Svi za studente, ko bješe Vučić: Vlast i opozicija se preganjaju ko je od njih šurovao s bivšim režimom u Srbiji

Trijumf Studentske liste nad Aleksandrom Vučićem ispraćen je i čestitkama ovdašnje vlasti i opozicije, koje su odmah potom počele međusobno da se preganjaju oko toga ko ima pravo da se “kiti” studentima, a ko je godinama bio na vezi s poraženim režimom doskorašnjeg predsjednika Srbije.

Tako se vladajući Pokret Evropa sad (PES), Nova srpska demokratija (NSD) i Demokrate, i opozicioni Demokratska partija socijalista (DPS) i Evropski savez već danima “jagme” o studente, ne propuštajući priliku da podsjete kako su njihovi (tih stranaka) rivali na ovaj ili onaj način bili povezani sa Srpskom naprednom strankom (SNS). No, i jedni i drugi pri tome zaboravljaju svoju bližu ili malo dalju prošlost.

Rasprava, kojoj naizgled nema kraja, poprimila je komične oblike, s obzirom na to da nijedna strana ne želi da se osvrne unazad, dok istovremeno pokušava da one naspram sebe oboji kao “ćacije”.

DPS tako zaboravlja da je sa SNS-om imao odlične odnose sve do razlaza bivšeg šefa te stranke Mila Đukanovića s Vučićem, da je Vučić mnoge obrasce DPS-ove dugogodišnje vladavine inkorporirao u svoj sistem vlasti, da su SNS-ovci (Nikola Selaković) dolazili na kongres DPS-a, da su za vrijeme Đukanovićeve vladavine iz Beograda “uvezeni” “Pink” i “Informer”, kako bi se DPS-ova vlast obračunavala s neistomišljenicima u Crnoj Gori...

S druge strane, PES pokušava da se predstavi kao partija koja ima moralno pravo da podrži studente, iako je dugo ćutala - ili nemušto odgovarala - na Vučićeve otrovne strijele prema Crnoj Gori, a glavni partner u Vladi im je Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića - stranka koja je godinama najbliži saveznik Beograda, a koja se tek nedavno počela distancirati od Vučića. Uz to, iz opozicije optužuju Spajića da je sarađivao s ljudima iz vrha Vučićeve vlasti.

Demokrate, koje se takođe “kite” studentima, najviše su se “istakle” time što su ljetos cenzurisale govor srbijanskog glumca Dragana Mićanovića u kom je trebalo da govori o situaciji u Vučićevoj Srbiji, pravdajući to tvrdnjom da se “političke borbe i nesuglasice koje postoje izvan granica Crne Gore ne mogu uvoziti u našu zemlju”, a njihovi funkcioneri odbijali su ranije da komentarišu podržavaju li studentske proteste, ne želeći da “zadiru u unutrašnja pitanja druge države”. No, to ih nije spriječilo da čestitaju pobjedu Studentskoj listi.

Inflacija podrške pobjednicima

Upitan kako partije nalaze razloge zašto neko drugi ne bi mogao čestitati pobjedu studentima, a namjerno prećutkuju svoje veze, ćutanje ili sluganstvo Vučiću, saradnik u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Mladen Grgić odgovorio je da se to radi jer svako vrlo dobro pamti tuđe veze, a računa da su njegove zaboravljene.

“Doduše, nije isto govoriti o odnosu prema Vučiću prije i poslije 2020. godine, niti prije i poslije pada nadstrešnice u Novom Sadu. U njegovom posljednjem mandatu uspostavljena je potpuna kontrola nad cijelim državnim aparatom, otvoreno su kriminalci korišćeni kao neke parapolicijske strukture, ljudi su počeli da ginu zbog korupcije. Dakle, nije bilo nedoumica oko prirode i karaktera njegovog režima”, naveo je on.

Grgić je kazao “Vijestima” da je slično “oduševljenje” bilo i s novopečenim mađarskim premijerom Peterom Mađarom.

“... Iako je do juče (Viktor) Orban bio poželjna adresa. S njegovom vladom potpisivali smo i bilateralne ugovore (kako bi se izbjegli tenderi) koje sad treba realizovati”, podsjetio je sagovornik.

On je naveo da nije problem u tome što država održava odnose i sklapa sporazume s onima koji su na vlasti, dodajući da ne bira crnogorska javnost rukovodstva drugih država.

“Naš posao je da s njima gradimo najbolje moguće odnose, štiteći sopstvene nacionalne interese. Problem je kad se političko divljenje tako lako preseli s jednog pobjednika na drugog, a onda nam se ta prilagodljivost predstavlja kao dosljednost. A za to nema potrebe”, poručio je Grgić.

Kazao je da je stvar političke pristojnosti čestitati pobjedniku na pobjedi, ali da postoji “inflacija” podrške pobjednicima, iako je, dok je ishod bio neizvjestan, bilo mnogo više suzdržanosti, ističući da se to najčešće pravdalo “nemiješanjem u unutrašnje prilike susjedne zemlje”.

“To jeste princip kojeg se valja držati... Međutim, kod mnogih nije bilo naročite reakcije kad se državni vrh Srbije direktno miješao u naše unutrašnje prilike. Nije bilo neke gadljivosti ni prema njegovoj pomoći na izborima, niti prema njegovim tajkunima. Ono što vidim iza ovih čestitki jeste pokušaj poistovjećivanja sa studentskim pokretom i povlačenja paralele sa 2020”, ukazao je on.

Sagovornik je ocijenio da sličnost pobjede studenata i pada DPS-a može da postoji na površini, ali da su razlike suštinske. Pojasnio je da su studenti pobijedili bez podrške kakvu je tadašnja opozicija u Crnoj Gori imala od crkve - štaviše, pobijedili su uprkos crkvi.

“Pokret se nije oslanjao ni na medije (ne u tolikoj mjeri kao u Crnoj Gori), niti na nevladin sektor (koji je u Srbiji mnogo slabiji od onoga u Crnoj Gori). Riječ je o pokretu nastalom odozdo, koji je po svom karakteru i dometu jedinstven na ovim prostorima. Tu je i činjenica da, osim vladajuće partije i manjinskih lista, nijedna partija nije prešla cenzus”, ustvrdio je Grgić.

Prema njegovim riječima, u Crnoj Gori je 2020. gro glasova otišao upravo tradicionalnoj opoziciji, dok je crkva vukla ključne poteze u formiranju vlade, makar po svjedočenju političkih aktera koji su učestvovali.

Grgić je poručio da je zato čestitati pobjedu pristojno, ali je predstavljati kao potvrdu sopstvene politike nešto sasvim drugo.

Duboke veze i ćutanje kad je to zgodno

Da su DPS i SNS bili u dobrim odnosima, opšte je poznato. Međutim, godinama se u javnosti pričalo o tome da je Đukanović faktički kumovao dolasku Vučića na vlast. O tome je početkom 2023. u intervjuu “Vijestima” govorio i bivši predsjednik Srbije Boris Tadić. On tvrdi da je na sastanku u hotelu “Ric” u Parizu, u prisustvu biznismena Stanka Subotića, dogovorena strateška saradnja i logistička pomoć Đukanovićeve Crne Gore Tomislavu Nikoliću i Vučiću na izborima u Srbiji 2012. godine.

Dokaz nekadašnje bliskosti Đukanovića i Vučića je i njihova zajednička fotografija s palestinskim obavještajcem Mohamedom Dahlanom, za koju je Đukanović potvrdio da je nastala u Vučićevoj privatnoj kući.

Kad je riječ o PES-u, tvrdnje poslanice te stranke Branke Marković da PES ima “puno moralno pravo da se raduje” pobjedi studenata, te da je njenoj stranci i Studentskoj listi zajedničko to što su “oba pokreta oborila dva posljednja diktatora Balkana” - ne stoje.

Osim toga što PES nije bio ni formiran kad je smijenjena vlast DPS-a 2020, funkcioneri te stranke nisu se usudili da progovore protiv Vučića dok nije bilo jasno da mu se fotelja klima, pa su prećutkivali gotovo svako njegovo miješanje i ponižavanje Crne Gore, ali i profitirali od njegove logistike, ulazeći u koalicije s NSD-om i Demokratskom narodnom partijom Milana Kneževića.

Ilustrativan primjer odnosa PES-a i nedavnog “prosvijetljenja” je i gostovanje poslanice te strake Jelene Nedović u emisiji “Nedjelja u retrovizoru” na Televizji Vijesti u januaru 2025. Iako je tada tri puta bila upitana da li njena partija podržava studentske proteste u Srbiji, Nedović nijednom nije odgovorila na pitanje, već je govorila da “ne želi da se miješa u unutrašnja pitanja drugih država”.

Ko je “ćaci”

DPS je prvi počeo s verbalnim puškaranjem, tvrdeći da je posebno interesantno posmatrati kako “Vučićeve ispostave po Crnoj Gori”, oličene u NSD-u, Demokratama i PES-u, pokušavaju da se “operu” od “svog političkog oca i finansijera”.

Uzvratili su im iz Demokrata i PES-a, poručivši da je DPS Vučića “dočekivao, hvalio i gostio”, kao i da su DPS i SNS godinama sarađivali, ali i da im žele “uspješan nastavak partnerstva u opoziciji”.

Prepiske i rasprave potom su nastavili funkcioneri tih partija na društvenim mrežama i preko pojedinih medija.

Potpredsjednik Skupštine Boris Pejović (PES) istakao je Selakovićevo gostovanje na kongresu DPS-a, dok je potpredsjednik DPS-a Ivan Vuković iznio niz podsjetnika - od Spajićeve objave nakon što je srbijanska Bezbjednosno-informativna agencija (BIA) privela Vukovića na studentskom protestu 15. marta 2025, u kojoj je premijer rekao da “ne podržava miješanje naših zvaničnika u unutrašnju politiku drugih zemalja”, preko fotografije Spajićevog sastanka sa visokim funkcionerom SNS-a Goranom Vesićem, Mandićevog “gostovanja” u štabu SNS-a na prethodnim parlamentarnim izborima...

U raspravu su se uključili i iz Evropskog saveza, pa je funkcioner tog političkog subjekta Petar Odžić kazao da je Vučić “prvi poraz doživio na izborima u Budvi, aludirajući na Vučićevu izjavu iz 2024, kad je doskorašnji predsjednik Srbije kazao da će “rešiti” izbore u Budvi.

Odžić je rekao i da je direktor “Morskog dobra” i funkcioner NSD-a Mladen Mikijelj “vozio ćacije na glasanje”, dok je Mandić čestitao pobjedu Studentskoj listi. Miloš Janjušević, koji je navodno koordinisao biračima u Crnoj Gori koji je trebalo da glasaju za SNS, kontrolisan je u Beranama, gdje je prevozio glasače službenim automobilom “Morskog dobra”.

Iz NSD-a su juče kritikovali DPS, tvrdeći da toj partiji ne smetaju političke veze kad se odlučuje o poslovima i raspodjeli novca iz opštinske kase, ukazavši na poslove vrijedne više od 23,5 miliona eura, za koje tvrde da su dodijeljeni preko, kako su naveli, “ćaci” linije podrške iz Novog Sada.

Grgić: Autocenzura i biranje riječi popustili u izbornoj noći

Mladen Grgić rekao je da se Vučić mnogo intenzivnije okrenuo Crnoj Gori kad je procijenio da DPS gubi kontrolu i da može da izgubi vlast.

“Prije toga je bilo saradnje i međusobnog otvaranja vrata bliskim investitorima, i to se ne može negirati. Do slabljenja DPS-a njegovo miješanje nije bilo tako otvoreno i neposredno, a odnosi s prosrpskim strankama uglavnom su ostajali u okvirima uobičajenih političkih kontakata”, naveo je.

On je kazao da se Vučiću prostor za uticaj dodatno otvorio nakon smrti mitropolita Amfilohija, koji mu je, prema njegovim riječima, bio glavna prepreka.

Istakao je da se to naročito vidjelo u direktnoj pomoći tokom izbora - i novcem i ljudstvom - pa i u slučaju Spajićeve diskvalifikacije iz predsjedničke trke.

“Doduše, uz pomoć samog Spajića, koji je o svom državljanstvu govorio neistinu... Pored tog uticaja, rekao bih da je kod dijela naših političkih aktera postojao i strah od Vučića i njegove državne mašinerije. Otuda i autocenzura: pažljivo biranje riječi, izbjegavanje zamjeranja i ćutanje kad bi principijelan stav mogao politički da košta. Ta uzdržanost popustila je u izbornoj noći”, konstatovao je Grgić.

( Balša Rudović )