Džingis-kan - krvoločni osnivač carstva: "Milioni ljudi postali su žrtve Mongola"

Harizmatični, krvoločni i vizionarski osnivač Mongolskog carstva Džingis-kan (oko 1162. - 1227. godine) rođen je pod imenom Temudžin. Njegov otac Jesugej, mongolski poglavica, umro je dok je bio dijete, nakon čega je pleme odbacilo njegovu porodicu. Kako bi učvrstio svoj položaj u porodici, Temudžin je još kao veoma mlad ubio starijeg polubrata Bektera.

Sklapao je saveze i okupljao sljedbenike, što mu je na kraju omogućilo da postane jedini vladar mongolskih stepa.

Titulu Džingis-kana zvanično je preuzeo 1206. godine.

Carstvo koje je osnovao, a koje su njegovi nasljednici nastavili da šire, na vrhuncu je obuhvatalo približno 24 miliona kvadratnih kilometara - što ga čini najvećim povezanim kopnenim carstvom u istoriji. Prostiralo se od Kine i Koreje do djelova istočne Evrope i Bliskog istoka i zauzimalo više od 16 odsto ukupne kopnene površine Zemlje.

Moć pojedinca koji je promijenio svijet

"Ono što epoha Džingis-kana, odnosno 'mongolski vijek", veoma jasno pokazuje jeste koliko brzo ustaljene strukture mogu da se uruše, koliko brzo velika carstva mogu da nestanu sa mape i koliko se munjevito čitav svijet može potpuno preoblikovati", rekao je za Dojče vele (DW) Matijas Vemhof, arheolog i koautor knjige o nomadskom vođi.

"Oduvijek se postavljalo pitanje: da li svjetsku politiku oblikuju pojedinci ili grupe i širi društveni procesi? Da Džingis-kan nije postojao, tok svjetske istorije zaista bi bio potpuno drugačiji. Ogroman dio istorijskih događaja neraskidivo je povezan upravo s njegovom ličnošću", kaže Vemhof.

Osnivač najvećeg povezanog kopnenog carstva

Vemhof navodi brojne novine uvedene tokom Džingis-kanove vladavine.

Zalagao se za uvođenje prvog pisma za mongolski jezik. To je omogućilo razvoj državne administracije, vođenje popisa stanovništva i poreskih evidencija, bilježenje ukaza, donošenje pravnih odluka i vođenje diplomatije.

Džingis-kan je uvodio i zajednička pravila, naredbe i vojne propise koji su postepeno potiskivali razjedinjene plemenske običaje, mada nije izvjesno da su činili jedinstven pisani zakonik.

Trgovinu su olakšavali zaštita trgovačkih puteva, sistem dozvola za putovanje i mreža glasničkih stanica poznata kao jam, koja je omogućavala brzo prenošenje poruka i kretanje izaslanika kroz carstvo. Šira upotreba papirnog novca razvijena je kasnije, za vrijeme njegovih nasljednika.

U Mongolskom carstvu vladala je i široka vjerska tolerancija. Pripadnicima različitih vjera uglavnom je bilo dozvoljeno da ispovijedaju svoju vjeru bez državne prisile, a vjerski velikodostojnici često su bili oslobođeni poreza i drugih obaveza.

Prije nastanka Mongolskog carstva, Put svile bio je rascjepkana mreža trgovačkih pravaca, opterećena lokalnim sukobima i visokim nametima. Mongolska vlast stavila je veliki dio tih pravaca pod jedinstvenu kontrolu, čime su daleka putovanja postala znatno bezbjednija.

Period vlasti Džingis-kanovih nasljednika poznat je po relativnoj političkoj stabilnosti, privrednom razvoju i intenzivnoj kulturnoj razmjeni na velikom dijelu evroazijskog prostora. Istoričari tu epohu nazivaju "Pax Mongolica".

Međutim, kako naglašava Vemhof, "sve to bilo je praćeno nevjerovatnim stepenom okrutnosti. Milioni ljudi postali su žrtve Mongola. Masovna pogubljenja i zlostavljanje žena odvijali su se u razmerama kakve dotad nisu bile zabilježene."

Laka i ubojita konjica

Prije svega, Džingis-kan je iz korijena promijenio način ratovanja. Zapovjednici su unapređivani prema sposobnosti, disciplini i odanosti, a ne prema plemićkom porijeklu ili plemenskoj pripadnosti. Vojska je bila organizovana u jedinice od 10, 100, 1.000 i 10.000 vojnika.

"Nasuprot evropskim vojskama stajali su izuzetno pokretljivi Mongoli na malim konjima, sa lakim lamelarnim oklopom, kacigama koje su ostavljale lice otkrivenim i lukovima iz kojih je moglo da se ispali 20 ili više strijela u jednom minutu", objašnjava Vemhof.

Evropski vitezovi, opterećeni teškim oklopom i na velikim ratnim konjima, nisu imali mnogo izgleda protiv takvog neprijatelja.

"Kada bi ih zasula kiša strijela, konji bi padali, a vitezovi bi ostajali da leže na zemlji poput prevrnutih buba. Ta dva načina ratovanja jednostavno nisu bila ravnopravna", kaže Vemhof.

Pomjereni centri moći

Mongolske pohode na zapad nije predvodio Džingis-kan, već njegovi nasljednici. Oni su trajno promijenili dotadašnje centre moći, a posljedice tih promjena osjećaju se i danas.

Jedan od primjera je Kijevska Rusija, prva istočnoslovenska država. Poslije mongolske invazije njen razvijeni glavni grad Kijev gotovo je potpuno uništen i opustušen.

Moskva je kasnije izrasla u važan regionalni centar, između ostalog i zahvaljujući saradnji njenih kneževa sa mongolskim vlastima. Međutim, njen uspon bio je složen i višedecenijski proces koji se ne može objasniti samo odnosom prema Mongolima

"U kolektivnom sjećanju Zapadne Evrope mongolska osvajanja gotovo da ne postoje. To je tek usputna istorijska epizoda", kaže Vemhof i dodaje da se doba Džingis-kana i njegovih neposrednih nasljednika jedva pominje u zapadnoevropskim školskim programima.

Ali u istočnoj Evropi, kaže Vemhof, mongolske invazije "promijenile su sve iz korijena". "Promijenile su toliko toga da njihove posljedice osjećamo i danas."

Uoči 800. godišnjice smrti Džingis-kana sljedeće godine, berlinska Galerija Džejms Simon kroz izložbu "Džingis-kan i svijet Mongola" istražuje njegovo nasljeđe i period poznat kao "mongolski vijek" (1250–1350). Izložba traje do 18. aprila 2027. godine.

( Deutsche Welle )