Zdravo starenje ne počinje u penziji: Nova strategija Evrope mijenja šta vrijedi pratiti
Strategija za period 2026–2030. djeluje na dva kolosijeka. Prvi je poboljšanje života starijih ljudi danas, a drugi ulaganje tokom cijelog životnog vijeka kako bi buduće generacije u starost ušle zdravije
Dug život i dug život u dobrom zdravlju nijesu ista stvar. Upravo na toj razlici počiva nova strategija „Ageing is living“, koju su 29. oktobra jednoglasno usvojile 53 države članice evropskog regiona Svjetske zdravstvene organizacije. Umjesto potrage za jednom „anti-age“ namirnicom ili tretmanom, dokument stavlja fokus na funkcionalnost, prevenciju, dostupnu njegu i okruženje u kojem ljudi mogu ostati samostalni i povezani.
WHO zdravo starenje definiše šire od odsustva bolesti: cilj je očuvati sposobnost da čovjek radi ono što mu je važno. To može značiti da se bezbjedno kreće, pripremi obrok, održava odnose, donosi odluke i učestvuje u životu zajednice. Zbog toga broj godina, tjelesna masa ili jedan laboratorijski nalaz ne mogu sami opisati koliko neko dobro stari.
Strategija za period 2026–2030. djeluje na dva kolosijeka. Prvi je poboljšanje života starijih ljudi danas, a drugi ulaganje tokom cijelog životnog vijeka kako bi buduće generacije u starost ušle zdravije. Njene četiri sistemske oblasti su promocija zdravlja i prevencija bolesti, prilagođavanje zdravstvene i socijalne zaštite, stvaranje okruženja pogodnog za sve uzraste i suprotstavljanje diskriminaciji na osnovu godina. To je važan podsjetnik da odgovornost nije samo na pojedincu.
Na ličnom nivou, najviše smisla imaju dosljedne osnove. Američki Nacionalni institut za starenje preporučuje kombinaciju aerobnih aktivnosti, vježbi snage i vježbi ravnoteže. Hodanje, vožnja bicikla ili ples pomažu izdržljivosti; vježbe sa opterećenjem pomažu očuvanju mišića i funkcije; ravnoteža je važna za bezbjedno kretanje. Za starije odrasle uobičajeni cilj je najmanje 150 minuta umjerene aerobne aktivnosti sedmično i dva dana vježbi jačanja, ali obim i intenzitet treba prilagoditi sposobnostima i zdravstvenom stanju.
Ishrana je jednako daleko od „čudotvorne“ formule. Raznovrsni obroci sa povrćem, voćem, mahunarkama, cjelovitim žitaricama, odgovarajućim izvorima proteina i nezasićenim mastima daju bolju osnovu od restriktivnih režima koje je teško održati. U starijoj dobi promjene apetita, problemi sa zubima ili gutanjem, lijekovi, bolest i ograničen budžet mogu otežati dovoljan unos hrane. Neplanirani gubitak tjelesne mase zato nije automatski dobar znak i zaslužuje razgovor sa zdravstvenim stručnjakom.
Zdravo starenje uključuje i san, mentalno zdravlje, redovne kontrole i pravilnu upotrebu terapije, ali i društvenu povezanost. NIA navodi da održavanje kontakta sa porodicom, prijateljima i zajednicom može podržati raspoloženje i opšte blagostanje. Aktivnost u grupi može istovremeno donijeti kretanje i kontakt sa drugima, što je praktičnije od pokušaja da se svaka navika „popravlja“ odvojeno.
Novi evropski okvir zato ne nudi obećanje da će pojedinac zaustaviti biološko starenje. Njegova snažnija poruka je da zdravlje u poznijim godinama nastaje iz dugih navika, pravovremene prevencije, kvalitetne njege i društva koje ne otežava samostalnost. Za nekoga ko počinje danas, razuman prvi korak može biti plan redovnog kretanja, pregled terapije i preventivnih kontrola sa ljekarom, te jedna stalna aktivnost koja održava kontakt sa drugim ljudima.
Osobe sa hroničnim bolestima, bolom, vrtoglavicom, nedavnim padom ili dužom neaktivnošću treba da dobiju individualan savjet prije značajnog povećanja opterećenja. Cilj nije dostići tuđu normu preko noći, već sačuvati funkciju koju život svakodnevno traži.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
( Vijesti online )