Milanka uskoro pod sigurnim krovom: Mnogi se uključili u akciju obnove kuće, fali još 1.400 eura za majstore
Nakon pisanja “Vijesti” o teškoj životnoj situaciji Milanke Vučeraković iz sela Krnjicei humanitarnoj akciji koju su pokrenuli njen dalji rođak Dragan Joketić i njegova supruga Sanja, koji žive u Njemačkoj, pomoć je počela da pristiže s više strana
Četrdesetsedmogodišnja Milanka Vučeraković iz sela Krnjice, u okolini Virpazara, koja je godinama živjela u neuslovnoj kući, pod dotrajalim krovom koji prokišnjava, mogla bi već polovinom novembra da se vrati u svoj dom zahvaljujući pomoći Opštine Bar, brojnih građana, privrednika i humanitaraca koji su se uključili u akciju njegove obnove.
Nakon pisanja “Vijesti” o njenoj teškoj životnoj situaciji i humanitarnoj akciji koju su pokrenuli njen dalji rođak Dragan Joketić i njegova supruga Sanja, koji žive u Njemačkoj, pomoć je počela da pristiže s više strana.
Za svega desetak dana obezbijeđen je značajan dio potrebnog građevinskog materijala, pronađeni su majstori koji će izvoditi radove, a brojne donacije omogućile su da se obnova kuće, koja je donedavno djelovala gotovo nemoguće, približi realizaciji.
Joketić je kazao da je odziv premašio njegova očekivanja.
“Opština Bar nam je obezbijedila 5.000 eura za kompletan materijal za krov”, ispričao je Joketić.
17 hiljada eura bilo je potrebno za obnovu kuće prije samo dvije sedmice, a prioriteti su bili sanacija krova, izlivanje poda i izgradnja kupatila
Osim građevinskog materijala, obezbijeđen je i njegov besplatan prevoz do sela Krnjice, što je, kako kaže, još jedan značajan vid pomoći.
Joketić ističe da je posebno dirnut činjenicom da su se u akciju uključili brojni ljudi koje ranije nije poznavao, a koji su odlučili da pomognu nakon što su saznali za Milankinu sudbinu, među kojima su braća Sead i Safet Kočan koji su donirali crijep za krov, porodica Sekulić koja je donirala 500 eura, porodica Škrijelj koja je pomogla i stavila se na raspolaganje, biznismen Hajriz Brčvak koji je za Milankinu kuću izdvojio 1.500 eura i brojni drugi građani i njihovi prijatelji koji su se uključili i putem platforme “GoFundMe”.
Pomoć je stigla i od kompanije “Golden Gate” iz Tuzi, koja će, prema njegovim riječima, pokloniti pločice za kupatilo. Značajan doprinos pružio je i Goran Đurović iz kompanije “Cerovo”, koji je donirao pod.
“U subotu dolazim u Crnu Goru sa suprugom i želim da posjetim one koji su nam pomogli”, rekao je “Vijestima”.
Iako je veliki dio građevinskog materijala obezbijeđen, za početak i realizaciju najvažnijih radova potrebno je prikupiti još novca, a po riječima Joketića, pronašli su firmu za to, ali im za troškove majstora trenutno nedostaje oko 1.400 eura.
“Pronašli smo radnike i firmu koja će preuzeti radove. Dio novca smo prikupili zahvaljujući kolegama moje supruge, koja radi u klinici SRH u Njemačkoj. Oni su donirali dosta novca i zaista nam mnogo pomogli. Sada nam nedostaje još oko 1.300 do 1.400 eura za ruke majstora”, objasnio je Joketić.
Nakon završetka osnovnih građevinskih radova, biće potrebno obezbijediti i najneophodnije stvari za svakodnevni život - bojler i dio namještaja, a Joketić je sa suprugom svakako planirao da kupi veći dio toga, kako bi Milanka imala makar skromno opremljen dom.
On objašnjava da su do dijela pomoći došli posredovanjem generalnog konzula Crne Gore u Frankfurtu Amera Cikotića koji ih je povezao s određenim ljudima za koje je mislio da bi mogli da doprinesu.
Dok traje prikupljanje pomoći i priprema za obnovu, Milanka je i dalje smještena u hotelu u Virpazaru, čije troškove snosi Joketić i koji je s njom u stalnom kontaktu pa kaže da ona jedva čeka da se vrati u svoje selo.
Za obnovu Milankine kuće prije samo dvije sedmice bilo je potrebno oko 17.000 eura, a prioriteti su bili sanacija krova, izlivanje poda i izgradnja kupatila, a zahvaljujući donacijama koje su u međuvremenu pristigle, značajan dio tih potreba sada je pokriven.
Za Milanku, koja je godinama živjela u strahu od urušavanja krova i bez osnovnih uslova za život, završetak obnove značio bi mogućnost da zimu dočeka u sigurnijem i toplijem domu, u selu iz kojeg, uprkos svemu, nikada nije željela da ode.
( Marija Pešić )