Devet života Mikela Merina
Životna priča španskog fudbalera - od bombaškog napada na autobus dok je nosio dres Borusije Dortmund do bitke sa vremenom i teškom povredom samo da bi bio spreman za Mundijal. I uspio je...
Svi znaju ko je Mikel Merino. Koliko je važnih golova dao za reprezentaciju Španije i u dresu Arsenala, koliko je pehova imao kroz karijeru iz kojih je kao po pravilu izlazio kao pobjednik.
Ono što nije toliko poznato je da je Merino 2017. nosio dres Borusije iz Dortmunda i bio je član “milionera” kada je na autobus koji je vozio fudbalere njemačke ekipe na stadion pred meč Lige šampiona sa Monako bačena eksplozivna naprava.
Bile su to tri bombe napunjene metalnim iglicama i bile su sakrivene u žbunju pored puta - eksplodirale su dok je autobus prolazio. Merinov saigrač Mark Bartra je tada bio povrijeđen, a Mikel je imao mnogo sreće...
- Prednja sjedišta su mogla da se obore pa sam odlučio da sjednem naprijed. To mi je možda spasilo karijeru - rekao je Merino u intervjuu za portal “The Players’ Tribune”.
- Mislim da imam anđela čuvara na ramenu. Zapravo, srećan sam što sam uopšte živ, kakva karijera... Mnogi nemaju percepciju šta se stvarno dogodilo, ali mi koji smo bili u autobusu smo imali traumu. Sve to je ostavilo trag na nama. Odjednom se čuo zaglušujući prasak, autobus je počeo da se prevrće... - sjeća se Merino.
Bartri je bila slomljena ruka.
- Vidio sam krv na podu autobusa, osjećao se miris dima i čuo sam galamu, vrisak...
Meč se igra sjutradan, a kasnije je Njemac ruskog porijekla Sergej Venergold osuđen na zatvorsku kaznu nakon što je priznao da je on odgovoran za napad. Dobio je kaznu od 14 godina zatvora, optužen je da je pokušao da ubije 28 osoba. Toliko ih je bilo u autobusu...
Taj momenat je obilježio veliki period Merinove karijere, a kasnije je to već bila druga priča - postao je poznat po golovima, ulozi džokera, majstorijama.
Merino je 2024. dao gol Njemačkoj za plasman Španije u četvrtfinale Eura (kasnije je “furija” osvojila titulu), a prošle sezone je - u februaru ove godine - doživio povredu desnog stopala.
“Doktor mi je rekao: “Šest mjeseci pauze”. Bio sam toliko šokiran da nijesam mogao ni da budem tužan. Samo sam počeo da računam i shvatio da je do početka Mundijala ostalo četiri mjeseca. Bio sam slomljen...
U tom periodu se sjetio scena iz Dortmunda.
“To mi je bilo dodatna motivacija. Vjerujem da se sve u životu dešava s razlogom.
Predaja nije bila opcija.
- Morao sam da dam sve od sebe ili kako mi u Španiji volimo da kažemo: “Stavio sam kompletno meso na roštilj”. Pojavila se nada jer su mi doktori kazali da mogu da mi ugrade dva šarafa u stopalo kako bi mi pomogli. Odmah sam se složio s time.
Imao je u tom periodu Merino veliku podršku menadžera Arsenala Mikela Artete. Sam fudbaler je radio na tome da se oporavi do kraja sezone kako bi makar ostao u igri za odlazak na Mundijal.
“Nula minuta igre za četiri mjeseca. Kako možete da pozovete takvog igrača?”, pitao se Merino o tome šta misli selektor Španije Luis de la Fuente.
- Cijele sedmice sam pričao sa Artetom i fizioterapeutima Arsenala. Plan je bio da se vratim za finale Lige šampiona protiv Pari Sen Žermena 30. maja, a čak je i to bilo rizično. Ali, morao sam da pokažem Luisu da sam spreman. Na kraju su pristali da mi daju pola sata protiv Kristal Palasa u posljednjem kolu. Tog dana igrao sam isključivo za plasman na Svjetsko prvenstvo - 100 odsto!
I na kraju...
- Sjutradan sam se molio prije nego što je objavljen spisak. U jednom trenutku na ekranu se pojavila žena u vinogradu - Mikel Merino! Zagrlio sam suprugu Lolu i poljubio sina Marka. Uspio sam, moj telefon se usijao od poruka - idem na Mundijal!
Na prvenstvu svijeta Merino je i te kako imao doprinos. Postigao je dva gola, oba u nokaut fazi - u pobjedama nad Portugalom u osmini i Belgijom u četvrtfinalu, na kraju i dočekao titulu.
( A. H. )