Čekajući pare otišli u podstanare: Porodica Kapetanović prinuđena da napusti imanje zbog kopa Rudnika uglja Pljevlja

Porodica Kapetanović iz pljevaljskog sela Kalušići, čije se domaćinstvo nalazi u neposrednoj blizini rudarskih radova Rudnika uglja Pljevlja (RUP), već duže vrijeme čeka okončanje postupka eksproprijacije imovine, tvrdeći da su uslovi života u njihovoj kući postali gotovo neizdrživi.

Dok je Rudnik tokom 2025. godine otkupio imovinu 16 od ukupno 17 domaćinstava obuhvaćenih odlukom o eksproprijaciji, Kapetanovići i dalje čekaju konačno rješenje svog statusa.

Ističu da nijesu prihvatili ponuđenu naknadu jer smatraju da procjena imovine nije urađena na odgovarajući način, te da su nakon toga bili izloženi sve težim uslovima života zbog približavanja kopa njihovom domu.

Iz Rudnika uglja, međutim, navode da je postupak eksproprijacije preostale imovine pokrenut u skladu sa zakonom i da očekuju da bude riješen u prvom kvartalu naredne godine.

Prema riječima Mlađena Kapetanovića, problemi su počeli prije tri godine, kada je Rudnik uglja popisao 12 kuća koje su se nalazile na rubu kopa. Tvrde da dokumentacija koju su tada dobili od kompanije nije sadržala zaglavlje niti pečat, dok su pojedinačni iznosi za voćnjake, stambene i pomoćne objekte bili zatamnjeni, zbog čega nijesu mogli da utvrde na koji način je procijenjena njihova imovina i po kojim cijenama je trebalo da bude otkupljena. Na kraju dokumentacije, kako navodi, bila je upisana samo ukupna suma za cjelokupni posjed domaćinstva.

“Na sam pogled na te papire moglo se vidjeti da to nije urađeno kako treba, a ni sam popis nije bio potpun, jer je mnogo toga preskočeno i nije evidentirano. Dešavalo se da ljudi koji su popisivali imovinu dolaze i u devet sati uveče”, tvrdi Kapetanović, navodeći da su upravo zbog tih nedostataka odbili da prihvate ponuđeno rješenje.

“RATNO PODRUČJE”

Prema njihovim riječima, ostala domaćinstva obuhvaćena tadašnjim postupkom, iz njima poznatih razloga, prihvatila su ponuđene uslove, dok su oni pokušali da kroz razgovore sa predstavnicima Rudnika ukažu na, kako smatraju, brojne propuste u procjeni i popisu imovine. Umjesto dogovora, tvrde, naišli su na nerazumijevanje. U jednom razgovoru im je, kako navode, rečeno da su došli da ucjenjuju kompaniju.

Nakon što nijesu prihvatili ponuđenu naknadu, situacija oko njihovog domaćinstva, prema njihovom svjedočenju, postajala je sve teža. Rudnik je, nakon otkupa ostalih kuća, počeo da ruši objekte čiji su vlasnici prihvatili ponudu, dok je prostor oko njihovog doma ostao izložen intenzivnim rudarskim radovima. Nekadašnji ambijent sela, kako opisuju, pretvoren je u prostor koji više podsjeća na ratno područje nego na mjesto za život.

“Poslije našeg neprihvatanja ponude, Rudnik je porušio sve kuće koje je otkupio i počeo da nam pravi potpuni haos, jer sve izgleda kao ratište. Kop je počeo da prilazi našoj kući, stvarajući velike taloge prašine i buku. Dešavalo se da damper od 100 tona dođe gotovo pred naša vrata”, navode članovi porodice, uvjereni da su takvim odnosom bili izloženi pritisku kako bi na kraju pristali na ponudu Rudnika.

Ističu da im je svakodnevni život zbog blizine kopa postao sve teži, posebno tokom ljetnjih mjeseci, kada su prašina i buka najizraženije. Zbog takvih uslova, tvrde, više nijesu u mogućnosti da normalno koriste sopstveno dvorište, u kojem bi njihovo dijete trebalo da se igra i provodi vrijeme na otvorenom. Strahuju da izloženost prašini može negativno uticati na zdravlje članova porodice, dok buka rudarskih mašina remeti mir i san. Dodatni problem, kako navode, predstavlja okolno rastinje, iz kojeg do kuće mogu dolaziti gmizavci i zmije.

Zbog takvih okolnosti, porodica je, kako tvrde, bila prinuđena da napusti svoj dom i postane podstanar. Tako su se našli u situaciji da ne mogu normalno da žive u vlastitoj kući, ali ni da na odgovarajući način riješe pitanje naknade za imovinu koja se nalazi u zoni rudarskih radova.

“Mi i dalje čekamo da se obavi eksproprijacija, a svakim danom je sve teže živjeti u kući, pogotovo tokom ljeta. Stanje oko domaćinstva je toliko loše da dijete ne može da koristi svoje dvorište zbog prašine, koja može uticati na zdravlje, i velike buke koja remeti miran san. Zbog svega toga morali smo da postanemo podstanari”.

Dodaju da su zbog problema sa kojima se suočavaju počeli da se obraćaju nadležnim institucijama, u nadi da će neko reagovati i pomoći im da zaštite svoja prava. Smatraju da su godinama bili ograničeni u korišćenju sopstvene imovine, a da je približavanje rudarskih radova dodatno pogoršalo položaj u kojem se nalaze.

Posljedice, kako objašnjavaju, nijesu ograničene samo na stambeni objekat i uslove života u njegovoj neposrednoj blizini. Zbog rudarskih aktivnosti i zemljišta koje je prešlo u posjed Rudnika, porodica tvrdi da više nema normalan pristup pojedinim pomoćnim objektima i prostorima koje je ranije koristila za potrebe domaćinstva. Time su, navode, izgubili mogućnost da se bave stočarstvom i uzgajaju svinje, što je ranije predstavljalo značajan izvor hrane za porodicu.

“Na našem domaćinstvu sve nam je uskraćeno. Ne možemo više da držimo stoku niti da uzgajamo svinje, koje su bile veliki izvor hrane za našu porodicu. Do tih objekata nemamo ni normalan prilaz jer se oko njih nalazi rudničko zemljište koje je zaraslo. Nijesmo izgubili samo mir i normalne uslove života, već i mogućnost da koristimo ono što nam je godinama služilo za život i prehranjivanje porodice”, ističu oni.

Poslije našeg neprihvatanja ponude, Rudnik je porušio sve kuće koje je otkupio i počeo da nam pravi potpuni haos, jer sve izgleda kao ratište. Kop je počeo da prilazi našoj kući, stvarajući velike taloge prašine i buku. Dešavalo se da damper od 100 tona dođe gotovo pred naša vrata

POREZ NA GRAĐEVINSKO ZEMLJIŠTE, A BEZ PRAVA GRADNJE

Posebno ukazuju na problem koji, kako tvrde, traje već četiri decenije, a odnosi se na zabranu gradnje na njihovim imanjima. Zbog ograničenja koja su važila na tom području, nijesu mogli da proširuju postojeće domaćinstvo, grade nove objekte niti razvijaju imovinu u skladu sa potrebama porodice. Navode da je takva situacija uticala i na mogućnost legalizacije objekata, jer nijesu mogli da sprovedu postupke kojima bi njihova imovina dobila odgovarajući pravni status.

Prema njihovim riječima, čak ni kada je država omogućila legalizaciju nelegalno izgrađenih objekata, nijesu mogli da iskoriste tu mogućnost na način na koji su to mogli drugi građani. Smatraju da su zbog toga bili stavljeni u neravnopravan položaj, jer su godinama plaćali porez državi, uključujući i porez na građevinsko zemljište, iako na tom zemljištu, kako tvrde, nijesu mogli da grade.

“Bili smo ugroženi i zabranom gradnje na našim imanjima, koja traje već 40 godina. Nijesmo mogli da širimo domaćinstvo niti da pravimo bilo kakve objekte, jer ih kasnije nijesmo mogli legalizovati, niti su mogli biti pravilno obračunati prilikom otkupa. Čak ni kada je država dozvolila legalizaciju nelegalnih objekata, mi nijesmo mogli ništa da uradimo. Osjećali smo se kao građani drugog reda, iako smo sve te godine plaćali porez, čak i na građevinsko zemljište koje je bilo deset puta skuplje od običnog, a na kojem nijesmo mogli ništa da gradimo”, navode članovi porodice.

Dodaju da su zbog takvih ograničenja bili spriječeni da unapređuju imovinu i stvaraju bolje uslove za život, dok je njihova porodica ostajala vezana za ono što je posjedovala prije uvođenja zabrane gradnje. Smatraju da su time izgubili mogućnost da proširuju domaćinstvo, grade dodatne objekte i planiraju budućnost na sopstvenom imanju, što je, kako tvrde, ostavilo dugoročne posljedice na njihov porodični i ekonomski položaj.

“Ovo su samo neke od stvari koje nam se dešavaju i koje trpimo svakog dana. Godinama smo ograničeni u korišćenju svoje imovine, a sada su nam i uslovi života postali gotovo neizdrživi. Ne tražimo ništa što nam ne pripada, već da se naš slučaj riješi na zakonit način i da dobijemo naknadu koja odgovara stvarnoj vrijednosti naše imovine”.

RUDNIK: VRIJEDNOST UTVRDILI SUDSKI VJEŠTACI

Iz Rudnika uglja Pljevlja, odgovarajući na pitanja “Vijesti”, navode da je kompanija tokom 2025. godine otkupila imovinu 16 mještana sela Kalušići od ukupno 17 domaćinstava obuhvaćenih odlukom o eksproprijaciji. Kako su saopštili, vrijednost imovine utvrdili su nezavisni sudski vještaci građevinske i poljoprivredne struke, nakon čega su sa 16 vlasnika zaključeni ugovori o prodaji kod nadležnog notara i izvršen prenos vlasništva.

Iz kompanije ističu da je pokrenut i postupak eksproprijacije preostale imovine porodice na koju se odnose navodi, a koja se, kako su kazali, takođe nalazi u zoni u blizini rudarskih radova. Prema odgovoru RUP-a, postupak je u toku, a njegovo rješavanje očekuju u prvom kvartalu naredne godine.

“Do formalnog okončanja postupka eksproprijacije toj porodici omogućena je i naknada u vidu razlike između očekivanog i ostvarenog prinosa sa parcela, što predstavlja zakonski način regulisanja spornog pitanja do pravosnažnog okončanja postupka eksproprijacije”, naveli su iz Rudnika.

Iz RUP-a ocjenjuju da se radi o jednoj porodici od ukupno 17 domaćinstava obuhvaćenih postupkom, te da će na taj način, kako tvrde, konačno biti riješeni decenijski problemi mještana Kalušića uzrokovani uticajem rudarskih radova u neposrednoj blizini njihovih imanja. Dodaju da kompanija svakodnevno sprovodi sve neophodne i moguće mjere i aktivnosti usmjerene na smanjenje uticaja rudarskih radova na životnu sredinu i funkcionisanje porodica na tom području.

Komentarišući pitanje zabrane gradnje na području Kalušića, iz Rudnika navode da je izgradnja objekata na tom i ostalim lokalitetima na teritoriji opštine Pljevlja definisana planskom dokumentacijom. Ističu da su odobravanje ili zabrana gradnje u nadležnosti isključivo lokalnih ili državnih institucija, čime su se ogradili od odgovornosti kompanije za donošenje takvih odluka.

( Goran Malidžan )