Ranija večera može pomoći, ali sat nije važniji od tanjira: Šta stvarno znamo o vremenu obroka

Vrijeme obroka postalo je gotovo jednako popularna tema kao i njihov sadržaj. Posebno se često tvrdi da ranija večera ili kraći dnevni period za jelo mogu ubrzati mršavljenje i popraviti šećer u krvi. Noviji pregledi istraživanja daju razlog da o rasporedu razmišljamo, ali ne i da zanemarimo kvalitet hrane, ukupnu količinu ili sopstveni ritam života.

Sistematski pregled i mrežna metaanaliza objavljena ove godine obuhvatila je 41 randomizovano ispitivanje sa ukupno 2.287 učesnika. U poređenju sa uobičajenom ishranom, vremenski ograničeno jedenje bilo je povezano sa skromnim poboljšanjima tjelesne mase, obima struka, sistolnog pritiska i nekih pokazatelja metabolizma glukoze i masti. Kada su istraživači uporedili ranije i kasnije periode za jelo, raniji raspored imao je povoljnije rezultate za više mjera; prosječna razlika u tjelesnoj masi bila je oko 1,15 kilograma u korist ranijeg rasporeda.

To ipak nije dokaz da svako mora završiti večeru prije 17 sati. U analiziranim studijama “ranije” je upravo tako definisano, ali su se programi razlikovali po trajanju, učesnicima i načinu kontrole ishrane. Drugi sistematski pregled 44 interventne studije našao je niži porast glukoze poslije ranijih nego poslije kasnijih obroka, ali je čak 37 studija trajalo najviše sedam dana. Autori zato naglašavaju da velika raznolikost istraživanja još ne dopušta čvrstu kliničku preporuku za jednu idealnu satnicu.

Praktična poruka je umjerenija: ako veliki dio hrane ostavljate za kasnu noć, može imati smisla da večeru postepeno pomjerite ranije ili da najveći obrok ne bude neposredno pred spavanje. Ne morate zbog toga preskakati doručak niti zatvoriti prozor za jelo na tačno osam sati. Metaanaliza nije pronašla dosljedan odgovor na pitanje da li je najbolji period kraći od osam, tačno osam ili duži od osam sati.

Sat takođe ne popravlja sadržaj tanjira. Ranija večera sastavljena uglavnom od ultraprerađene hrane nije automatski povoljnija od kasnijeg uravnoteženog obroka. Povrće, integralne žitarice, mahunarke ili drugi izvori vlakana, odgovarajući izvor proteina i količina hrane koja prati potrebe ostaju važniji temelj. Raspored je dodatni alat, a ne zamjena za kvalitet ishrane.

Vremenski ograničeno jedenje nije dobar izbor za svakoga. Trudnice i dojilje, osobe sa istorijom poremećaja ishrane, kao i ljudi koji imaju dijabetes, uzimaju terapiju koja može izazvati pad šećera ili imaju druga hronična stanja, treba da razgovaraju sa ljekarom ili kvalifikovanim nutricionistom prije posta ili većih promjena rasporeda obroka. Isto važi za sportiste kojima je važno da dovoljno jedu prije i poslije treninga.

Zaključak nije da postoji magični sat poslije kojeg hrana postaje štetna. Dokazi prije ukazuju da raniji raspored može donijeti malu korist nekim ljudima, naročito ako istovremeno smanjuje kasno grickanje i olakšava dosljednost. Najkorisniji raspored je onaj koji čuva kvalitet obroka, ne ugrožava terapiju ili trening i može se održavati bez stalnog osjećaja gladi.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.

( Vijesti online )