Demokratske partije socijalista, Socijaldemokrata i građana Matija Bulatović za “Vijesti” je kazao da će “ubrzo zauzeti stav oko predloga za spomen-obilježje na Lugu”.

Ministarstvo kulture i medija prethodno je dalo saglasnost na Bakićev predlog.

U Predlogu piše da se na Lugu dogodio “gnusan zločin”, u kojem su “stradali građani Kolašina i nekoliko osoba iz susjednih opština u prvim danima 1942. godine”.

“U vihoru Drugog svjetskog rata u našem gradu na Lugu, desnoj obali rijeke Tare, desio se gnusan zločin u kojem su stradali naši sugrađani, kao i nekoliko lica iz susjednih opština. Zločin se dogodio u prvim danima 1942. godine. Strijeljani su i na zvjerski način ubijeni građani bez bilo kakve presude ili dokaza o krivici, što samo po sebi govori da se radilo o samovolji za koju niko nikad nije snosio posljedice”, piše u dokumentu.

Prema Bakićevim navodima, nakon ekshumacije identifikovano je 28 osoba, dok je pet ostalo neidentifikovano. Njihova imena nijesu navedena u Predlogu programa.

“Među stradalima bili su ugledni građani, pravnici, sudije, učitelji, brojni intelektualci, ugledni domaćini, radnici i žene mlađe starosne dobi. Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka identifikovano je 28 lica, dok pet osoba nije identifikovano, a radilo se o ljudima koji nijesu bili iz Kolašinskog sreza”.

Inicijativa je obrazložena potrebom da se mjesto stradanja trajno obilježi. Bakić je napisao da se podizanje spomen-obilježja na Lugu predlaže “uzimajući u obzir broj žrtava, surovost načina na koji su lica stradala, protok vremena od počinjenog zločina, nepostojanje odgovornog lica, kao i činjenicu da do danas ne postoji nikakvo spomen-obilježje koje bi ukazivalo na taj zločin”.

BAKIĆEVI IZVORI

Prema obrazloženju, podizanje spomenika gotovo 85 godina nakon stradanja sačuvalo bi sjećanje na žrtve i doprinijelo suočavanju sa prošlošću, dijalogu i pomirenju. Spomenik bi, kako je objasnio Bakić, bio i opomena budućim generacijama da se takva stradanja nikada ne ponove.

“Podizanjem spomen-obilježja nevinim žrtvama na Lugu u Kolašinu nakon skoro 85 godina stekli su se uslovi da zatvorimo jednu ružnu stranicu naše prošlosti. Odgovorni prema sadašnjosti, ali i prema našim precima kojima smo dužni istinu, a naročito prema potomcima kojima treba da ostavimo mirnije, pravednije i društvo bez podjela, podizanjem spomenika pokazujemo da je pomirenje i suživot naših građana prioritet svima. Ovim spomen-obilježjem se simbolično i trajno njeguje kultura sjećanja na žrtve i daje doprinos razvoju humanijeg i pravednijeg društva, utemeljenog na principima tolerancije, poštovanja ljudskih prava i međusobnog razumijevanja”, piše u obrazloženju.

Bakić kao izvore navodi knjige Vučete Redžića “Pasje groblje” u Kolašinu” i Srđe Trifkovića “Stradalni put - hronika golgote naroda Crne Gore i Boke 1944-1945”. Navodi i dva izdanja knjige Miljana Stanišića “Bratoubilački i građanski rat u Crnoj Gori 1942. godine: prilog kritičkom tumačenju totalitarizma”. Među izvorima su i zbirka “Pakao ili komunizam u Crnoj Gori”, koju je objavila Mitropolija crnogorsko-primorska, te knjigu Miloša K. Vojinovića i Tadije B. Boškovića “Komunistički zločini u Crnoj Gori i Hercegovini 1941-1942. godine”.

Spomenik bi, prema predlogu, trebalo da bude podignut u martu naredne godine, novac bi obezbijedila lokalna uprava, a umjetničko rješenje odabrala komisija koju će formirati predsjednik Opštine.

ZEKOVIĆ: NEVINIM ŽRTVAMA PIJETET, NE I SPOMENIK

Zeković je “Vijestima” kazao da “sve nevine žrtve zaslužuju sjećanje, ali da to ne znači da se spomenici mogu podizati svim politikama i pokretima”.

“Sve nevine žrtve rata zaslužuju pijetet i sjećanje, ali sve politike i svi pokreti ne zaslužuju spomenik. Nevino stradalima istina i pijetet - da, spomenik služenju okupatoru - ne. Podsjećam da inicijativa dolazi od istih onih koji još ne smiju naći spomenik izdajniku i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, čekajući bolje vrijeme za podizanje. Cilj se najbolje vidi po izvorima, od kojih su svi osim jednog štampani u zadnjih deset godina, a naslovi su ‘Pakao ili komunizam u Crnoj Gori’ i slično”, kazao je odbornik SDP-a.

Prema njegovoj ocjeni, inicijativom se briše razlika između nevino stradalih i onih koji su sarađivali sa okupatorom. Tvrdi da se tragična sudbina nevinih žrtava koristi za promjenu istorijske slike o oslobodilačkom antifašističkom pokretu.

“Nevine žrtve ciljano pomiješane sa izdajnicima i zločincima zloupotrebljavaju se i politički instrumentalizuju u svrhu prljavog cilja - sveobuhvatne revizije istorije i pokušaja pravljenja od oslobodilačkog antifašističkog pokreta - zločinačkog. Istovremeno, od saradnika njemačkih i italijanskih fašista pokušavaju se napraviti nevine žrtve i ciljano se zbrajaju sa zaista nevino stradalima tokom ‘lijevih skretanja’”, rekao je Zeković.

LIJEVA SKRETANJA

Pogubljenja na kolašinskom Lugu, na lokaciji koja je kasnije prozvana “pasje groblje”, dogodila su se tokom takozvanih “lijevih skretanja” u Crnoj Gori 1941. i 1942. godine. Taj period, prema istorijskim izvorima, obilježile su politički motivisane likvidacije, oduzimanje imovine i drugi oblici nasilja koje su pripadnici partizanskog pokreta sprovodili nad ljudima označenim kao neprijatelji.

Do zaokreta u odnosu prema toj praksi došlo je u proljeće 1942. godine, kada je Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije direktivom od 8. aprila kritikovao likvidacije ljudi samo zato što su smatrani protivnicima komunista i smijenio dotadašnji Pokrajinski komitet za Crnu Goru, Boku i Sandžak. To, međutim, prema navodima iz istorijske literature, nije značilo trenutni prestanak svih likvidacija...

UBNOR: ISTORIJSKA ISTINA NE MOŽE SE MIJENJATI PREMA POLITIČKIM POTREBAMA

Iz kolašinskog UBNOR-a saopštili su da se protive donošenju predložene odluke i traže poštovanje zakona.

Predsjednik Nikola Lakićević “Vijestima” je rekao “da su istorijske činjenice utvrđene u vrijeme kada su svjedoci događaja bili živi, te da se ne mogu mijenjati u skladu sa političkim potrebama”.

“Crnogorska zakonska regulativa je jasna - zabranjeno je podizanje spomenika saradnicima okupatora u Drugom svjetskom ratu. Zato priča o podizanju pomenutog spomenika gubi smisao, jer su istorijske činjenice prije više od osam decenija utvrđene, u vremenu živih svjedoka. Ta istina se, shodno političkim potrebama, ne može mijenjati i krivotvoriti. Zato se Udruženje boraca NOR-a i antifašista Kolašina protivi donošenju pomenute odluke i traži poštovanje zakona”, rekao je Lakićević.

Zeković: Kako se ne sjetiše Rovačke republike

Bojan Zeković smatra da bi namjeru da se doprinese pomirenju trebalo pokazati i odnosom prema žrtvama gušenja Rovačke republike. Najavio je da će predložiti podizanje spomenika stradalima i njihovoj borbi za slobodu.

“Da je cilj zacjeljivanje ‘istorijskih rana’ i ‘odgovornost prema precima kojima smo dužni istinu’, sjetili bi se stradalih u zvjerskom gušenju Rovačke republike, kojima je jedini grijeh bio ljubav prema sopstvenoj domovini, i predložili podizanje spomenika njima i njihovoj borbi. Kako je cilj drugačiji, tražiće se nevino stradali u ratu da bi se njihova tragična sudbina zloupotrebljavala u pokušaju revizije istorije. Predložićemo podizanje spomenika žrtvama svirepog gušenja Rovačke republike, koji su stradali zbog ‘ljubavi prema slobodi’, a mi puni vijek nijesmo odgovorili, kako je govorio veliki Veljko Vlahović, ‘zbog čega je ta ljubav grijeh’”, poručio je Zeković.

Rovačka republika je uspostavljena 1919. godine, nakon što je Srbija 1918. anektirala Crnu Goru, a što je dovelo do Božićnjeg ustanka. Rovačka republika u krvi je ugušena...

( Dragana Šćepanović )