Netanjahu izgubio većinu, ali izašao kao pobjednik

Benjamin Netanjahu će, po svemu sudeći, ostati na čelu izraelske vlade u tehničkom mandatu, nakon što je neočekivano velika podrška među jevrejskim biračima ostavila njegovim protivnicima malo izgleda da ga smijene sa vlasti, uprkos tome što je njegov desničarski blok izgubio parlamentarnu većinu.

Nakon što je do juče prebrojano gotovo 86 odsto glasova, tri glavna izraelska televizijska emitera objavila su da je Netanjahuov blok, koji čine desničarske, krajnje desničarske i ultraortodoksne stranke, na putu da osvoji 53 poslanička mjesta u parlamentu, znatno više od 48 mandata koliko se predviđa opozicionom bloku njegovog rivala Gadija Ajzenkota.

Stranke koje predstavljaju izraelske građane arapskog porijekla trebalo bi da osvoje rekordnih 19 mandata, zahvaljujući velikoj izlaznosti birača. Mnoge od njih na glasanje je podstaklo ono što smatraju otvorenim rasizmom Netanjahuove vlade, u čijem sastavu je i lider stranke osuđen za podsticanje rasne mržnje prema Arapima.

Rezultati bi još mogli da se promijene kako se brojanje glasova nastavlja, ali pobjeda Ajzenkota djeluje sve manje dostižno, pošto je njegov blok stranaka koje se protive Netanjahuu, od lijevog centra do tvrde desnice, ostvario slabiji rezultat nego što su predviđale predizborne ankete, koje su najavljivale tijesnu trku.

Iako je Netanjahuov blok izgubio tijesnu većinu koju je imao u Knesetu, parlamentu sa 120 poslaničkih mjesta, njegovim protivnicima ostalo je malo nade da će ga smijeniti bez malo vjerovatnog dogovora o prihvatanju široke podrške arapskih stranaka, čemu se protive mnogi jevrejski politički lideri.

“Možda je to teško reći ili prihvatiti, ali on je pobjednik”, kazao je bivši Netanjahuov savjetnik Aviv Bušinski, opisujući premijerov politički povratak kao “vaskrsnuće”. Paradoks je, prema riječima Bušinskog, u tome što su izbori na kojima Netanjahu nije uspio da osvoji parlamentarnu većinu možda ponovo učvrstili njegov položaj vodeće političke figure u Izraelu.

Netanjahuov uspjeh nije toliko u pobjedi koliko u političkom opstanku, ocijenio je Deni Citrinovic, analitičar za regionalna pitanja i bivši oficir izraelske vojne obavještajne službe. “Pobijedio je time što nije izgubio”, rekao je Citrinovic, dodajući: “Uspio je da opstane”.

Ista ovlašćenja kao redovna vlada

Iako se očekuje da će se Netanjahu, kao premijer u tehničkom mandatu, suočiti sa većim ograničenjima, stručnjaci smatraju da bi njegova vlada i dalje mogla da zadrži značajna ovlašćenja, uključujući i ona koja se odnose na vođenje rata protiv Irana.

"Možda je to teško reći ili prihvatiti, ali on je pobjednik", kazao je bivši Netanjahuov savjetnik Aviv Bušinski, opisujući premijerov politički povratak kao "vaskrsnuće"

Ajzenkot je priznao da Netanjahu ostaje na funkciji premijera u tehničkom mandatu, ali je upozorio da bi mogao da koristi bezbjednosna pitanja u političke svrhe.

“Ako pogledate slovo zakona, vlada u tehničkom mandatu ima ista ovlašćenja i iste nadležnosti kao redovna vlada”, izjavio je za Rojters Gaj Luri, istraživač Izraelskog instituta za demokratiju.

On je, međutim, dodao da vlada u tehničkom mandatu “ima obavezu da se uzdržava” od određenih poteza i da raspolaže ograničenijim prostorom za samostalno odlučivanje u pojedinim oblastima.

Prema riječima analitičara, vlada u tehničkom mandatu suočava se sa ograničenjima kada je riječ o pitanjima poput imenovanja na funkcije, ali ima prostor za djelovanje u pitanjima od javnog interesa.

“Uopšteno govoreći, bezbjednosna pitanja predstavljaju najjasniji izuzetak od ove obaveze uzdržanosti”, kazao je Or Ašer, istraživač Instituta Taklit iz Tel Aviva. On je dodao da “premijer u tehničkom mandatu zakonski može da uvede Izrael u rat, uključujući i rat protiv Irana”.

Region ne očekuje promjene

Dok se u Izraelu raspravlja o budućnosti vlasti i ovlašćenjima premijera, izborni rezultati izazivaju zabrinutost i među stanovnicima drugih zemalja Bliskog istoka, koji ne očekuju značajnije promjene u izraelskoj politici. Nadmetanje između dugogodišnjeg nacionalističkog premijera i bivšeg načelnika vojske poznatog po tvrdokornim stavovima izazvalo je dodatni pesimizam i uoči izbora.

U Egiptu, prvoj arapskoj zemlji koja je 1979. godine sklopila mir sa Izraelom, 62-godišnji advokat Osman Selim kazao je za Rojters da su se izjalovile njegove nade da bi Netanjahuov poraz mogao da udalji Izrael od krajnje desnice.

U Gazi, raseljeni Palestinac Madžed Džundija ne vidi nikakvu razliku između Netanjahua i Ajzenkota, bivšeg načelnika vojske.

“Oni žele da istrijebe palestinski narod kako bi mogli da rade šta god hoće”, rekao je Džundija.

Kamel Hadad, 81-godišnji Libanac koji je tokom proteklih decenija svjedočio sukobima Izraela sa susjednim državama, takođe ne očekuje nikakve promjene.

“Što se tiče toga ko će pobijediti, potpuno mi je svejedno. Neka se međusobno rastrgnu, kakve to veze ima sa mnom?”, rekao je. “Možda će biti toliko zaokupljeni međusobnim sukobima, pošto sada imaju nesuglasice, da će nas makar nakratko ostaviti na miru”.

Obraćajući se pristalicama svoje stranke Likud u izbornom štabu u Jerusalimu, Netanjahu je pozvao na formiranje “snažne, desničarske nacionalne vlade”.

Istakao je i vojne uspjehe Izraela i nagovijestio mogućnost novih zajedničkih vojnih akcija protiv Irana sa svojim saveznikom, američkim predsjednikom Donaldom Trampom.

Tramp, koji je pozvao izraelske birače da zadrže Netanjahua na vlasti kako bi dvojica lidera mogla da “završe posao” u Iranu, izjavio je da je Netanjahu ostvario “veoma dobar” rezultat zahvaljujući njegovoj podršci, koja mu je, kako je rekao, “mnogo pomogla”.

“Mogao bi da pobijedi ili da bude neriješeno. Neriješen rezultat se u ovom slučaju na neki način smatra pobjedom, jer je riječ o velikoj šahovskoj partiji”, rekao je Tramp rano juče tokom predizbornog skupa u Teksasu.

“Ako jedan pobijedi, želi da vas napadne; ako drugi pobijedi, želi da vas ubije. To je to, ništa drugo”, rekao je Jordanac Tarek el Kajsi, komentarišući nadmetanje Netanjahua i njegovog glavnog rivala Ajzenkota.

Ajzenkot je tokom predizborne kampanje naglašavao svoje iskustvo u oblasti bezbjednosti, pozivajući se na svoju “doktrinu Dahije”, koja podrazumijeva odgovor na napade nesrazmjernom upotrebom sile. Tu doktrinu primjenjivao je kao vojni komandant tokom rata Izraela protiv Hezbolaha u Libanu 2006. godine.

U Teheranu su transparenti sa likom ubijenog vrhovnog vođe, ajatolaha Alija Hamneija, podsjećali Irance na prve dane američkih i izraelskih napada krajem februara. Odmah pored njih nalazio se poster pokojnog vođe Hezbolaha Hasana Nasralaha, koji je ubijen po Netanjahuovom naređenju.

“Zaista mislim da postoji mogućnost novog napada”, rekao je 50-godišnji Iranac Abdolah Karimi.

Politika po mjeri Netanjahua

Kontinuirana podrška koju Netanjahu uživa među većinom izraelskih Jevreja jasan je pokazatelj odlučujućeg zaokreta u izraelskoj politici, kojim je rukovodio kao dominantna politička figura svoje ere, ocjenjuje Rojters.

Njegova politika beskompromisnog jevrejskog nacionalizma, podrške izgradnji naselja na okupiranim palestinskim teritorijama i odbacivanja svih kritika iz inostranstva sada je čvrsto ukorijenjena u glavnim tokovima izraelske politike.

Lijevi centar, koji je dominirao izraelskom politikom tokom prve polovine istorije države i predvodio pregovore o razdvajanju Izraela od palestinskih teritorija, sveden je na političku marginu.

Gotovo sve jevrejske stranke sada dijele Netanjahuovo protivljenje uspostavljanju nezavisne palestinske države, što je predstavljalo osnovu međunarodno podržanih mirovnih pregovora još od devedesetih godina, kada je prvi put došao na vlast kao najmlađi premijer u istoriji Izraela.

Koalicija koja je prethodni put uspjela da smijeni Netanjahua oslanjala se na podršku jedne manje arapske stranke, ali slabiji rezultat Ajzenkota znači da bi opoziciji sada bila potrebna podrška cijele Zajedničke liste, saveza nekoliko arapskih stranaka.

( N.B. )