Preskup život tjera nastavnike iz Milana

Masimilijano Materi (49), nastavnik iz Donga, gradića na jezeru Komo, bio je oduševljen kada je dobio posao s punim radnim vremenom u srednjoj školi u Milanu, ali je ubrzo shvatio da mu plata nije dovoljna za život u finansijskoj prijestonici Italije, piše Rojters.

Nakon tri godine provedene u garsonjeri na periferiji grada, koju je opisao kao „zatvorsku ćeliju“, uspio je da dobije premještaj u Livorno, na obali Toskane, gdje je kupio udoban stan i sada mnogo lakše sastavlja kraj s krajem.

„Bila je to spontana odluka, ali nikada se nijesam pokajao. Nikada se ne bih vratio u Milano“, rekao je Materi, koji predaje italijansku književnost i istoriju.

Rojters piše da su ovakva iskustva sve češća. Škole u Milanu sve teže pronalaze i zadržavaju prosvjetne radnike, jer troškovi stanovanja naglo rastu, dok se plate utvrđuju na nacionalnom nivou, bez dodataka za rad u najskupljem gradu Italije.

Neto plate nastavnika kreću se od 1.350 do oko 2.000 eura mjesečno, u zavisnosti od radnog staža i nivoa obrazovanja na kojem predaju

Početkom ljeta, uoči nove školske godine, na širem području Milana bilo je oko 4.300 slobodnih nastavničkih mjesta, pokazuju podaci sindikata CISL. To je najveći broj u Italiji, gdje je ukupno bilo 37.000 upražnjenih mjesta. Oko petine radnih mjesta u Milanu i dalje je nepopunjeno.

Ova situacija ukazuje na jedan od najvećih problema s kojima se premijerka Đorđa Meloni suočava uoči parlamentarnih izbora naredne godine – dugogodišnju stagnaciju plata.

Plate u Italiji, kada se uračuna inflacija, niže su nego 1990. godine. Italija je jedina od više od 20 razvijenih ekonomija koje je analizirala Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), sa sjedištem u Parizu, u kojoj je zabilježen takav pad.

Italija je ujedno i članica Evropske unije koja je u posljednjih pet godina zabilježila najveći pad kupovne moći, pokazuju podaci Eurostata.

U petak, 30. oktobra, širom Italije održani su protesti i generalni štrajk u organizaciji sindikata USB zbog visokih troškova života, niskih plata i nedovoljnog ulaganja u javne usluge. Na ulice su izašle desetine hiljada radnika i studenata, a protesti su uglavnom protekli mirno, uz sukobe s policijom u pojedinim gradovima.

Nezadovoljstvo zbog visokih troškova života u oktobru je preraslo u nasilje, kada su grupe uglavnom mladih ljudi izazvale nerede u Milanu, razbijajući stakla, pljačkajući prodavnice i napadajući policiju.

Za nastavnike i druge zaposlene u javnom sektoru, prilikom određivanja plata ne uzimaju se u obzir izuzetno visoki troškovi stanovanja u Milanu, koji su djelimično porasli zbog priliva bogatih međunarodnih bankara nakon breksita i poreskih reformi.

Nastavnik u Milanu zarađuje isto kao i nastavnik u nekom selu na jugu Italije.

Prema podacima italijanske obrazovne platforme Docenti.it, koje prenosi Rojters, neto plate nastavnika kreću se od 1.350 do oko 2.000 eura mjesečno, u zavisnosti od radnog staža i nivoa obrazovanja na kojem predaju.

Prosječna mjesečna kirija za jednu sobu u Milanu iznosi oko 700 eura, od 500 eura na periferiji do više od 1.000 eura u centralnim gradskim četvrtima, pokazuju podaci portala za nekretnine Idealista.

Frančeska Bruni (59), koja predaje pravo i pomaže učenicima s posebnim obrazovnim potrebama, izdržala je šest godina u Milanu prije nego što je 2025. godine dobila premještaj u rodni Taranto, na jugu Italije. Poput Materija, na odlazak su je naveli previsoki troškovi života.

„Sve počinje od svakodnevnih troškova, a zatim dolazi problem pronalaženja smještaja“, izjavila je za Rojters. „Stanodavci često traže depozite i garancije koje nastavnici, posebno oni zaposleni na određeno vrijeme, ne mogu da obezbijede.“

Izvještaj istraživačkog instituta Dojče banke za 2026. godinu, pod nazivom „Mapiranje cijena u svijetu“, pokazuje da je iznos novca koji stanovnicima Milana ostaje na raspolaganju nakon plaćanja stanarine znatno manji nego u bilo kojoj velikoj evropskoj prijestonici, uključujući Rim.

Prema podacima portala Idealista, stanarine su od 2021. godine porasle za 20 odsto.

Uprkos visokim troškovima, nastavnik muzike Đovani Paveze (43) kaže da je odlučan da ostane u Milanu, umjesto da traži premještaj u rodnu Mantovu, grad udaljen oko 150 kilometara jugoistočno od Milana.

„Gotovo polovina moje plate odlazi na stanarinu, ali sam odlučio da ostanem iz istih razloga zbog kojih sam i došao ovdje: zbog svega što grad nudi, prije svega njegovog kulturnog života, iako život u Milanu ne znači uvijek da možete i da uživate u svemu tome“, rekao je.

Od 2023. godine studenti protestuju zbog nedostatka pristupačnog smještaja u Milanu, postavljajući šatore i kampujući na ulicama, slično masovnim protestima zbog stambene krize koji su u oktobru održani u Španiji.

Iako stanovnici Milana smatraju da su troškovi života u tom gradu posebno teško podnošljivi, problem visokih cijena prisutan je širom Italije.

Stopa inflacije u Italiji u septembru je skočila na 4,2 odsto, sa 3,2 odsto u avgustu, podstaknuta, kao i u ostatku Evrope, naglim rastom cijena energenata.

Zaposleni u javnom sektoru u Italiji, poput nastavnika i medicinskih sestara, su među najteže pogođenima, a njihovi kolektivni ugovori često se obnavljaju sa višegodišnjim zakašnjenjem, piše Rojters.

Osnovne plate nastavnika prošle godine bile su, kada se uračuna inflacija, 12 odsto niže nego 2015. godine, pokazuju podaci italijanskog zavoda za statistiku ISTAT.

Zbog visokih troškova života u Milanu, mnogi nastavnici se i ne prijavljuju za slobodna radna mjesta, dok drugi ubrzo nakon zaposlenja traže premještaj u druge gradove.

Ana Polijani, direktorka škole u Milanu koja obuhvata osnovno i niže srednje obrazovanje, nedavno je bila primorana da pronađe privremena rješenja kako bi popunila dva upražnjena radna mjesta za rad s djecom s posebnim obrazovnim potrebama.

„Problem se pogoršao od pandemije koronavirusa i postaje hroničan“, kazala je.

( A.Š. )