Andrea Saitaj - od vojničkog stroja do čela trkačke kolone

Andrea Saitaj - ime koje ste makar jednom čuli ako ste pratili domaću atletsku scenu, prisustvovali trkama u Crnoj Gori i navijali uz stazu dok su takmičari prolazili kroz cilj. Ime koje se godinama povezuje sa istrajnošću, odličnim rezultatima i pobjedničkim postoljima. Ipak, iza medalja i sportskih uspjeha krije se priča koja seže mnogo dalje od atletskih staza. Priča o ženi u vojničkoj uniformi koja uspijeva da svakodnevno, između profesionalnih obaveza i sportskih izazova, pronađe snagu za nove kilometre.

516 pregleda0 komentar(a)
Foto: NLB Podgorica Millennium Run

Andrea je pripadnica Vojske Crne Gore, vodnica u Četi za vezu i elektronsko ratovanje. Uspješno se takmiči na distancama od pet kilometara do polumaratona. Bila je državna prvakinja na 10.000 metara, a godinama i najbolja trkačica u Vojsci Crne Gore.

Kada pogledamo sve što je postigla, lako je pomisliti da je atletika oduvijek bila njen životni izbor. Međutim, ova sportska priča imala je sasvim drugačiji početak.

foto: NLB Podgorica Millennium Run

Kada obaveza preraste u ljubav

Ljubav prema trčanju rodila se tamo gdje gradi svoju profesionalnu karijeru - u vojsci. Bez velikih sportskih ambicija, počela je da trči kako bi se što bolje pripremila za fizičke provjere. A onda, iz treninga u trening, otkrivala je da joj kilometri donose nešto što se ne može izmjeriti štopericom. Zadovoljstvo, osjećaj slobode i pomjeranje sopstvenih granica.

„Vremenom je trčanje postalo mnogo više od profesionalne obaveze. Otkrila sam ljubav prema ovom sportu i počela da postavljam sebi nove ciljeve. Nisam na početku mogla da pretpostavim gdje će me taj put odvesti, ali danas mogu da kažem da sam kroz trčanje izgradila, ne samo sportske rezultate, već i sebe kao osobu“, počinje Andrea svoju trkačku priču.

foto: NLB Podgorica Millennium Run

„Najponosnija na male svakodnevne pobjede“

Danas se sa zadovoljstvom osvrće na svoj sportski put. Dok publika pamti pobjede, ona pamti koliko je truda stalo između prvog treninga i izlaska na pobjedničko postolje. Zato, kada govori o uspjesima, ne ističe medalje. Ističe istrajnost, odricanja, ali i sve one svakodnevne momente u kojima je trebalo pronaći motivaciju.

A takvih dana nije bilo malo. Vojni poziv sa sobom nosi ozbiljna zaduženja, pa treninzi moraju da pronađu svoje mjesto u dinamičnom rasporedu. Nekada to podrazumijeva pažljivije planiranje odmora, nekada prilagođavanje, a gotovo uvijek odličnu organizaciju.

„Nije lako, ali kada nešto zaista volite i kada imate jasno postavljen cilj, naučite da pronađete način. Ne mora svaki dan biti savršen, ali važno je da postoji kontinuitet“, dodaje Andrea.

Upravo u tom kontinuitetu prepoznaje i jednu od najvažnijih lekcija koje su joj pružili posao i sport. Iako se na prvi pogled čini da pripadaju različitim svjetovima, ta dva segmenta u Andreinom životu neraskidivo su povezana.

„Vojska me naučila disciplini, odgovornosti, timskom duhu i tome da obaveze ne zavise uvijek od našeg trenutnog raspoloženja. U sportu je slično, motivacija je važna, ali disciplina je ono što vas održava na putu i onda kada motivacija izostane. S druge strane, trčanje me naučilo strpljenju, boljem upoznavanju sebe i tome da se rezultati ne grade preko noći. Naučilo me da poštujem proces, da prihvatim i dobre i loše dane i da ne odustajem samo zato što nešto ne ide onako kako sam zamislila“, dodaje naša sagovornica.

foto: NLB Podgorica Millennium Run

Najveće pobjede nijesu uvijek na cilju

A sportisti, koliko god iskustva imali, odlično znaju da ne donosi svaki trening zadovoljstvo, niti svaka trka željeni rezultat. Ima dana kada se umor nagomila, kada tijelo ne prati ambicije i kada je teško pronaći onu energiju sa kojom se krenulo na početku. Ni Andrea nije izuzetak.

Godine provedene na stazi naučile su je da takve trenutke prihvati bez pretjerane strogoće prema sebi. Da prepozna kada joj je potreban predah, ali i da ne dozvoli da je prolazna faza udalji od cilja. Zato, kada izostane lakoća trčanja, na površinu izranjaju mentalna i fizička snaga.

„Trčanje je sport u kojem ste često sami sa sobom i svojim mislima. Dođu dani kada tijelo traži odmor, kada rezultat ne odgovara uloženom trudu ili kada se zapitate možete li više. Ali naučila sam da jedan težak trening ili loša trka ne definišu ni mene ni moj put. Važno je da prepoznamo kada nam je potreban odmor, ali i da ne pomiješamo prolaznu prepreku sa razlogom da odustanemo od svog cilja. U takvim trenucima vraćam se razlogu zbog kojeg sam počela i svemu što sam do tada izgradila. Nekada je najveća pobjeda upravo to što nastavite, čak i kada ne ide lako“, iskrena je Saitaj.

foto: NLB Podgorica Millennium Run

Na NLB Podgorica Millennium Run-u svako trči „svoju priču“

I poslije svih treninga, uvijek dolazi trenutak kojem se trkači posebno raduju. Dan izlaska na startnu liniju. Za Andreu taj osjećaj ima posebnu draž kada se trči poznatim ulicama u Podgorici i među ljudima čija podrška daje dodatnu snagu. Zato i ove godine učestvuje na Podgorica Millennium Run, jednom od najvećih trkačkih događaja u našoj zemlji. Ono što je konstantno vraća na start jeste atmosfera ove trke, ali i činjenica da na istoj startnoj liniji stoje oni koji godinama treniraju, ali i oni koji su se tek nedavno odvažili na taj korak.

„Tog dana nije važno samo ko će prvi proći kroz cilj, već i koliko je ljudi odlučilo da napravi nešto dobro za sebe. Svako ima svoju priču i svoj cilj, a upravo to trčanje čini posebnim. Lijepo je biti dio događaja koji motiviše ljude da se pokrenu i pomjere sopstvene granice“, dodaje naša sagovornica.

Zato, u susret NLB Podgorica Millennium Run-u, koji će biti održan 8. novembra, ohrabruje sve da ne čekaju da budu potpuno spremni. Potrebno je samo da sebi pruže priliku.

foto: NLB Podgorica Millennium Run

„Ne morate odmah biti brzi, ne morate pretrčati velike distance i ne morate se porediti ni sa kim. Važno je da počnete u skladu sa svojim mogućnostima i da sebi date vremena. Svako ko danas trči velike distance nekada je napravio prvi korak. Voljela bih da ljudi koji 8. novembra prođu kroz cilj Podgorica Millennium Run-a osjete ponos. Ne samo zato što su završili trku, već zato što su sebi dokazali da mogu da počnu, da budu uporni i da urade nešto za sebe. Možda nekome tih nekoliko kilometara neće promijeniti cijeli život, ali mogu biti početak jedne mnogo ljepše navike, novog cilja i drugačijeg pogleda na sopstvene mogućnosti. A ponekad upravo tako počinju najveće promjene“, zaključuje Saitaj.

I možda je upravo ovo najvažnija poruka. Velike promjene ne dešavaju se uvijek uz velike odluke, već često počinju sasvim jednostavno. Jednim treningom, jednim kilometrom i željom da pokušamo nešto novo.

Za Andreu je taj prvi korak bio dio vojne obaveze, a za nekoga drugog mogao bi biti upravo na startnoj liniji NLB Podgorica Millennium Run-a. Bilo da želite da istrčite svoju prvu trku ili pomjerite lični rekord, prilika da doživite atmosferu jednog od najvećih trkačkih događaja u zemlji je pred vama. Prijave su otvorene do 1. novembra, a svoje mjesto na startu možete obezbijediti putem LINKA.

( NLB Podgorica Millennium Run )