Kristin Lagard: Političarka među bankarima

Predsjednica Evropske centralne banke (ECB) Kristin Lagard izjavila je u četvrtak da će prijevremeno napustiti funkciju kako bi imala slobodu da javno govori o važnim pitanjima koja prevazilaze okvire monetarne politike.

„Mislim da ne mogu da ostanem neutralna“, rekla je Lagard na konferenciji za novinare nakon što je ECB saopštila odluku o monetarnoj politici. „Mislim da u ovom trenutku ne mogu da se osjećam prijatno u toj neutralnosti. A meni je stalo do istine i vidim da se istina veoma često narušava i osporava pogrešnim predstavljanjem činjenica“, kazala je.

Njena odluka da prijevremeno napusti funkciju predsjednice Evropske centralne banke (ECB) označava kraj burnog sedmogodišnjeg mandata na čelu institucije za koju se nikada nije očekivalo da će je predvoditi.

Bivša francuska ministarka finansija i nekadašnja čelnica Međunarodnog monetarnog fonda stigla je u Frankfurt 2019. godine kao prva predsjednica ECB-a bez formalnog ekonomskog obrazovanja ili iskustva u centralnom bankarstvu, zbog čega su je pojedini učesnici na tržištu označili kao „rizik po kredibilitet“ institucije.

Zapravo, toliko je malo znala o toj instituciji da je Lagard (70) kasnije priznala da je prihvatila posao vjerujući da predsjednički mandat traje pet, a ne osam godina.

Ipak, nakon mandata koji su obilježili pandemija, dva energetska šoka i najveći skok inflacije u istoriji eurozone, Lagard odlazi s rezultatima koji su demantovali skeptike.

„Njenih sedam godina na čelu ECB-a bile su, u cjelini gledano, prilično uspješne“, rekao je ekonomista i bivši zvaničnik Banke Engleske Vilem Bajter, ističući da je ECB uspjela da obuzda inflaciju brže nego centralne banke u Britaniji i Sjedinjenim Državama.

Međutim, njen odlazak prijeti da bude jednako politički obilježen kao i njen dolazak.

Odlaskom prije isteka osmogodišnjeg mandata, Lagard pruža liderima Evropske unije priliku da izaberu njenog nasljednika prije predsjedničkih izbora u Francuskoj narednog proljeća, na kojima će, prema anketama, pobijediti kandidatkinja krajnje desnice Marin Le Pen i naslijediti predsjednika Emanuela Makrona.

Za instituciju koja odlučno brani svoju nezavisnost od političkog miješanja, trenutak u kojem je donijeta ova odluka izazvao je oštre kritike stručnjaka koji prate rad centralnih banaka.

„Ovim se urušava ugled institucije i samo slijede isključivo političke kalkulacije francuskog predsjednika“, rekao je Pol de Grauve, profesor Londonske škole ekonomije.

Lagard i Makron nijesu se direktno osvrnuli na takve kritike. Lagard je ranije izjavila da neće biti kandidatkinja za predsjednicu Francuske, ali da će se zalagati za proevropske vrijednosti u svojoj zemlji „u bilo kojoj ulozi“ koju bude smatrala najdjelotvornijom.

„Sve je bolje sa puterom”

Tokom čitave karijere Lagard se izdvajala od svojih tehnokratski orijentisanih kolega kombinacijom šarma, sposobnosti postizanja konsenzusa i jednostavnog, praktičnog pristupa.

Dajući prednost jednostavnim, životnim poukama u odnosu na složene ekonomske teorije, tadašnja čelnica MMF-a svojevremeno je, govoreći o privrednom rastu, izjavila da je „sve bolje s puterom“, a vladama poručila da „poprave krov dok sunce sija“.

Nekonvencionalan pristup bio je zaštitni znak karijere Lagard, ali i tema njene predstojeće autobiografije „Lady First“.

Nekadašnja advokatica specijalizovana za korporativno pravo, koja je godinama radila u Čikagu, ušla je u francusku politiku 2005. godine kao osoba koja nije pripadala političkom establišmentu. Zbog početnih grešaka u domovini je dobila nadimak „Madam Lagaf“ (gospođa Nespretna), ali je ubrzo postala jedna od najsposobnijih saradnica tadašnjeg predsjednika Nikole Sarkozija, pomažući francuskim bankama da prebrode finansijsku krizu 2008. godine.

Predvodila je MMF tokom evropske dužničke krize, upravljajući komplikovanim programom spasavanja Grčke koji je podrazumijevao oštre mjere štednje. Izazvala je ogorčenje u Atini kada je građanima koji su trpjeli posljedice krize bez uvijanja poručila da „plaćaju poreze“.

Njena spremnost na visokorizične poteze ponovo je došla do izražaja 2018. godine, kada je odobrena rekordna finansijska pomoć Argentini od 57 milijardi dolara, kao podrška tadašnjem predsjedniku Maurisiju Makriju.

Taj rizični potez završio se neuspjehom. Finansijska pomoć nije uspjela da zaustavi kolaps nacionalne valute niti da spriječi duboku recesiju, a MMF je ostao vezan za jednog od svojih najproblematičnijih dužnika.

Tehnokratska klika

Njeno povremeno nepoznavanje pojedinih nijansi centralnog bankarstva ipak je s vremena na vrijeme dolazilo do izražaja.

U martu 2020. godine, dok je pandemija potresala tržišta državnog duga, Lagard je na konferenciji za novinare izjavila da ECB „nije tu da smanjuje razlike u prinosima“ između italijanskih i njemačkih državnih obveznica.

Ta izjava izazvala je trenutni talas rasprodaje na tržištima obveznica, zbog čega je ubrzo morala da povuče svoje riječi.

Pod vođstvom Lagard, ECB je brzo pokrenula hitni program kupovine obveznica koji je stabilizovao tržišta dok se COVID-19 širio. Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, pokrenula je najbrži ciklus povećanja kamatnih stopa kako bi obuzdala inflaciju, iako je ECB kasnije priznala da je sporo prepoznala puni uticaj naglog rasta cijena energenata.

Kao predsjednica ECB-a, Lagard je jednom opisala ekonomiste kao „kliku nalik plemenskom klanu“, što je bila provokativna kritika upućena etabliranim predstavnicima te profesije. Ipak, kasnije je ublažila izjavu, rekavši da se nada da će i sama postati dio te „klike“.

Politički instinkt

Lagard je iskoristila svoje političke vještine kako bi prevazišla podjele. Za razliku od svog prethodnika Marija Dragija, čiji je način upravljanja odozgo nadolje izazivao nezadovoljstvo pojedinih kolega iz sjevernoevropskih zemalja, zagovornika strože monetarne politike, ona je nastojala da izgradi konsenzus među guvernerima nacionalnih centralnih banaka 21 zemlje eurozone.

Njena spremnost da se uključi u politička pitanja ostala je očigledna. U januaru je Lagard napustila večeru Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu tokom govora američkog ministra trgovine Hauarda Latnika, koji je kritikovao Evropu. Taj događaj dodatno je ukazao na zategnute transatlantske odnose.

Ko god je naslijedi nakon njenog odlaska iz ECB-a 7. februara, suočiće se s novim izazovima, uključujući pritiske na tržištu francuskih državnih obveznica uoči izbora naredne godine i sukob na Bliskom istoku koji prijeti da izazove novi talas inflacije.

Na kraju, nasljeđe Lagard moglo bi da bude svojevrstan paradoks: kao osoba koja je došla izvan svijeta centralnog bankarstva, pokazala je da politička diplomatija može pomoći u vođenju centralne banke kroz istorijske krize, ali je njen prijevremeni odlazak poslužio kao posljednji podsjetnik na njene političke instinkte.

„Na tu funkciju postavljena je s razlogom: da bude politički angažovanija od svog prethodnika. Mislim da je u toj misiji uglavnom uspjela“, rekao je Frederik Dikroze, direktor strategije i makroekonomskih istraživanja u kompaniji Pictet Wealth Management.

( N.B. )