Zaliv strepi od novog “Epskog bijesa” nakon izbora u SAD

Prijetnja američkog predsjednika Donalda Trampa da će ponovo napasti Iran suočava američke saveznike u Persijskom zalivu sa sumornom mogućnošću: novim ratom o kojem će se odlučivati u Vašingtonu, a u kojem bi američke vojne baze, izgrađene da ih štite, umjesto toga mogle da ih pretvore u mete žestoke iranske odmazde.

Iranske rakete koje su tokom prethodne runde sukoba pogodile američke vojne baze i energetska postrojenja u zemljama Zaliva razotkrile su ranjivost u samom središtu američke bezbjednosne arhitekture, građene decenijama. Umjesto da odvrati Teheran od napada, široko američko vojno prisustvo u regionu pružilo je Iranu fiksne mete, a zemlje Zaliva, koje su domaćini tim bazama, pretvorilo u tačke pritiska koje Teheran može da iskoristi.

Ta mogućnost dominirala je razgovorima ministara, kreatora politika i bezbjednosnih zvaničnika na godišnjoj bezbjednosnoj konferenciji Dijalog u Manami, održanoj tokom vikenda u Bahreinu, dok su vlade razmatrale šta bi nova runda rata mogla da znači za američke snage i zemlje na čijoj se teritoriji nalaze.

Zabrinutost je dodatno porasla nakon što je Tramp ponovo zaprijetio vojnom akcijom, rekavši da bi mogao da pokrene “još jednu malu operaciju Epski bijes” poslije izbora za Kongres, aludirajući na američko-izraelsku operaciju koja je počela 28. februara. Četvorica evropskih zvaničnika izjavila su da su SAD nagomilale dovoljno snaga i vojne opreme u regionu da mogu da napadnu Iran u kratkom roku, moguće već ove sedmice.

“Rat dolazi”, rekao je peti evropski zvaničnik koji je u bliskom kontaktu sa liderima zemalja Persijskog zaliva. “Niko nije za ovaj rat.”

Egipatski ministar spoljnih poslova Badr Abdelati izjavio je na konferenciji u Manami da bi nova runda sukoba bila opasnija i razornija od prethodne.

“To neće voditi ničemu”, poručio je Abdelati.

Od štita do mete

Dvojica evropskih zvaničnika izjavila su Rojtersu da bi eventualni američki napad vjerovatno bio usmjeren na iranska nuklearna postrojenja, uključujući objekte za istraživanje i razvoj. Među mogućim metama je i planina Pikeks, lokacija povezana sa iranskim nuklearnim programom, iako su zvaničnici naveli da bi vojna akcija vjerovatno mogla samo da oslabi kapacitete Teherana, a ne i da ih uništi.

Iranski zvaničnici rekli su britanskoj agenciji da je Teheran pripremio detaljne spiskove meta za odmazdu u slučaju novog američko-izraelskog napada, uključujući podmorske komunikacione kablove i vojne baze, od kojih su neke tajne.

Takva strategija mogla bi da proširi posljedice rata daleko izvan bojnog polja, ugrožavajući energetsku infrastrukturu, postrojenja za desalinizaciju vode, komunikacione mreže i istaknute objekte u gradovima zemalja Persijskog zaliva.

Iran ne može vojno da parira SAD i Izraelu. Ali, prema riječima trojice učesnika konferencije, to mu nije ni potrebno. Njegova strategija sve se više zasniva na iscrpljivanju protivnika: učiniti odbranu i održavanje američkih snaga skupim, pretvoriti zemlje Zaliva koje su domaćini američkim bazama u tačke pritiska i iskoristiti eventualno američko povlačenje kao dokaz da Vašington nije u stanju da zaštiti svoje partnere.

“Ono do čega je Irancima zaista stalo jeste odlazak američkih snaga iz regiona”, rekao je Emil Hokajem, direktor za regionalnu bezbjednost u Međunarodnom institutu za strateške studije (IISS), koji organizuje konferenciju u Manami.

Prema njegovim riječima, glavna poruka Teherana zemljama Persijskog zaliva glasi: “Četiri decenije ste ulagali u odnose sa SAD, a poslije 40 godina te baze vas nijesu zaštitile, već su vas izložile opasnosti.”

Taj argument nigdje nema veću težinu nego u Bahreinu, gdje se nalazi sjedište Pete flote američke mornarice i koji već decenijama predstavlja jedno od ključnih uporišta američke vojne moći u regionu. U blizini baze u Džufairu, tragovi napada i dalje su bili vidljivi na svega nekoliko metara od stambenih područja: krov od talasastog lima i prednji dio jednog skladišta bili su probijeni i ugljenisani na mjestima udara projektila, dok je radaru usmjerenom prema Iranu nedostajala trećina antenske površine.

Razaranja su primorala Vašington da se suoči sa pitanjem koje daleko prevazilazi Bahrein: da li da obnovi, dodatno utvrdi ili povuče vojnu infrastrukturu koja je izgrađena radi demonstracije američke moći, a ne da izdrži dugotrajne raketne napade i napade dronovima.

Zaliv plaća cijenu

Za Bahrein, strah od iranskih prijetnji nadovezuje se na stare vjerske i istorijske podjele. Masovni protesti 2011. godine, koje je uglavnom predvodila šiitska zajednica, predstavljali su izazov sunitskoj monarhiji Al Kalifa. Vlasti Bahreina ugušile su pobunu i optužile Iran da manipuliše nemirima, što je Teheran negirao.

Od početka najnovijeg rata, pojedini iranski tvrdolinijaši ponovo su počeli da nazivaju Bahrein iranskom “14. provincijom”, iako je Teheran još 1970. godine odustao od teritorijalnih pretenzija prema toj zemlji. U svjetlu takve istorije, napadi na američke objekte ne ugrožavaju samo vojno prisustvo SAD u Bahreinu, već i samu kraljevinu koja je domaćin američkim snagama.

“U suštini, suočavamo se sa najgorim mogućim scenarijem”, rekao je Rojtersu jedan zvaničnik iz zemlje Persijskog zaliva, očekujući da će SAD uskoro napasti Iran, što bi izazvalo iransku odmazdu usmjerenu na civilnu infrastrukturu širom Zaliva.

Drugi zvaničnik iz regiona rekao je da “na kraju samo jedna osoba odlučuje” o tome hoće li se sukob nastaviti i koliko će biti intenzivan. Time je aludirao na Trampa, naglašavajući ograničenu mogućnost zemalja Zaliva da utiču na tok sukoba čije bi posljedice same snosile.

Odgovarajući na pitanja Rojtersa, jedan zvaničnik Bijele kuće rekao je da su “sve opcije” i dalje na stolu i da Iran može da bira “lakši ili teži put”. “Predsjednik Tramp drži sve adute u rukama”, dodao je.

“Iranska kampanja ima za cilj da iscrpi Amerikance, a ne da pobijedi”, dodao je Hokajem. “Oni vas mogu primorati da vremenom trošite sve više energije, oružja i novca.”

U trci da spriječe novi rat

Ta zabrinutost podstiče zemlje Persijskog zaliva da se okrenu diplomatiji. Visoki zvaničnici Saudijske Arabije, Turske i Pakistana razgovarali su prošlog mjeseca sa iranskim zvaničnicima u Teheranu, a Saudijska Arabija je saopštila da je cilj tih napora da se “spriječi ponovna vojna eskalacija”. Katarski zvaničnici takođe su tokom vikenda održali sastanke u Teheranu i Dohi kako bi spriječili izbijanje novog rata.

“Nadamo se diplomatskom proboju. Zaista ne želimo da vidimo novu rundu sukoba u regionu”, izjavio je visoki zvaničnik Ujedinjenih Arapskih Emirata Anvar Gargaš na konferenciji u Manami.

Ipak, UAE su “spremni na najgore”, rekao je on.

Evropski zvaničnik blizak liderima zemalja Persijskog zaliva rekao je da vlada dubok pesimizam u pogledu mogućnosti da diplomatija premosti jaz između Vašingtona i Teherana, pri čemu se novi rat smatra pitanjem trenutka, a ne mogućnosti.

Pitanje više nije da li Vašington ostaje posvećen zemljama Persijskog zaliva, već šta američke bezbjednosne garancije zapravo znače kada je infrastruktura na kojoj se zasnivaju i sama meta napada.

( N.B. )