Povrće prije tjestenine može ublažiti rani skok šećera, ali redosljed nije važniji od cijelog obroka

Savjet da salatu ili kuvano povrće pojedemo prije hljeba, riže ili tjestenine zvuči kao jednostavan „trik” za stabilniji šećer u krvi. Nova sistematska analiza randomizovanih ispitivanja pokazuje da u toj ideji može biti koristi, ali i da dokazi još nijesu dovoljno sigurni da bi redosljed hrane postao univerzalno pravilo.

Istraživači su obuhvatili 18 randomizovanih kontrolisanih ispitivanja kod odraslih sa različitim zdravstvenim statusom. Kada su učesnici povrće jeli prije namirnica bogatih ugljenim hidratima, prosječan porast glukoze i insulina bio je niži 30 i 60 minuta nakon obroka nego u kontrolnim uslovima. Međutim, nakon 120 minuta vrijednosti su bile nešto više, pa rezultat više govori o promjeni oblika ranog odgovora na obrok nego o tome da je glukoza jednostavno „nestala”.

Važno ograničenje nalazi se u kvalitetu samih dokaza. Deset ispitivanja imalo je umjeren, a osam visok rizik od pristrasnosti, dok su autori sigurnost dokaza za kratkoročne rezultate ocijenili kao veoma nisku. Studije su se razlikovale po učesnicima, obrocima i načinu mjerenja, a dugoročni rezultati uglavnom se oslanjaju na pojedinačna istraživanja. Zbog toga ova analiza ne dokazuje da redosljed hrane sprječava dijabetes, dovodi do mršavljenja ili može zamijeniti terapiju.

Za većinu ljudi praktičan zaključak može biti vrlo običan: kada obrok već sadrži povrće, protein i izvor ugljenih hidrata, povrće se može pojesti prvo, bez opsesivnog mjerenja vremena između zalogaja. Primjer je tanjir sa salatom ili brokolijem, zatim ribom, jajima, jogurtom ili mahunarkama, pa krompirom, rižom, hljebom ili tjesteninom. To je mala promjena koju vrijedi probati ako ne komplikuje obrok.

Ipak, redosljed ne može popraviti loš sastav tanjira. Svjetska zdravstvena organizacija naglašava da zdravu ishranu čine adekvatnost, ravnoteža, umjerenost i raznovrsnost, uz povrće, voće, mahunarke i cjelovite žitarice kao važne izvore kvalitetnih ugljenih hidrata i vlakana. Povrće pojedeno prije velike porcije rafinisanih ugljenih hidrata ne pretvara takav obrok automatski u uravnotežen.

Poseban oprez potreban je osobama koje koriste insulin ili druge lijekove koji mogu izazvati hipoglikemiju. Promjena redosljeda ili sastava obroka može promijeniti brzinu porasta glukoze, pa terapiju i vrijeme uzimanja lijeka ne treba samostalno prilagođavati. Najkorisnije je pratiti obrazac koji odgovara ličnim mjerenjima i dogovoriti promjene sa ljekarom ili dijetetičarem.

Redosljed namirnica, dakle, može biti koristan detalj, ali nije prečica. Ako pomaže da povrće zaista postane redovan dio obroka, vrijedi ga primijeniti; ako stvara dodatnu napetost, veći efekat vjerovatno donose kvalitet, količina i dosljednost cijelog načina ishrane.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.

( Vijesti online )