A da ne diramo premijera do kraja partije...

Ljudi moji, je li ovo moguće... Ovako nije bivalo otkako je prase rep iskrivilo... Ono što počne naopako ne može se završiti drugačije nego naopako, tj. nikako se završava nego tako naopako traje...

Ima toga još, masu sam tuđih umotvorina ispucala u ove tri godine vladanja najbolje, najevropskije, najmultinacionalnije i najdemokratskije od svih crnogorskih vlada...

I potrošila sve riječi svih južnoslovenskih jezika...

I sad, pri kraju njenog mandata i mog strpljenja, nema druge do da se pozovem na posljednjeg čuvara starog, dobrog crnogorskog jezika...

- Ovome može doakat samo ovo - tako je zborio Matija...

Toliko jasno da ni pola vijeka kasnije nema potrebe za kvarenje tumačenjem...

* * *

Za po(r)uku poslanicima opozicije ima: da ovog zorliju od slučajnog premijera ni slučajno ne zaustavljaju na pola puta...

Neka ide do kraja, to je jedini način da Crnogorci svih vjera i nacija obnove i finansijsko-privredno a ne samo političko-društveno gradivo s početka devedesetih...

Da nauče kako je prije pametnih telefona i istovjetnih televizora neophodno uključiti mozak dovoljne su bile tri prethodne godine...

Samo još da shvate kako je sopstvena stvarnost istinitija od tuđih bajki i - biće nešto od Crne Gore...

Istina, tek za dvije-tri decenije, ali nikad nije kasno...

* * *

Za smjenjivanje premijera jeste, ali nijesam se ovako napučila zbog toga nego zbog posljednjeg premijerskog sata...

Izađe lik za govornicu, ne odgovori ni na jedno pitanje i - umire od smijeha...

A onda poslanici pređu na važnije teme - kome je pomagao ražalovani predsjednik Srbije, ko je u Skupštini Crne Gore zec a ko iguana, ko sarađuje sa kriminalcima iz obje države...

I svi prihvate da se istraga o hibridnim prijetnjama državi vodi u parlamentarnom odboru a ne u državnom tužilaštvu...

I da borbu protiv tih prijetnji predvodi premijer, iako je Crnoj Gori najveća prijetnja upravo on...

* * *

Da su rat protiv hibrida - za čiji je uvoz zaslužna upravo njegova Vlada - domaći zemljoradnici izgubili, to su već saznali gledaoci Agrosaznanja...

Svi ostali će informacije o tom porazu dobijati gledajući pijačne tezge tokom jeseni i zime...

Da ne dužim na tu temu, sve je na sopstvenom primjeru poljoprivrednik Željko Milić iz Podhuma detaljno obrazložio:

- Sezona iza nas bila je fatalna. Počeo sam sa proizvodnjom krastavaca i, negdje na polovini berbe početkom jula, morao sam da prekinem i uništim sav preostali rod jer nijesam mogao da ga plasiram na tržište. Imam o tome i dokument, obratio sam se Ministarstvu poljoprivrede pismom i tražio da se uvoz na neki način koriguje, da i naši proizvođači mogu da se pojave na našem tržištu.

Dobio je usmeni odgovor da će se to riješiti, da će te probleme zaustaviti, da će...

I?... Ništa, od oko 40 tona krastavaca polovina je propala...

- Sa lubenicama sam prošao malo bolje jer sam, poučen iskustvom, zasadio rane sorte. U početku, dok je cijena ranih uvoznih bila oko 70 centi, uspio sam da dio svojih rasprodam po 30. Posljednjih tridesetak tona ostalo je na zemlji, tržište je već bilo zatrpano iz uvoza i moje lubenice niko nije htio da je otkupi ni za džabe - ispričao je Milić...

* * *

A onda?...

- Onda su prispjele paprike. Zasadio sam oko 50.000 strukova, rod je bio veoma dobar, kao i kvalitet, ali sve je ostalo na njivi i propalo iako sam nudio svim trgovačkim lancima. Ali ovoga puta je bar odgovor bio direktan: ne treba, imamo paprike iz uvoza - tako je opisao...

I objasnio da se ista priča ponovila sa prodajom luka autohtone sorte...

- Imamo luk iz uvoza - kratki su bili i ti odgovori, a po kratkom postupku su i desetine tona domaćeg luka završile na smetlištu...

Završen je i bilans...

- Ova sezona me dovela do bankrota, u gubitku sam preko 120.000 eura i odlučio sam da prekinem proizvodnju na otvorenom. Mogu nadležni to da shvate kao bojkot, moram to uradim jer ne mogu da srljam i da se na tržištu sopstvene države osjećam kao stranac - završio je priču Željko Milić...

I odlučio da se vrati na početak, četvrt vijeka unazad...

- U plasteniku ću valjda imati tu platu - vjeruje davnašnjem iskustvu...

Vjerujem i ja njemu, ali za svaki slučaj preporučujem da prije povratka u plastenik pokuša ulazak u neku od Vladinih kancelarija koja još nije prebukirana...

I zauzme stolicu...

I sačeka premijerov hešteg...

Veće su mu šanse da nešto zakuči od #1.000/ 1.250/ 1.400, nego krastavaca, lubenica, paprika i luka...

A i bolje je zaludu sjeđet’ nego zaludu radit’...

* * *

Narodne umotvorine kojom bih se mogla poslužiti nakon izvještaja Evropske komisije ne uspjeh da se sjetim, zato ću samo podsjetiti na jednu svoju za koju mi nije trebalo mnogo pameti...

Da komesarka Marta Kos u Crnoj Gori vidi samo ono što niko od nas od ne vidi, a ne vidi ništa od onoga što svi mi vidimo...

Na izjavu o čobanici i ovcama nemam prigovora...

Sa razloga što je k njoj stado dojavilo samo...

P.S. Ostade za kraj, a trebalo je - kad se već niko iz javnog života nije udostojio - da se na početku izvinim penzionisanoj nastavnici Ratki Knežević zbog toga što je ni kriva ni dužna ponovo izložena blaćenju u parlamentu. Isto kao i prije deset godina, razlika je samo u tome što je na vlasti bio DPS a sada PES. I što tada nijesu ćutali baš svi poslanici i poslenici javne riječi...

( Ratka Jovanović-Vukotić )