Jedan roditelj, a brige iste: Peticijom se traži uvođenje posebne kategorije dječjeg dodatka

Kada ostaneš sam sa djetetom, sve je na tebi. Nemaš s kim da podijeliš svakodnevne brige, važne odluke, strahove koje nosi roditeljstvo. Stalno se preispituješ da li si sve uradio kako treba, da li si nešto propustio i da li uspijevaš da djetetu pružiš sve što mu je potrebno i emocionalno i materijalno, priča za “Vijesti” majka trinaestogodišnjaka, koji već deceniju odrasta bez oca.

Ona je jedna od trenutno gotovo 2.000 građana koji su potpisali peticiju za uvođenje posebnog dječjeg dodatka za djecu kojoj je jedan roditelj preminuo.

Ta Podgoričanka kaže da se položaj roditelja koji su ostali bez supružnika značajno razlikuje od situacija u kojima su oba roditelja prisutna u životu djeteta i mogu da podijele obaveze, odluke i odgovornost.

Posebno je, navodi, brine to što, koliko god se trudila, ne može u potpunosti nadomjestiti odsustvo oca u životu svog sina.

“Kao majka dječaka često razmišljam o tome koliko je važna muška figura u njegovom odrastanju. Vjerujem da je slično i očevima koji sami odgajaju djecu nakon smrti supruge. To je velika odgovornost, jer više nema druge osobe sa kojom možete da se posavjetujete i zajedno odlučujete o budućnosti djeteta”, navodi ona.

Smatra da bi uvođenje posebnog dječjeg dodatka predstavljalo značajnu podršku porodicama koje su ostale bez jednog roditelja, jer troškovi odrastanja i školovanja ostaju isti, dok odgovornost za njihovo obezbjeđivanje pada na jednu osobu.

“Troškovi odrastanja, školovanja i svakodnevnog života ne postaju manji zato što je dijete ostalo bez oca ili majke. Svaka dodatna pomoć značila bi bar malo manje brige i veću sigurnost za dijete”, kaže ona.

Ističe da bi joj, osim finansijske pomoći, značilo i da država prepozna specifičan položaj porodica u kojima je jedan roditelj preminuo.

“Mnogo bi mi značilo i samo to da država prepozna da naše porodice žive u drugačijim okolnostima i da nam je potrebna dodatna podrška. Ne tražimo privilegije, već razumijevanje za činjenicu da jedan roditelj sam nosi odgovornost koju je nekada dijelio sa supružnikom. Ništa ne može nadoknaditi djetetu roditelja kojeg je izgubilo, ali društvo može da učini da posljedice tog gubitka budu makar malo lakše”, poručuje ona.

Sigurnija podrška

Inicijativu je prije nekoliko dana pokrenuo Eldin Sinančević iz NVO “Put zajedništva”. Peticijom se od Skupštine Crne Gore i nadležnih institucija traži izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kako bi se uvela posebna kategorija dječjeg dodatka za djecu kojoj je jedan roditelj preminuo. Predlaže se da država toj djeci obezbijedi dodatnu finansijsku podršku, uz jasno definisane uslove za ostvarivanje prava, pri čemu se traži i razmatranje mogućnosti da dodatak ne zavisi isključivo od materijalnog statusa preživjelog roditelja. Visinu dodatka, piše u zahtjevu, trebalo bi da utvrde nadležne institucije, u skladu sa potrebama djece i mogućnostima države.

Taj predlog podržalo je i Udruženje Roditelji, ocjenjujući da je neophodno prepoznati položaj djece koja su izgubila jednog roditelja i obezbijediti im sigurniju finansijsku podršku, ali i pomoć u prevazilaženju drugih teškoća sa kojima se suočavaju.

Pozivajući se na podatke posljednjeg popisa, iz Udruženja navode da u Crnoj Gori 17.978 djece mlađe od 18 godina živi u jednoroditeljskim porodicama. Među njima je, navode, 2.514 djece koja žive sa roditeljem upisanim kao udovac ili udovica, u ukupno 1.640 takvih porodica.

Iz Udruženja objašnjavaju da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti pod samohranim roditeljima prepoznaje i razvedene roditelje, kao i roditelje kojima je drugi roditelj preminuo ili nije poznat. Naglašavaju, međutim, da mogućnosti za izdržavanje djeteta nisu iste u svim tim porodicama.

“Kada je drugi roditelj živ i roditeljstvo je utvrđeno, dijete ima pravo na izdržavanje bez obzira na to da li su roditelji bili u braku. Ako drugi roditelj ne izvršava utvrđenu obavezu, dijete pod zakonskim uslovima može dobiti privremeno izdržavanje preko Alimentacionog fonda”, pojasnili su.

Iz Udruženja ukazuju da kada je roditelj preminuo, izdržavanje od njega i podrška Alimentacionog fonda po tom osnovu nisu mogući, dok ni pravo na porodičnu penziju ne pripada automatski svakom djetetu.

“Dijete može ostvariti porodičnu penziju, ali ni to pravo ne pripada automatski svakome: zavisi, između ostalog, od staža, koji treba biti najmanje pet godina, ili penzijskog statusa preminulog roditelja. Zato je posebno važno sagledati položaj djece koja su izgubila roditelja, posebno one koja nemaju pravo na porodičnu penziju. Uvećani dječji dodatak mogao bi im obezbijediti sigurniju i predvidljiviju podršku”, poručili su iz Udruženja.

Pomoć i djetetu i roditelju

Iz Udruženja Roditelji ističu da su finansije samo dio izazova sa kojima se suočavaju porodice nakon smrti jednog roditelja.

“Nakon smrti roditelja dijete se suočava s tugom, nesigurnošću i promjenama u svakodnevnom životu. Roditelj koji je ostao prolazi kroz sopstveni gubitak, a istovremeno mora da bude oslonac djetetu, obezbijedi prihode i sam donosi odluke koje su ranije dijelili”, kazali su iz Udruženja.

Navode da je to posebno teško u prvim mjesecima nakon gubitka, kada porodica, uz sve što proživljava, treba da rješava i brojne administrativne obaveze. Zbog toga, smatraju, psihološka podrška treba da bude dostupna i djetetu i roditelju čim im zatreba, dok bi škole trebalo da znaju kako da prepoznaju teškoće sa kojima se dijete suočava i pruže mu podršku bez izdvajanja pred vršnjacima.

Iz Udruženja ukazuju i na potrebu pojednostavljivanja procedura za ostvarivanje prava nakon smrti supružnika.

“Porodica bi na jednom mjestu mogla da dobije informacije o pravima, potrebnoj dokumentaciji i narednim koracima, umjesto da u najtežem periodu obilazi brojne šaltere”, naveli su.

U Udruženja Roditelji smatraju da bi porodicama u kojima je jedan roditelj preminuo značila i praktična podrška koja bi roditelju omogućila da zadrži posao i istovremeno bude prisutan u životu djeteta.

Kao posebno važne izdvajaju dostupno mjesto u vrtiću, produženi boravak u školi, podršku u učenju i više razumijevanja za prilagođavanje radnog vremena.

“To nisu sporedne potrebe, već dio sigurnosti koja je djetetu nakon gubitka roditelja posebno važna”, naglasili su, napominjući da su grupe za podršku izuzetno značajne.

( Jelena Kočanović )