Trampova spoljna politika udara birače po džepu

Spoljna politika rijetko je odlučujući faktor na izborima za američki Kongres, na kojima ekonomska pitanja obično presudno utiču na odluke birača.

Međutim, ovog puta, dok rat Donalda Trampa protiv Irana i njegova sveobuhvatna kampanja uvođenja carina povećavaju troškove života Amerikanaca, predsjednikov pristup međunarodnim odnosima i sam je postao pitanje koje direktno pogađa njihove novčanike.

Kako se približavaju izbori 3. novembra, sve je više znakova da birači neposredno povezuju te dvije stvari, što predstavlja ozbiljan politički teret za Trampa i njegove republikance i ugrožava njihovu kontrolu nad Kongresom.

Na to ukazuje i istraživanje Rojtersa i Ipsosa sprovedeno prošlog mjeseca, prema kojem oko 78 odsto Amerikanaca krivi Trampovu politiku za rast cijena koji nadmašuje povećanje njihovih primanja.

Još od 2006, kada su republikanci predsjednika Džordža V. Buša izgubili kontrolu nad oba doma Kongresa, dok je on bio duboko zaglavljen u nepopularnom ratu u Iraku, odnos jednog američkog predsjednika prema međunarodnim događajima nije djelovao toliko važan za ishod međuizbora.

Političke posljedice po Trampa mogle bi biti još ozbiljnije, jer istraživanja javnog mnjenja pokazuju da birači danas osjećaju ekonomske posljedice visokih cijena goriva i sve skupljih namirnica na način na koji ih nijesu osjećali prije dvije decenije.

“Suština je u tome da ljudi osjećaju posljedice Trampovog rata i drugih njegovih politika”, rekao je Kristofer Prebl, viši saradnik vašingtonskog istraživačkog centra Stimson.

“Sada birači imaju priliku da izraze nezadovoljstvo načinom na koji se on nosi sa svim tim.”

Spoljnu politiku diktiraju domaći politički interesi

Dok Trampov rejting pada na istorijski nizak nivo, američki predsjednik je, uprkos suprotnim tvrdnjama u javnosti, jasno pokazao da je svjestan direktne veze koju birači uspostavljaju između njegove spoljne politike i troškova života.

To ga je navelo da uoči izbora povuče nekoliko kontroverznih političkih poteza.

Najznačajniji među njima bilo je Trampovo ukidanje sankcija na izvoz ruskog dizela, s ciljem smanjenja cijena goriva. Njegovi kritičari, uključujući i pojedine republikance, smatraju da taj potez dodatno učvršćuje utisak da se sve više svrstava na stranu Moskve u njenom ratu protiv Ukrajine.

Takođe je vršio pritisak na Kijev da obustavi napade na ruske rafinerije, pokušavajući da prebaci odgovornost za visoke cijene benzina u SAD, iako stručnjaci tvrde da je rast cijena energenata prvenstveno posljedica rata koji je prije gotovo osam mjeseci pokrenuo protiv Irana, zajedno s Izraelom.

Istovremeno, obećao je da neće narediti nove napade na Iran prije međuizbora, iako se, prema brojnim medijskim izvještajima, SAD i Izrael pripremaju za moguću veliku eskalaciju sukoba nakon izbora.

Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da se većina birača protivi ratu koji je pokrenuo Tramp, iako je tokom izborne kampanje obećavao da će izbjegavati nove vojne intervencije u inostranstvu. On, međutim, insistira na tome da Amerikanci treba da prihvate privremeno više cijene goriva kako bi spriječio Iran da razvije nuklearno oružje.

Iran tvrdi da je njegov nuklearni program namijenjen isključivo civilnim svrhama. Nuklearna agencija Ujedinjenih nacija i američka obavještajna zajednica procijenile su da je Teheran još 2003. godine obustavio program razvoja nuklearnog oružja.

Pojedini republikanski kandidati distancirali su se od Trampa po pitanjima koja se kreću od sukoba na Bliskom istoku do trgovinskog rata s Kanadom i njegovih pritisaka na Ukrajinu.

S druge strane, Iran nastoji da održi visoke cijene nafte i politički naškodi Trampu na međuizborima, primjenjujući nove taktike za napade na brodove koji prolaze kroz Hormuški moreuz i namjerno produžavajući diplomatski zastoj, rekli su Rojtersu visoki iranski zvaničnici.

Braneći pristup administracije, portparol Bijele kuće Met Midlton izjavio je:

“Predsjednik Tramp je uvijek jasno govorio o privremenim poremećajima na tržištu kao posljedici sukoba s Iranom, ali je razlika između ekonomskih rezultata predsjednika Trampa i pogubne alternative koju nude demokrate očigledna.”

“Ekonomija je u pitanju, glupane”

Izbori na sredini mandata u SAD istorijski se smatraju svojevrsnim referendumom o učinku aktuelnog predsjednika.

Na izborima održavanim tokom posljednjih decenija iznova se potvrđivalo uvriježeno mišljenje da ekonomska pitanja - “Ekonomija je u pitanju, glupane”, kako glasi poznata izreka iz vremena Bila Klintona - presudno utiču na odluke birača.

Istraživanja javnog mnjenja uoči ovogodišnjih međuizbora, uključujući anketu Rojtersa i Ipsosa, pokazuju da, iako birači spoljnu politiku svrstavaju nisko na listi prioriteta, većina Amerikanaca jasno povezuje neke od najvažnijih Trampovih poteza na međunarodnoj sceni, poput rata protiv Irana i uvođenja carina, s rastom troškova života.

Druga istraživanja pokazala su da je većina Amerikanaca postala nezadovoljna i Trampovim spoljnopolitičkim pristupom u cjelini.

Čikaški savjet za globalna pitanja saopštio je da njegovo najnovije istraživanje sprovedeno širom zemlje “pokazuje da većina Amerikanaca smatra da su spoljnopolitički potezi Trampove administracije negativno uticali na međunarodni položaj Amerike i pogoršali ekonomske prilike u zemlji, kao i finansijsku situaciju domaćinstava”.

U igri je kontrola nad Kongresom

U takvim okolnostima, prema brojnim prognozama, očekuje se da će demokrate na izborima osvojiti većinu u Predstavničkom domu, dok je sve neizvjesnija i borba za kontrolu nad Senatom.

Za republikance bi gubitak većine u bilo kojem od dva doma Kongresa mogao da oteža sprovođenje Trampove politike tokom posljednje dvije godine njegovog drugog mandata.

Međutim, čak i ako 3. novembra dođe do promjene odnosa snaga na Kapitol hilu, članovima Kongresa biće teško da ograniče Trampovu mogućnost da vodi spoljnu politiku onako kako smatra da treba.

Kada glasovi budu prebrojani, jedno od ključnih pitanja biće da li će se Tramp osjećati sputano ili, naprotiv, ohrabreno da djeluje na međunarodnoj sceni, ulazeći u fazu koja se tradicionalno naziva periodom “odlazećeg predsjednika” - kada predsjednik više nema pravo da se kandiduje za novi mandat i ne mora da strahuje od izbornih posljedica svojih odluka.

“Za mnoge predsjednike koji se osjećaju politički ograničeno na domaćem terenu, spoljna politika predstavlja oblast u kojoj mogu da djeluju s relativno velikom slobodom”, rekao je Džon Alterman iz vašingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije.

Analitičari smatraju da bi Trampov pristup protivnicima poput Irana, Rusije, Kine, pa čak i Kube, kao i njegov odnos prema saveznicima širom svijeta, mogao da krene u različitim pravcima. Mogao bi i jednostavno da izgubi interesovanje za spoljnu politiku i još više se posveti nizu svojih građevinskih projekata, poput izgradnje balske dvorane u Bijeloj kući.

Prevod: N. B.

( Rojters )