Murinjov povratak: Kako je „prevodilac“ ponovo pokazao da je jedan od najvećih fudbalskih umova

Navijači Barselone godinama su provocirali Žozea Murinja nazivajući ga traductor - što na španskom znači „prevodilac“.

Bio je to njihov način da ismiju skromne početke trenerske karijere Portugalca, piše BBC.

Murinjov put ka fudbalskom vrhu počeo je uz legendarnog ser Bobija Robsona, kojem je radio kao prevodilac. Pratio ga je od Sportinga do Porta, da bi njih dvojica 1996. godine stigli u Barselonu.

Samo četiri godine kasnije Murinjo je preuzeo Benfiku i započeo samostalnu trenersku karijeru koja će mu donijeti dvije titule prvaka Evrope i brojne trofeje u Engleskoj, Italiji i Španiji.

Ipak, Murinjo je još tokom boravka u Barseloni bio mnogo više od običnog prevodioca. Njegovi uspjesi najbolje oslikavaju osobine koje su ga oblikovale kao trenera - posvećenost, odlučnost, sposobnost preispitivanja sopstvenih ideja, snalaženje u haotičnim okolnostima i izuzetnu taktičku inteligenciju.

Tri decenije kasnije, upravo je taj taktički um ponovo došao do izražaja prošlog vikenda, kada je Real Madrid savladao Barselonu 2:1.

Dok je fudbalska javnost analizirala Murinjove taktičke poteze, bio je to pravi trenutak da se sagleda njegovih 26 godina rada kao samostalnog trenera.

Kako je Murinjo nadmudrio Barselonu

Real Madrid je u posljednjem El klasiku nastupio u formaciji 4-4-2, bez suspendovanog Vinisijusa Žuniora.

Federiko Valverde igrao je na poziciji desnog beka, dok je Bernardo Silva u veznom redu bio partner Orelijenu Čuameniju. Po bokovima su djelovali Arda Guler i Jan Diomande, a napadački tandem činili su Džud Belingem i Kilijan Mbape.

Kao što je često radio u velikim utakmicama, Murinjo je jednom od svojih najdisciplinovanijih igrača povjerio poseban zadatak. Ovoga puta Bernardo Silva bio je zadužen da prati Pedrija.

Nije to bio nimalo jednostavan posao, ali je Portugalac uspio da značajno ograniči uticaj španskog veziste na igru Barselone.

Real je u odbrani djelovao u kompaktnom bloku 4-4-2. Belingem se spuštao nešto dublje od Mbapea, zatvarao prostor između linija i pomagao Čuameniju i Silvi.

Koliko je Silva bio posvećen čuvanju Pedrija najbolje pokazuje situacija u kojoj je napustio svoju poziciju u desnom dijelu sredine terena i pratio Španca gotovo do suprotne aut-linije.

Murinjo je prepoznao još jednu slabost Barselone - njen intenzivan presing i sklonost igrača da se grupišu oko lopte.

Realovi fudbaleri zato su namjerno privlačili protivnike na jednu stranu terena, a zatim koristili prostor koji se otvarao na suprotnoj.

To su radili individualnim prodorima ili dugim dijagonalnim dodavanjima.

Posebno je bilo primjetno prebacivanje igre sa desne na lijevu stranu, gdje se Mark Kukurelja ubacivao iza leđa Laminu Jamalu.

Dok su se igrači Barselone pomjerali prema lopti, Valverde je dugim dodavanjem pronalazio potpuno slobodnog Kukurelju.

Murinjo je otkrio ono što obično krije

Poslije utakmice portugalski stručnjak napravio je neuobičajen potez.

Iako rijetko javno ulazi u detalje svojih taktičkih zamisli, ovoga puta objasnio je da su Barseloni najveće probleme stvarala utrčavanja njegovih veznih fudbalera iza protivničke odbrane.

Murinjo je poznat po tome što konferencije za medije koristi kao svojevrsni nastavak utakmice. Moguće je da je ovoga puta svjesno otkrio dio svog plana, želeći da i budući protivnici Barselone obrate pažnju na slabosti katalonskog tima.

Utrčavanjima iza visoko postavljene odbrambene linije Real je uspio da neutrališe jedan od ključnih elemenata igre Hansija Flika.

Akcija kod pobjedonosnog gola najbolje je pokazala kako je to funkcionisalo.

Trojica igrača Barselone krenula su da oduzmu loptu Belingemu, ali je Englez vještim potezom izbjegao pritisak i pronašao Eduarda Kamavingu.

Francuz je zatim proslijedio loptu na bok i odmah utrčao iza visoko postavljene odbrane Barselone.

Nakon što je dobio loptu u prostoru, Kamavinga je centrirao, a Mbape iz neposredne blizine postigao pobjedonosni gol.

Zašto se Murinjov rad često pogrešno razumije?

Pobjede u velikim utakmicama Murinju redovno donose zaslužene pohvale. Međutim, njegov širi trenerski pristup ne dobija uvijek priznanje koje zaslužuje.

Posljednjih godina fudbalskim genijima uglavnom su proglašavani treneri čije ekipe imaju jasno definisane taktičke principe, prepoznatljive obrasce igre i precizno određene pozicije igrača.

Murinjo nikada nije u potpunosti prihvatio takav pristup.

Umjesto da insistira na jednom sistemu, nastoji da maksimalno iskoristi kvalitet fudbalera koje ima na raspolaganju. Zbog toga se način igre njegovih ekipa razlikuje od kluba do kluba.

Takav pristup teže je analizirati spolja, pa se često događa da se njegov rad pogrešno tumači.

Još tokom boravka u Barseloni, radeći uz Bobija Robsona, Murinjo je razvio posebnu povezanost s katalonskim klubom. Ipak, kada je 2008. godine Barselona birala novog trenera, prednost je dala Pepu Gvardioli.

Taktička periodizacija - temelj Murinjove filozofije

Murinjo je jedan od najpoznatijih zagovornika taktičke periodizacije, pristupa fudbalskom treningu koji je razvio portugalski stručnjak Vitor Frade.

Dok je sredinom devedesetih radio s Robsonom u Portu, Murinjo je imao priliku da upozna Fradeove ideje, budući da je i on bio dio stručnog štaba.

Ovaj pristup oslanja se na saznanja iz psihologije, sociologije, neuronauke i teorije sistema.

Njegova osnovna ideja suprotstavlja se tradicionalnom shvatanju da tehničke, taktičke, fizičke i psihološke aspekte fudbala treba razvijati odvojeno.

Frade je smatrao da se svi ti elementi tokom utakmice ispoljavaju istovremeno, pa ih tako treba razvijati i na treningu.

Kada je Murinjo ove sezone preuzeo Real Madrid, portal Atletik objavio je da su treninzi postali kraći, ali intenzivniji, uz stalni rad s loptom.

Čak se i fizička priprema igrača odvijala kroz fudbalske vježbe.

Nekadašnji kapiten Čelsija Džon Teri svojevremeno je opisao koliko je takav pristup bio revolucionaran tokom Murinjovog prvog mandata u londonskom klubu.

„Za našu generaciju bilo je nezamislivo da već na prvom treningu priprema radimo s loptom. Ali Murinjo nam je rekao da nikada nećete vidjeti pijanistu kako trči oko klavira. Vidjećete ga kako vježba na klaviru“, prisjetio se Teri.

Fudbal između kontrole i haosa

U savremenom fudbalu treneri se, pojednostavljeno, mogu podijeliti u dvije grupe.

Jedni nastoje da maksimalno kontrolišu utakmicu i smanje nepredvidivost, dok drugi prihvataju haos kao sastavni dio igre i pokušavaju da mu se prilagode.

Murinjo pripada ovoj drugoj grupi.

Njegov početak trenerske karijere bio je gotovo besprijekoran.

S Portom je osvojio Kup UEFA i Ligu šampiona, Čelsi pretvorio u dominantnu silu engleskog fudbala, s Interom osvojio triplu krunu, a Real Madrid odveo do titule prvaka Španije.

Ipak, između 2019. i 2025. godine radio je u klubovima čije su ambicije bile skromnije u odnosu na ekipe koje je prethodno vodio.

Od osvajanja Liga kupa i Lige Evrope s Mančester junajtedom 2017. godine, njegov jedini evropski trofej bila je Liga konferencija, koju je 2022. osvojio s Romom.

U međuvremenu, fudbalom su dominirali treneri koji su nastojali da igru učine što predvidljivijom.

Njihove ekipe težile su dugom posjedu lopte, preciznoj organizaciji i jasno definisanim ulogama, poput krilnih napadača uz aut-liniju ili bekova koji ulaze u sredinu terena.

Utakmice su sve više podsjećale na šahovske partije.

Protivnici su se uglavnom branili zonski, zatvarajući određene djelove terena, što je napadačkim ekipama omogućavalo da unaprijed planiraju kretanja i stvaraju brojčanu prednost u pojedinim zonama.

Pep Gvardiola i Enco Mareska među trenerima su koji su ostvarili velike uspjehe oslanjajući se na pozicionu igru.

Međutim, posljednjih sezona fudbal se ponovo mijenja.

Povratak presinga čovjek na čovjeka ide u korist Murinju

Sve više ekipa koristi presing čovjek na čovjeka, čime se protivnicima otežava stvaranje brojčane prednosti.

Istovremeno, pritisak na igrača s loptom smanjuje vrijeme za donošenje odluka i primorava ga da reaguje brže.

Zbog toga utakmice postaju dinamičnije, nepredvidljivije i haotičnije.

A upravo bi takav razvoj fudbala mogao da ide naruku Murinju.

Sljedbenici Fradeove filozofije smatraju da je haos neodvojiv od fudbala. Kroz sveobuhvatan trenažni proces nastoje da osposobe igrače da samostalno pronalaze rješenja u nepredviđenim situacijama.

Možda upravo to objašnjava zašto su Murinjove ekipe često bile najbolje kada su okolnosti bile najteže - u ulozi autsajdera, u utakmicama s velikim ulogom ili onda kada bi se meč udaljio od unaprijed zamišljenih taktičkih obrazaca.

Portugalac ne pokušava da kontroliše svaku odluku svojih igrača.

Njegov cilj je da ih pripremi da sami prepoznaju situaciju i pronađu najbolje rješenje.

Što su fudbaleri kvalitetniji, veća je vjerovatnoća da će i njihove odluke biti bolje.

Nekadašnji fudbaler Čelsija Eden Azar svojevremeno je, govoreći o razlikama između Antonija Kontea i Murinja, na jednostavan način objasnio tu filozofiju.

„S Konteom smo mnogo više radili na taktici. Tačno smo znali šta treba da radimo na terenu, gdje ja treba da idem, a gdje defanzivci. Murinjo bi postavio sistem, ali smo znali šta treba da radimo jer znamo da igramo fudbal“, kazao je Azar.

Belingem, Mbape i Silva - različiti kvaliteti u službi istog cilja

Upravo se takav pristup vidio protiv Barselone.

Belingem, Mbape i Bernardo Silva igrali su na različite načine, oslanjajući se na sopstvene kvalitete, ali su njihovi individualni doprinosi činili skladnu cjelinu.

Mbape je napadao prostor iza posljednje linije odbrane i završavao akcije.

Belingem je bio agresivan u duelima, ali istovremeno izuzetno siguran i elegantan s loptom, sposoban da driblingom izbaci protivnike iz igre.

Silva je, s druge strane, znao kada treba da uspori ritam pod pritiskom Barseloninog presinga, sačeka da se protivnički igrači približe i zatim pronađe saigrače u prostoru koji se otvorio.

Sve te različite sposobnosti uklopile su se u zajednički plan, i to u trenutku kada je bilo najvažnije.

Mbapeova dva gola donijela su Realu pobjedu nad najvećim rivalom, ali je iza tog uspjeha stajala mnogo šira taktička ideja.

Murinjo i umjetnost povratka

Murinjo je trener čiju karijeru obilježavaju povratci.

Samostalni trenerski put započeo je u Benfiki, u koju se vratio u septembru 2025. godine, četvrt vijeka kasnije.

S Čelsijem je osvojio dvije uzastopne titule prvaka Engleske, a onda se, šest godina nakon odlaska, vratio i osvojio treću.

Sada je, 13 godina poslije prvog mandata na Santjago Bernabeuu, ponovo na klupi Real Madrida.

Zato djeluje gotovo simbolično što bi promjene u savremenom fudbalu mogle da mu omoguće još jedan veliki povratak.

Ovoga puta ne samo na klupsku scenu, već i u središte taktičkih trendova.

Fudbal se mijenja, a Murinjova sposobnost da prihvati nepredvidivost i pretvori je u prednost ponovo bi mogla da bude njegova najveća snaga.

( Dl.M. )