Sat fizičke aktivnosti nije školski zadatak: četvrtina tinejdžera nije imala nijedan aktivan dan

Najnoviji globalni podaci pokazuju da problem nije samo to što mnogi adolescenti ne ispune preporučenih 60 minuta kretanja svakog dana. Četvrtina njih nije prijavila nijedan dan sa toliko aktivnosti tokom cijele prethodne sedmice, što fokus pomjera sa sportskih rezultata na osnovnu priliku da se mladi uopšte kreću.

SZO je u izvještaju objavljenom 4. novembra sabrala 389 populacionih istraživanja iz 140 zemalja i teritorija, sa više od 3,2 miliona mladih od 11 do 17 godina. Procjena za 2025. pokazuje da je samo 14 odsto adolescenata bilo aktivno svih sedam dana, dok se globalna slika od 2010. promijenila vrlo malo. Djevojčice su dosljedno bile manje aktivne od dječaka, a nijedna zemlja nije na putu da do 2030. ostvari globalni cilj smanjenja fizičke neaktivnosti za 15 odsto.

Brojke ipak treba čitati precizno. "Aktivan dan" u ovom izvještaju znači dan sa najmanje 60 minuta umjerene do snažne fizičke aktivnosti, a podaci se uglavnom zasnivaju na odgovorima učenika, ne na mjerenju uređajima. Obuhvat nije potpun: za 55 zemalja nije bilo podataka, a školske ankete mogu slabije predstaviti mlade koji ne pohađaju školu. Zato globalni rezultat nije isto što i tačna procjena za svaku državu ili svakog tinejdžera.

SZO za uzrast od 5 do 17 godina preporučuje prosječno najmanje 60 minuta umjerene do snažne aktivnosti dnevno tokom sedmice, pretežno aerobne, uz snažnije aktivnosti koje jačaju mišiće i kosti najmanje tri dana sedmično. Umjeren napor može biti brzo hodanje ili vožnja bicikla pri kojoj se diše ubrzanije, dok su trčanje i energična sportska igra primjeri snažnijeg napora. Ako mlada osoba sada gotovo da nije aktivna, preporuka nije da preko noći pređe na zahtjevan program: i manje kretanja je bolje od potpunog mirovanja, a trajanje i intenzitet treba povećavati postepeno.

Praktično, 60 minuta ne mora biti jedan trening niti članarina u klubu. Put do škole pješice, vožnja bicikla, fizičko vaspitanje, ples, igra s vršnjacima i porodična šetnja mogu se sabirati tokom dana. Dobar početak je pronaći termin i vrstu kretanja koje mlada osoba sama smatra prijatnim, ponuditi dvije ili tri realne mogućnosti i smanjiti prepreke, poput nedostatka prevoza, opreme ili bezbjednog prostora. Pritisak na izgled i poređenje sa sportistima često samo udaljavaju od navike koju treba graditi.

Posebna pažnja potrebna je djevojčicama i najmanje aktivnim adolescentima. Roditeljski savjet sam po sebi nije dovoljan ako škola nema kvalitetne časove fizičkog, naselje nema bezbjednu rutu za hodanje ili su aktivnosti preskupe. SZO zato traži zajednički odgovor škola, lokalnih zajednica, sportskih organizacija i saobraćajnog planiranja, sa aktivnostima koje su dostupne, bezbjedne i zanimljive različitim grupama mladih.

Cilj nije savršen niz od sedam dana, već manje vremena bez kretanja i više prilika da aktivnost postane normalan dio dana. Tinejdžeri sa hroničnim bolestima, povredom, izraženim bolom, nesvjesticom ili drugim simptomima treba da dobiju individualan savjet pedijatra ili drugog kvalifikovanog zdravstvenog stručnjaka prije intenzivnijeg programa.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.

( Vijesti online )