Kralj golova, i mnogo više od toga

Nije predstava Harija Kejna protiv Arsenala mogla da utiče na izbor za Zlatnu loptu, glasovi novinara odavno su bili prebrojani. Taj meč samo je još jednom pokazao o kakvom fudbaleru se radi.

Kejn je kralj golova, ali i mnogo više od toga - dodavanje u stilu najvećih majstora sa sredine terena za gol protiv "tobdžija" ili duga lopta sa ivice svog peterca, koju uglavnom "ispucavaju" štoperi, a koja je lansirala kontru Bavaraca samo su dio onoga što napadača Bajerna i Engleske čine posebnim.

Skromni momak iz Londona u svom rodnom gradu pet dana nakon toga i zvanično je izabran za najboljeg na svijetu. Presudila su 73 pogotka na 65 utakmica tokom prošle sezone, ali ne i samo to - Harijeva karijera mnogo je više od golova i brojki.

- Engleski zlatni dječak. Kejnovo krunisanje. Kejn osvajač - naslovnice su britanskih medija "Tajmsa", "Telegrafa" i "Dejli mejla".

PRVI ENGLEZ OD 2001, PRVI IGRAČ BAJERNA OD 1981.

Negdje na početku novog milenijuma, u godinama kada je Engleska zahvaljujući Majklu Ovenu posljednji put imala osvajača Zlatne lopte, Kejn je morao da se pomiri sa činjenicom da nije dovoljno talentovan za Arsenal.

Završio je u drugom dijelu sjevernog Londona, ali prije prave prilike u Totenhemu morao je da prođe i niže engleske lige, pozajmice od Lejton Orijenta, Milvola, Noriča i Lestera.

A onda kada je konačno dobio pravu priliku bilo je jasno da Engleska dobija napadača koji će kroz naredne godine postati legenda ove velike fudbalske zemlje.

Ako neko sumnja u to dovoljno je reći da je Kejn tek peti Englez koji u rukama drži Zlatnu loptu - prije njega to su uspjela samo dva sera Stenli Metjuz (prvi osvajač ove nagrade) i Bobi Čarlton, zatim Kevin Kigen i Oven.

Imala je engleska mnogo velikih fudbalera, imao ih je i gigant Bajern Minhen, ali i njemački klub je morao čak i mnogo duže od Ostrva da čeka da Zlatna lopta ponovo stigne u Bavarsku. Čak 45 godina.

Kejn je tako stao uz rame sa ikonama kluba - Gerdom Milerom (1970), Francom Bekenbauerom (1972. i 1976) i Karl-Hajncom Rumenigeom (1980. i 1981).

U Bajernu je pronašao i ono zbog čega su mnogi tvrdili da nikada neće biti veliki - trofeje. Čovjek koji je dugo čekao da nešto osvoji sada je na vrhu svijeta.

IGRAČ KOJI SE MIJENJA, OBIČAN ČOVJEK U SVIJETU SUPERZVIJEZDA

Tresao je Kejn mreže gdje god se pojavio tokom prethodne sezone. Osim golova za Bajern stiglo je i njih sedam sa Svjetskog prvenstva gdje je vodio Englesku do trećeg mjesta i najvećeg uspjeha od 1966. kada je jedini put bila prvak.

Ono što i svjetski mediji ističu jeste način na koji je Kejn postajao igrač koji nije samo centarfor vezan za šesnaesterac.

- Kruna je u rukama odličnog golgetera i igrača koji se mijenja. Dugo je bio potcijenjen i sveden na golgeterske sposobnosti, na ulogu klasičnog napadača bez ikakvog šarma. Sa 33 godine, nakon što se iznova pronašao u Bajernu iz Minhena, stigao je na vrh - navodi francuski "Parizijen".

Slično piše i italijanska "Gazeta delo Sport", koja posebno lijepo opisuje ponašanje najboljeg fudbalera svijeta.

- On je sjajan golgeter koji je takođe dobar u organizaciji igre, a van terena se ističe i nenametljivim ponašanjem. Uspijeva da se ne izdvaja u odnosu na druge i da uvijek ostane običan čovjek u svijetu prepunom superzvijezda, koje posjeduju talenat, ali i ogroman ego. Ako je postojao pravi trenutak da Kejn osvoji Zlatnu loptu, onda je to bio ovaj - objavio je čuveni list iz Milana.

Naklon za novog kralja imaju i španski mediji, ali oni, ipak, u prvi plan izdvajaju ostale nagrade koje su uglavnom većinom završile u zemlji svjetskih prvaka.

- Zlatne godine - naslovnica je Marke.

I to je istina, ali baš kao i da je ove godine zlatni bio Hari Kejn - ispred Kilijana Mbapea i upravo mlade španske superzvijezde Lamina Jamala.

( K.B. )