Odlazak Ibrahima Hadžića: "U svemu je tragao za suštinom"
"U rodnom kraju je otkrivao stvaralački kosmos i stalno mu se vraćao, istraživački zanesen iznova je tragao za onim iskonskim – metafizičkim vrijednostima prirode i riječi i ljudskih sudbina"
Kulturna scena Crne Gore i regiona je odlaskom književnika, pjesnika, prevodioca, leksikografa i istraživača prirode Ibrahima Hadžića, koji je preminuo 27. oktobra u Beogradu, u 82. godini, izgubila "jednog od najznačajnijih korifeja iz kruga izuzetnih eksjugoslovenskih pjesnika po kojima će se prepoznavati kultura na razmeđu dva vijeka."
To je juče saopštilo Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori, izrazivši saučešće porodici, prijateljima i "svim ljudima koji cijene širok stvaralački opus pjesnika i mikologa Hadžića."
Hadžić je rođen 1944. godine u Rožajama. Osnovnu školu završio je u rodnom mestu, gimnaziju u Novom Pazaru. Diplomirao je istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
"Široj javnosti poznat je kao legendarni urednik Školskog programa nekadašnje TV Beograd. Devedesetih godina bio je izložen pritiscima i prijetnjama, te je morao da podnese ostavku i da napusti televiziju", piše se u saopštenju koje potpisuje Mirsad Rastoder, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.
Hadžić je objavio 17 knjiga pjesama, pet knjiga proze i drugih radova i deset knjiga o gljivama.
Dobitnik je brojnih nagrada za poeziju: Pero Ćamila Sijarića, Risto Ratković, Bosanski stećak, Isidora Sekulić, Milan Rakić, Biljana Jovanović…
"Ibrahim Hadžić je jedan od najznačajnijih pjesnika savremene poetike, zapisao je Filip David, povodom objavljivanja knjige Krugovi, zbirke izabranih i novih pjesama koja je štampana u okviru Antologije crnogorske književnosti. 'U spomenutoj knjizi na dostojan način sagledan je ukupan vredan, vrhunski pesnički opus Ibrahima Hadžića. Ona svedoči o jednom dugogodišnjem uspešnom stvaralačkom, pesničkom kontinuitetu od mladalačkog, poletnog, do umetnički zrelog i zaokruženog', zapisao je književnik Filip David. Samo da je napisao Rječnik rožajskog govora, s pet hiljada leksema, bio bi književna planina. Istovremeno, njegova knjiga poezije Maternji jezik je dragulj u kruni rožajske građe koja se pojavljuje kao kulturološko, lingvističko, antropološko, estetsko, polifono jezičko-umjetničko djelo. Uprkos naglašenim lokalnim karakteristikama, Maternji jezik je knjiga koja i te kako ima univerzalno značenje jer se u njoj naprosto reflektuju sveopšte ljudske preokupacije. Hadžićevo ukupno stvaralaštvo odlikuju specifičan pjesnički izraz, misaona dubina i interesovanje za povezanost čovjeka, jezika, prirode i svijeta. Svjedoči to, na svoj način, i radio-drama Maternji jezik u produkciji Radija Crne Gore, na koju je naš Ibro bio ponosan", piše u saopštenju.
Rastoder ističe i da u Hadžićevom bogatom opusu ima puno inspirativnih tema i motiva za kreaciju u svim oblastima umjetničkog izražavanja.
Bavio se poezijom, prozom, prevođenjem i leksikografskim radom.
Književni put započeo je 1970. godine zbirkom pjesama „Harfa vasiona“, a potom je objavio niz knjiga, među kojima su „Vežbanje osećanja“ (1973), „Oformiti jedinstvenu životinju“ (1974), „Vreli tragovi“ (1980), „Na staklu zapisano“ (1987), „Isti život“ (1988), „Pesme“ (1997), „Hora“ (2000), „Nepročitane i nove pesme“ (2006), „Posmatrač“ (2009), „Duge senke kratkih pesama“ (2014) i „Maternji jezik“ (2016).
Književni kritičari Ibrahima Hadžića obilježavaju kao „pjesnika upečatljive imaginacije“, sa „visokim zahtjevima etičnosti“ i konstatuju kako njegovo pjesništvo opominje, podsjeća „na blizinu zla, u nama i oko nas“. Opisuju ga kao pjesnika koji je „zapisao hrabro svjedočanstvo o sebi i nama“, kao „izvanrednog majstora“. I nesumnjivo da je pjesništvo Ibrahima Hadžića jedinstveno po posebnom senzibilitetu, po upečatljivim slikama iz prirode, ali i „gorkoj ironiji i melanholiji. Njegovi stihovi izražavaju kontrast urbanog i rustikalnog, jedinstvo čoveka i prirode, često izrečenih sa gorčinom, ali i samo njemu svojstvenim humorom“.
"U rodnom kraju je otkrivao stvaralački kosmos i stalno mu se vraćao, istraživački zanesen iznova je tragao za onim iskonskim – metafizičkim vrijednostima prirode i riječi i ljudskih sudbina. Prezirao je površnost i šarlatane, jer je u svemu tragao za suštinom, a svaka jeftina lakirovka u njemu je budila otpor", dodaje Rastoder.
Odlaskom Ibrahima Hadžića, kako je rekao, kulturna scena Crne Gore i regiona izgubila je "jednog od najznačajnijih korifeja iz kruga izuzetnih eksjugoslovenskih pjesnika po kojima će se prepoznavati kultura na razmeđu dva vijeka."
"Neka mu je rahmet i lahka beogradska zemlja, a stalno mjesto u srcima prijatelja i dobrih ljudi koji će ga pamtiti i kao velikog stvaraoca i kao dragocjenog prijatelja", piše u saopštenju.
( B.H. )