Hoće li Netanjahu platiti cijenu za 7. oktobar?

U očajničkom pokušaju da se održi na vlasti kao premijer Izraela, Benjamin Netanjahu nastoji da opčini birače krajnje ogoljenom i duboko ciničnom porukom: Zaboravite strahote 7. oktobra 2023. godine i moju odgovornost kao čovjeka zaduženog za nacionalnu bezbjednost. (Okrivite sve osim mene.) Umjesto toga, slavite me i glasajte za mene zbog svega što sam učinio da učvrstim vojnu nadmoć Izraela, od 8. oktobra pa nadalje. To je nečuven argument. Ali, uprkos svim izgledima, mogao bi da odnese prevagu.

Izbori su zakazani za 27. oktobar. Netanjahu i njegova stranka Likud ne vode u većini relevantnih istraživanja javnog mnjenja, ali su gotovo svi ozbiljni posmatrači saglasni da je praktično sve moguće, posebno imajući u vidu složen parlamentarni sistem Izraela i veliki broj veoma različitih političkih stranaka. Netanjahuov glavni protivnik, Gadi Ajzenkot, bivši general izraelske vojske, centrista i lider stranke Jašar, mogao bi da formira pobjedničku koaliciju sa strankama koje predvode Jair Golan, Naftali Benet, Jair Lapid i Avigdor Liberman, kao i sa umjerenom arapskom strankom Raam, na čijem je čelu Mansur Abas.

Moguće je, međutim, i da dođe do političke blokade i novih izbora sljedeće godine. A moguće je i da Netanjahu, koji je tokom duge političke karijere ponekad ostvarivao bolje rezultate na izborima nego što su mu ankete predviđale, ponovo pronađe način da formira desničarsku koaliciju.

Ono što zapanjuje – politički, moralno i strateški – jeste činjenica da Netanjahu uopšte ima šansu. Samo nekoliko dana nakon napada Hamasa na Izrael, najveće katastrofe u istoriji te države, gotovo se podrazumijevalo da će uskoro izgubiti vlast. Kako bi bilo koji birači mogli da pređu preko takvog sloma i nacionalne traume? Neko vrijeme za favorita je važio Beni Ganc, poznati bivši general izraelske vojske, centrista koji pomalo podsjeća na Garija Kupera. Međutim, ispostavilo se da ima veoma malo toga da kaže, a još manje harizme da to saopšti. Kao potencijalni premijer, pokazao se jednako nepostojanim kao svadbena torta ostavljena na kiši. Ganc je brzo pao u politički zaborav.

Ajzenkot se u posljednje vrijeme nametnuo kao stabilna i pouzdana politička ličnost koja uživa simpatije javnosti. (U ratu je izgubio sina i dvojicu nećaka. To je svima poznato.) Kada se pojavila mogućnost da predvodi opozicionu koaliciju, Netanjahu je jasno stavio do znanja kako namjerava da ga napadne. Predstaviće svog protivnika kao nekoga ko je previše popustljiv kada je riječ o bezbjednosti, previše blag prema Arapima i, ne daj bože, zagovornik pronalaženja puta ka miru sa Palestincima u Gazi, na Zapadnoj obali i u Jerusalimu. Kombinacija razmetljivosti i netrpeljivosti donosila je Netanjahuu uspjeh u prethodnim izbornim kampanjama.

Ali jedno je predviđati koliko će izborna kampanja biti prljava, a sasvim drugo gledati kako se to ostvaruje. Ranije ove sedmice, Jinon Magal, poznati voditelj političkih emisija i komentator Kanala 14, medija izrazito naklonjenog Netanjahuu, oštro je napao grupu bivših talaca i članova njihovih porodica koji su učestvovali u pripremi knjige “Gospodin koji ih je napustio: Nasljeđe čovjeka koji je napustio taoce”. Njihova glavna tvrdnja bila je da premijer oslobađanje talaca nije postavio kao svoj najvažniji prioritet. Magal nije oklijevao da ih javno ocrni.

“Svako ko je učestvovao u kampanji u kojoj se tvrdilo da je napustio taoce ostaće upamćen po sramoti, na stubu srama”, rekao je Magal tokom radijskog gostovanja.

Bivše taoce i članove njihovih porodica koji su se usudili da kritikuju Netanjahuovo postupanje u tom slučaju nazvao je “najnižim ljudima koji žive u Državi Izrael”.

Ajzenkot, koji je na Netanjahuov poziv postao član ratnog kabineta, napustio je to tijelo kada je zaključio da premijer odbija da oslobađanje talaca postavi kao glavni prioritet. Magal, koji Netanjahua u svojoj emisiji “Patriote” dočekuje uz publiku koja ga slavi kao “kralja Izraela”, obrušio se na one koji su se usudili da kritikuju premijera.

“Kažem vam”, rekao je Magal govoreći o bivšim taocima i članovima njihovih porodica, “to su ljudi vrijedni prezira i jedino što ih može iskupiti jeste da na izborima ubace u kutiju listić za Netanjahuov Likud. ‘Oprostite nam, oslobodite nas krivice, pomilujte nas.’ To je jedini način da se iskupe za gnusobu koju su počinili učestvujući u knjizi ‘Gospodin koji ih je napustio’.”

Netanjahuovi kritičari su često ukazivali na to da je, čak i u prvim danima rata, rijetko posjećivao porodice talaca ili pokazivao naročitu brigu za njih. Taj nemar, ta hladnoća, nijesu zaboravljeni. Na komemoraciji prošlog ponedjeljka i Jerusalimu povodom godišnjice masakra 7. oktobra, otac čiji je sin ubijen u jednom od kibuca u blizini Gaze ustao je tokom Netanjahuovog govora i, dovoljno glasno da ga svi čuju, poručio: “Nijeste zaštitili mog sina. Nijeste zaštitili hiljadu i dvjesta ljudi koji su ubijeni u jednom danu, 7. oktobra. Sram vas bilo, to je bruka.”

Na istoj komemoraciji, izraelski predsjednik Isak Hercog je pozvao na istragu propusta u bezbjednosnom sistemu. “Bez obzira na to koliko vremena prođe, ne smijemo odustati od te obaveze. Već sada znamo koje pouke moramo da izvučemo: Ne smijemo ignorisati upozorenja ni zabrinjavajuće znakove.”

Upravo to već dugo poručuju Ajzenkot i brojni drugi Netanjahuovi protivnici. Opozicija već tri godine zahtijeva da Netanjahu postupi onako kako je izraelska vlada postupila nakon Jomkipurskog rata 1973. godine, kada su Egipat i Sirija napali Izrael, uprkos upozorenjima iz različitih djelova bezbjednosnog aparata.

Opsežna istraga koju je tada sprovela Agranatova komisija dovela je do brojnih ostavki i, na kraju, okončala premijersku karijeru Golde Meir. Nasuprot tome, Netanjahu i njegovi saradnici su učinili sve da odlože bilo kakvu zvaničnu istragu, istovremeno nastojeći da nametnu uvjerenje da su za propuste odgovorni svi osim premijera. Visoki zvaničnici bezbjednosnog aparata javno su se izvinili i povukli sa svojih funkcija. Netanjahu je ostao.

Već dugo je poznato da je Netanjahu ozbiljno pogrešno procijenio namjere i sposobnosti Hamasa, smatrajući ga, u poređenju sa Hezbolahom u Libanu, gotovo običnom uličnom bandom čija je moć preuveličana. Njegova pažnja je oduvijek bila gotovo isključivo usmjerena na Iran. Brojna novinarska istraživanja tokom godina pokazala su da su izraelske bezbjednosne službe ignorisale jasna upozorenja o prijetećoj opasnosti, koja su dolazila od obavještajnih oficira srednjeg ranga i drugih izvora.

Ništa manje zapanjujuće nije ni to što je sam Netanjahu dobio jasna upozorenja i od Ujedinjenih Arapskih Emirata i od Egipta da predstoji velika operacija. Novinari izraelskog lista “Harec” objavili su prošlog mjeseca da je šeik Mohamed bin Zajed, predsjednik UAE, krajem septembra rekao Netanjahuu da raspolaže pouzdanim obavještajnim podacima o Hamasu i njegovim planovima za napad na Izrael. (Netanjahu je demantovao taj izvještaj, kao i slične navode o upozorenjima iz egipatskih izvora.)

Opozicija već tri godine zahtijeva da Netanjahu postupi onako kako je izraelska vlada postupila nakon Jomkipurskog rata 1973. godine, kada su Egipat i Sirija napali Izrael, uprkos upozorenjima iz različitih djelova bezbjednosnog aparata

Po uzoru na Trampa, Netanjahu i njegovi saradnici krenuli su u kontranapad. Premijerova supruga, poznata po tome što se prema saradnicima i kućnom osoblju odnosi s prezirom, često vičući na njih, nedavno je dala intervju kojim je dodatno podstakla teorije zavjere raširene u desničarskim krugovima, prema kojima su visoki izraelski bezbjednosni zvaničnici unaprijed znali za Hamasove planove. Govoreći za Kanal 14, Sara Netanjahu je insinuirala da je Jair Golan, bivši zamjenik načelnika Generalštaba izraelske vojske i lider stranke lijevog centra Demokrate, krenuo na jug zemlje ujutro 7. oktobra kako bi spasavao ljude, ne zato što je bio hrabar ili nesebičan, već zato što je unaprijed znao za Hamasov napad.

Netanjahu uglavnom nastoji da se ogradi od teorija zavjere, prepuštajući njihovo širenje svojim pristalicama i članovima porodice. Istovremeno, usredsredio se na to da kritike iz inostranstva predstavlja kao svojevrsno priznanje. Tokom nedavnog obraćanja Ujedinjenim nacijama, Netanjahu se nije toliko obraćao malobrojnim delegatima u sali koliko televizijskim kamerama i svojim biračima u Izraelu.

Prema pisanju Rojtersa, Netanjahuov tim je objavio njegov govor na internetu, uz naslov na hebrejskom “Netanjahu protiv cijelog svijeta”. On sebe nastoji da predstavi kao branioca nacije po uzoru na Vinstona Čerčila.

Baš kao što odbija da preuzme bilo kakvu odgovornost za katastrofu 7. oktobra, Netanjahu uporno tvrdi da su njegove vojne operacije u Gazi, gdje je poginulo više od 70.000 ljudi, protiv Hezbolaha u Libanu i protiv Irana učinile Izrael snažnijim - a za kritičare iz inostranstva, koje često prikazuje kao antisemite, uopšte ne mari. Novi dokumentarni film “NAZA”, koji se bavi ratnim zločinima u Gazi, kao i spriječena otmica aviona kompanije “Flajdubai”, postali su materijal koji koristi u političkoj kampanji. Spreman je da uradi i kaže bilo šta kako bi skrenuo pažnju sa svojih neuspjeha ili spremnosti da izlazi u susret haredima, ultraortodoksnim Jevrejima koji insistiraju na izbjegavanju obaveznog služenja vojnog roka.

Kako mi je rekla Ilana Dajan, istraživačka novinarka i voditeljka emisije “Uvda” na Kanalu 12: “Ogromna većina onih koji podržavaju Bibija govori vam: ‘Nema ko drugi osim njega’, i tvrdi da on pokazuje svijetu koliko smo snažni. To je jedna od patologija ove izborne kampanje.”

Ajzenkot, koji je u politiku ušao 2022. godine, insistira na tome da se birači na ovim izborima opredjeljuju “između odgovornosti i bježanja od odgovornosti”. Kada sam nedavno razgovarao s njim u Izraelu, rekao mi je da bi mu, kao lideru zemlje, jedan od prvih prioriteta bio osnivanje zvanične istražne komisije koja bi, između ostalog, ispitala Netanjahuovu odgovornost. Ajzenkot je nedavno za premijera rekao da je “anti-lider” koji izbjegava odgovornost i žudi za priznanjima koja nije zaslužio.

“Incident sa avionom ‘Flajdubaija’ odličan je primjer”, rekao je ove sedmice za “Tajms ov Izrael”.

“On uzima incident koji predstavlja ogroman bezbjednosni propust, a koji se nije završio katastrofom samo zahvaljujući izuzetnoj hrabrosti izraelskih civila i jednog indijskog pilota, i besramno ga koristi kao priliku za fotografisanje.”

Ajzenkot je nastavio: “Gledam rezultate anketa i uvjeren sam da za 21 dan Netanjahu više neće biti premijer Izraela. Nema nikakvog smisla da čovjek koji je odgovoran za najveći neuspjeh od osnivanja države, koji za tri godine nije uspio da ostvari ni ratne ciljeve niti bilo koji od ciljeva koje je predstavio u Knesetu, nastavi da vlada sprovodeći ciničnu politiku ‘zavadi pa vladaj’ i njegujući kulturu laži.”

Priredila: A. Š.

( Dejvid Remnik (Njujorker) )