"Ljudi će saznati da je izdajnika bilo u svakoj porodici"

Mađarska će danas početi da objavljuje desetine hiljada policijskih dosijea iz komunističkog perioda u javno dostupnoj internet bazi podataka, čime će građanima biti omogućen pristup spiskovima doušnika i saradnika nekadašnjih službi državne bezbjednosti

Do sada su, osim istraživača, obični građani mogli da zatraže uvid samo u sopstvene dosijee ili dosijee članova uže porodice, a od sada će svako moći da pretražuje internet bazu podataka.

Od 1945. do 1989. godine, službe državne bezbjednosti komunističke Mađarske oslanjale su se na široku mrežu doušnika kako bi nadzirale društvo i suzbijale neistomišljenike, piše britanski "Gardijan" i dodaje da su pojedini ucjenama ili prisilom natjerani da prijavljuju komšije, prijatelje, kolege, pa čak i članove porodice, dok su drugi vrbovani obećanjima različitih povlastica.

Decenijama su razmjere te mreže bile skrivene od očiju javnosti, a "dosijei agenata" ostali su uglavnom nedostupni, uprkos zahtjevima za njihovo otvaranje i povremenom curenju pojedinih dokumenata.

Otvaranje arhiva dio je predizbornog obećanja aktuelnog premijera Petera Mađara da će dokumentaciju, koja se čuva u ogromnim podrumskim arhivama u Budimpešti, učiniti javno dostupnom i omogućiti Mađarima da se suoče sa svojom totalitarnom prošlošću, navodi Rojters.

Njegova vlada je u septembru usvojila zakon kojim je otvoren put za objavljivanje dosijea, što je, prema istraživanjima javnog mnjenja, podržalo više od dvije trećine građana Mađarske. Objavljivanje je prvobitno bilo planirano za godišnjicu antisovjetske revolucije iz 1956. godine, ali je odloženo za 4. novembar.

"Demokratsko društvo ima pravo da poznaje svoju prošlost", napisao je na Fejsbuku Zoltan Tar, ministar za društvene odnose i kulturu.

"Širom otvaramo vrata koja su do sada bila samo odškrinuta", rekao je za "Gardijan" Ištvan Pap, istoričar i rukovodilac akademskog odjeljenja arhiva. "Kao istoričar, podržavam objavljivanje dosijea. Ali na ličnom nivou, saosjećam sa onima koji će se prvi put suočiti sa prošlošću svoje porodice", rekao je Pap.

U Mađarskoj je, kako prenosi Rojters, između 1956. i 1989. godine evidentirano oko 55.000 tajnih saradnika.

Tokom protekle tri decenije, zemlje bivšeg istočnog bloka imale su različite pristupe pitanju kako i kada objaviti dosijee nekadašnjih doušnika. U Istočnoj Njemačkoj, Bundestag je 1992. godine otvorio dosijee zloglasne službe državne bezbjednosti Štazi. U Češkoj su ti dokumenti postali dostupni javnosti 2003. godine, dok je Letonija dosijee doušnika objavila 2018.

Mikloš Kiš, koji je preživio mađarski logor za prisilni rad i predsjednik je udruženja žrtava, smatra da je Mađarska trebalo ranije da otvori dosijee, po uzoru na Njemačku. "Da se to dogodilo, do sada bi sve već bilo završeno i razriješeno". "Ljudi će saznati da je izdajnika bilo u svakoj porodici, svakom komšiluku i svakoj ulici", kazao je za Gardijan.

"Ali šta sada da radimo s tim saznanjem", dodao je.

Kada bi se poređali jedan do drugog, dokumenti bi se protezali na gotovo pet kilometara. Ipak, ta zbirka je mala u poređenju sa arhivama poljskih ili rumunskih tajnih službi, rekao je Pap.

U Mađarskoj su mnogi dosijei uništeni tokom antisovjetskog ustanka 1956. godine, dok su drugi nestali tokom tranzicije 1989, postepenog i uglavnom mirnog procesa koji je vlastima ostavio dovoljno vremena da se oslobode kompromitujućeg materijala.

Izgnanstvo je bilo veoma bolno za moju porodicu, ali nam je istovremeno pružilo određene moralne privilegije. Zbog toga oklijevam da osuđujem ljude zbog onoga što su radili ako su morali da ostanu u Mađarskoj, kazao je Aleksander Faludi

Mnogi dokumenti biće nepotpuni, jer će motivi doušnika, kao i obim njihovog izvještavanja, ostati nepoznati. Od 60.000 ljudi koji se pominju u dosijeima, arhiva sadrži detaljne dosijee, bezbjednosne provjere i izjave za svega 9.000 osoba. Ti dokumenti biće objavljeni u februaru, nakon što iz njih, u skladu sa zakonima o zaštiti privatnosti, budu uklonjeni lični podaci, uključujući informacije o zdravlju, zavisnostima i seksualnosti, kao i podaci o žrtvama.

Aleksander Faludi, novinar i anglikanski sveštenik, pročitao je dosijee o svojoj porodici prije gotovo dvije decenije. Njegov djed Đerđ Faludi proveo je više od tri godine u mađarskom logoru za prisilni rad na osnovu izmišljenih optužbi, a kasnije je, tokom egzila, napisao knjigu "Moji srećni dani u paklu".

Posebno ga je razljutio jedan izvještaj koji je sastavila Mađarica nastanjena u Londonu, koja se sprijateljila s njegovom bakom dok je ona umirala od raka.

"Ali onda sam pogledao podatke o doušnici. U njenom dosijeu postojao je jedan zaista zlokoban dio, sa imenima rođaka koji su živjeli u Mađarskoj, uključujući i podatke o njenim ostarjelim roditeljima. Odjednom je moj bijes nestao. Osjetio sam samo veliko sažaljenje prema njoj", rekao je Faludi.

"Izgnanstvo je bilo veoma bolno za moju porodicu, ali nam je istovremeno pružilo određene moralne privilegije. Zbog toga oklijevam da osuđujem ljude zbog onoga što su radili ako su morali da ostanu u Mađarskoj", dodao je.

Identiteti agenata tajnih službi već dugo izazivaju veliko interesovanje Mađara. Od početka 2000-ih pojavilo se nekoliko djelimičnih spiskova na kojima su se našla imena političara i istaknutih umjetnika. Mnogi od njih negirali su umiješanost, ali su i same optužbe bile dovoljne da izazovu političke krize i uzdrmaju vlade.

Do danas je malo bivših agenata javno govorilo o svojim iskustvima, a ta tema i dalje predstavlja tabu.

Bivši mađarski premijer Viktor Orban izjavio je juče da su komunističke tajne službe pokušale da ga regrutuju kao doušnika dok je služio vojni rok, ali da je to odbio, nakon čega je kasnije postao meta intenzivnog policijskog nadzora.

"Na početku mog služenja vojnog roka pokušali su da me regrutuju, ali sam odbio, tako da je taj pokušaj bio neuspješan", napisao je Orban na Fejsbuku. "Kasnije smo moja supruga, moji opozicioni saradnici i ja bili pod stalnim nadzorom. Svi smo bili mete tajnih istraga državne partije".

Orban je naveo da dokumenti otkrivaju da su "doušnici bili angažovani da nas prate, a prislušni uređaji postavljani na našim radnim mjestima, u našim domovima, pa čak i u spavaćim sobama".

U julu je Semlelek, nezavisni vjerski internet časopis, objavio poziv bivšim agentima da istupe i progovore o svojim iskustvima. Vjerski službenici bili su poznata meta službi državne bezbjednosti, koje su ih često ucjenjivale kako bi ih primorale da izvještavaju o članovima svojih vjerskih zajednica. Prema pojedinim procjenama, između sedam i deset odsto njih sarađivalo je sa državom.

Do sada se niko nije dobrovoljno javio da ispriča svoju priču.

"Mislim da mnogi ljudi smatraju da zapravo nemaju mnogo toga da kažu", rekao je za Gardijan glavni urednik časopisa Silard Senji. "Ili misle da je njihova priča toliko složena da ne mogu, ne žele ili još nijesu spremni da je ispričaju".

Istoričar Domokoš Sokolaj izrazio je nadu da ovog puta "objavljivanje dosijea neće prerasti u javno sramoćenje, već da će ljudi razumjeti da je riječ o složenim pitanjima". Njegov otac Zoltan Sokolaj, pjesnik i političar, razotkriven je kao doušnik na nezvaničnom spisku objavljenom 2005. godine.

Sokolaj još nije pročitao sve izvještaje o svom ocu, koji je preminuo 2020. godine. Otvorenim razgovorom o međugeneracijskoj traumi nada se da će pružiti podršku drugima koji otkriju da su njihovi najbliži bili agenti, pokazati im da nijesu sami i podstaći ih da razgovaraju o onome što saznaju.

"Postoji toliko porodičnih tajni i trauma o kojima već možemo otvoreno da govorimo: ako je nečiji roditelj alkoholičar ili zavisnik od kockanja. Ali ljudi strahuju da će ih drugi osuđivati na osnovu dosijea agenata", rekao je za britanski list..

"Znam da suočavanje sa porodičnom prošlošću može biti zastrašujuće, pa čak i bolno. Ali uvijek je bolje saznati istinu".

( N.B. )