„Poštujem Melaniju, ali ona nema uticaja na diktatora”

Prije šest nedjelja, Vitalij, njegova supruga Irina, njihov trinaestogodišnji sin Vlad i njihova mačka napustili su opkoljeni grad Oleški, u dijelu Ukrajine pod ruskom okupacijom, bježeći od onoga za šta su strahovali da je gotovo sigurna smrt od gladi.

Sada, nakon što se sa porodicom vratio na teritoriju pod kontrolom Ukrajine poslije iscrpljujućeg putovanja preko Rusije i Bjelorusije, Vitalij sa velikom skepsom gleda na privremeni prekid vatre u svom rodnom gradu, koji je počeo u utorak kako bi se omogućila evakuacija stanovništva i dostavljanje humanitarne pomoći.

Rusija i Ukrajina postigle su sporazum, koji je Bijela kuća objavila u petak, uz posredovanje prve dame SAD Melanije Tramp i dodatno angažovanje pape Lava.

Nakon više od četiri godine života pod ruskom okupacijom, u gradu na liniji fronta na kojem se vode žestoke borbe sa ukrajinskim snagama, Vitalij nije optimista da će prekid vatre dugo potrajati niti da će se humanitarna situacija značajnije poboljšati.

„Što se tiče primirja, veoma sam skeptičan prema svemu tome“, rekao je Vitalij (55), koji iz bezbjednosnih razloga nije želio da otkrije prezime, jer njegova rodbina i dalje živi u djelovima Ukrajine pod ruskom okupacijom.

„Veoma poštujem Melaniju Tramp, ali ona nema uticaja na diktatora Putina“, rekao je za Rojters, sjedeći u moderno opremljenom stanu u Kijevskoj oblasti, gdje se njegova porodica privremeno smjestila.

Kazao je da su mnogi stanovnici koji su ostali u Oleškiju bolesni ili stariji ljudi, kojima bi preseljenje bilo veoma teško.

Ukrajina i Rusija međusobno se optužuju za humanitarnu krizu u Oleškiju. Dronovi predstavljaju najveću prijetnju životima civila, jer se grad nalazi u dometu bespilotnih letjelica obje vojske.

Pošto zalihe ponestaju, a put prema sjeveru blokira rijeka Dnjepar, pojedini stanovnici pješače 20 kilometara do susjednog sela kako bi nabavili hranu i vodu.

Taj put je izuzetno opasan, a mještani ga nazivaju „putem smrti“.

Dogovoren privremeni prekid vatre

Ukrajina i Rusija dogovorile su privremeni prekid vatre na području Oleškija.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da se Kijev nada da će biti moguće omogućiti pristup Oleškiju, obezbijediti dopremanje hrane i ljekova i omogućiti stanovnicima da napuste to područje.

Kremlj je saopštio da će svim civilima koji žele da napuste Oleški to biti omogućeno i da se očekuje da će evakuacija trajati najmanje nekoliko dana.

Oleški, mali grad na suprotnoj obali Dnjepra od Hersona, administrativnog centra istoimene ukrajinske oblasti, prije rata imao je oko 24.000 stanovnika.

Prema podacima Posmatračke misije Ujedinjenih nacija za ljudska prava u Ukrajini, u gradu i dalje živi oko 1.700 ljudi, uključujući približno 35 djece.

Pod ruskom kontrolom

Ruske trupe okupirale su Oleški još prvih dana invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine.

Grad je uglavnom ostao bez tekuće vode, struje, gasa i centralnog grijanja nakon uništenja brane Kahovka 2023. godine i poplava koje su potom pogodile okolna područja.

Kako se rat nastavljao, humanitarna kriza se produbljivala. Do sredine prošle godine, stalna prijetnja od napada dronovima gotovo je potpuno prekinula linije snabdijevanja, izazivajući nestašice hrane.

Prema riječima stanovnika sa kojima je razgovarao Rojters, situacija je od kraja maja ove godine postala izuzetno teška.

Vitalij je ispričao da je njegova porodica nedjeljama preživljavala tako što je dnevno raspoređivala svega jednu šolju pirinča ili heljde, povremeno dodajući krastavac ili paradajz pomiješan sa tuštom, samoniklom jestivom biljkom.

Tokom ljetnjih mjeseci pojedini stanovnici mogli su da prodaju povrće, ali su cijene za većinu bile nedostižne.

Kilogram paradajza koštao je oko 1.500 rubalja (18,50 dolara). Da biste kupili jaja, morali ste da poznajete prave ljude, a deset jaja koštalo je oko 3.000 rubalja, prisjetio se Vitalij. Krompir niko nije želio da proda.

Nakon što su prebrojali ono malo hrane što im je preostalo i prisjetili se prošle zime, kada se temperatura u njihovom stanu spustila na svega jedan do tri stepena Celzijusa, odlučili su da odu.

„Pogledate koliko vam je hrane ostalo i shvatite da imate samo jedan izlaz - da krenete pješke ili da umrete od gladi“, rekao je Vitalij.

Njihova kuća u Oleškiju oštećena je u napadu dronom, kazala je Irina, dodajući da im tamo više ništa nije ostalo.

Težak bijeg

Porodica se 13. septembra pridružila maloj grupi od osmoro ljudi i krenula pješke. Prešli su više od 20 kilometara do sela Radensk.

Put je bio gusto miniran, a iznad njihovih glava letjeli su dronovi. Vitalij je ispričao da su usput vidjeli tijelo žene kako leži na putu. Sa sobom su ponijeli samo jesenju odjeću, Vladovog plišanog medvjedića, mačku i nekoliko porodičnih fotografija.

Iz Radenska su autobusom nastavili dublje u dio Ukrajine pod ruskom okupacijom, a zatim su, nakon dugotrajnog ispitivanja koje su sprovele vlasti na granici, prešli u Rusiju. Odatle su nastavili put preko Bjelorusije, da bi se 17. septembra konačno vratili na teritoriju pod ukrajinskom kontrolom.

Porodica je proteklih nekoliko nedjelja provela prilagođavajući se novom životu u Kijevskoj oblasti.

Jedna od prvih stvari koje su kupili bila je vreća krompira, kako bi sinu pripremili pire.

„Dijete će ići u školu. Mi ćemo raditi. Moja supruga treba malo da popravi zdravstveno stanje“, rekao je Vitalij.

Što se tiče sopstvene budućnosti, kaže:

„Ili ću se pridružiti vojsci ili ću pokušati da pronađem posao negdje ovdje, kod proizvođača oružja, kako bih pomogao našoj zemlji da pobijedi svoje neprijatelje.“

( Rojters, N.B. )