Prava kršili i kod ombudsmana: Sud utvrdio da je zamjenica zaštitnika zlostavljala zaposlenog

Zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda sistematski je i u dužem periodu zlostavljala sopstvenog zaposlenog - Dragana Radovića, narušavajući njegovo profesionalno dostojanstvo i psihičko zdravlje, utvrdio je Osnovni sud u Cetinju, prvostepenom presudom od 20. oktobra.

Institucija čiji je zadatak da štiti prava građana obavezana je da bivšem zaposlenom isplati 9.400 eura zbog povrede prava ličnosti, kao i troškove postupka, kazao je “Vijestima” Radovićev pravni zastupnik, advokat Velibor Marković.

Radović je tvrdio da ga je Zdenka Perović, zamjenica tadašnjeg zaštitnika Šućka Bakovića, od kraja 2016. do kraja 2017. godine zlostavljala na poslu, uz niz ponižavajućih i uznemirujućih postupaka: od ponižavajućih mejlova i vikanja pred kolegama, do poziva njegovoj supruzi u kojima je aludirano na njegova navodna nevjerstva.

“Osnovni sud u Cetinju je 20. oktobra 2026. godine donio presudu po tužbi bivšeg zaposlenog, kojom je u cjelosti usvojio njegov tužbeni zahtjev, utvrdivši da je ombudsman sistematski i u dužem vremenskom periodu zlostavljao imenovanog na njegovom radnom mjestu, obavezujući istovremeno tuženu da mu na ime povrede prava ličnosti isplati ukupan iznos od 9.400 eura, kao i troškove parničnog postupka. Ova presuda uslijedila je nakon što je taj isti sud prethodno odbio tužbeni zahtjev, a Viši sud u Podgorici potvrdio tu presudu. Međutim, Ustavni sud Crne Gore je, po izjavljenoj ustavnoj žalbi, ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici, a taj sud potom je ukinuo prvostepenu presudu Osnovnog suda u Cetinju, nakon čega je prvostepeni sud usvojio tužbeni zahtjev”, rekao je Marković.

Objasnio je da se u detaljnim razlozima prvostepene presude, između ostalog, navodi da je u postupku dokazano postojanje niza međusobno povezanih radnji i postupaka koji su se odvijali u dužem vremenskom periodu i imali za posljedicu pogoršanje položaja tužioca na radu, narušavanje njegovog profesionalnog dostojanstva, stvaranje osjećaja nesigurnosti i izolovanosti, kao i ozbiljno narušavanje njegovog psihičkog stanja.

“Sud je takođe zaključio da za postojanje zlostavljanja nije odlučno samo postojanje pojedinačnog, izolovanog događaja, već se mora cijeniti ukupnost ponašanja, njegova učestalost, trajanje, međusobna povezanost i posljedice. Pri tome, u konkretnom slučaju dokazani događaji pokazuju obrazac postupanja u kojem se radna komunikacija postepeno pretvarala u odnos obilježen pritiskom, neprimjerenim načinom obraćanja, miješanjem u privatnu sferu zaposlenog, smanjivanjem njegovog profesionalnog prostora i stvaranjem osjećaja izolacije”, lazao je on.

Marković pojašnjava da je, na osnovu toga, sud pravilno zaključio da ukupnost utvrđenih radnji predstavlja ponašanje koje je bilo usmjereno na povredu dostojanstva, profesionalnog integriteta i psihičkog zdravlja tužioca, kao i na stvaranje neprijateljskog, ponižavajućeg i uvredljivog radnog okruženja, odnosno koje je, u najmanju ruku, objektivno bilo podobno da dovede do takvih posljedica.

“Konačno, sud je pravilno zaključio da profesionalni nesporazum, kritika rada ili davanje zadataka sami po sebi ne predstavljaju zlostavljanje. Međutim, kada se takvo postupanje poveže sa ponavljanim pritiscima, neprimjerenom komunikacijom, zadiranjem u privatnu sferu zaposlenog, postupcima koji za posljedicu imaju njegovo profesionalno izolovanje i vidljivim posljedicama po njegovo psihičko stanje, što je utvrđeno medicinskim vještačenjem, tada ukupnost takvog ponašanja prelazi granice dozvoljenog rukovođenja i predstavlja zlostavljanje na radu. Zbog toga je sud, cijeneći sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, zaključio da su ispunjeni uslovi za usvajanje tužbenog zahtjeva”, rekao je Marković.

“Ono što je simptomatično i predstavlja slučaj bez presedana jeste činjenica da su se u jednoj instituciji kakva je Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, čija je zakonska i ustavna obaveza upravo zaštita ljudskih prava i sloboda, ta prava i slobode kršili prema zaposlenima, što je prosto nevjerovatno da se može desiti u jednom pravnom sistemu”, zaključio je on.

Od neprimjerenih poruka do poziva supruzi

U presudi, u koju su “Vijesti” imale uvid, navodi se da je Radović od 12. novembra 2016. godine do podnošenja tužbe bio izložen sistematskom zlostavljanju na radnom mjestu savjetnika zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore, čime su mu ugroženi dostojanstvo, ugled, lični i profesionalni integritet.

Sud je utvrdio da mu je tadašnja pretpostavljena, zamjenica zaštitnika Zdenka Perović, slala poruke sa ličnim i neprimjerenim kvalifikacijama, prekidala ga tokom službenog sastanka, zahtijevala izmjene pojedinačnih izvještaja o posjetama odjeljenjima bezbjednosti na Žabljaku i u Plužinama, a potom kontaktirala i njegovu suprugu u vezi sa njegovim poslom.

U mejlu od 12. novembra 2016. godine, kako se navodi u presudi, Perović mu je, uz tvrdnje da posao ne obavlja na propisan način, poručila da je njegove poslove ranije radio neko drugi, pa nije imao potrebu da ih nauči. Napisala mu je i da svojim ponašanjem daje povoda za izrugivanje instituciji zbog nepismenosti i neprofesionalizma.

Sud je u toj komunikaciji prepoznao i visoku dozu ironije - Perović je navodila da mu mora pisati nedjeljom, iako bi imala nešto ugodnije da radi sa porodicom, te da je, za razliku od njega, uvijek dostupna mejlom, telefonom i preko arhive.

Sredinom istog mjeseca, na sastanku u zgradi Uprave policije, prekinula ga je u izlaganju iako nije vodila sastanak, dok je 26. novembra zahtijevala izmjene izvještaja o posjetama Odjeljenjima bezbjednosti Žabljak i Plužine.

Navedeno je i da je Perović tokom 2017. godine telefonom je kontaktirala njegovu suprugu povodom njegovog posla.

Takvo postupanje, prema nalazu suda, dovelo je do narušavanja Radovićevog zdravlja.

Osim 9.400 eura na ime nematerijalne štete, Perović je obavezana da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 8.905,60 eura, u roku od osam dana od dana pravosnažnosti presude.

( Jelena Jovanović )