Šta prvo gledati na deklaraciji: Novi nacrt SZO spaja četiri hranljive materije i listu sastojaka

U prolazu između rafova lako je povjerovati jednoj riječi na prednjoj strani pakovanja: "fit", "prirodno", "bez dodatog šećera" ili "bez vještačkih boja". Novi nacrt Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) pokazuje zašto takva poruka nije dovoljna. SZO predlaže integrisani model kojim bi države mogle dosljednije da odrede koji industrijski proizvedeni, prethodno upakovani proizvodi treba da budu obuhvaćeni mjerama poput jasnijeg označavanja, ograničenja marketinga ili pravila za javne nabavke.

Nacrt, objavljen 2. novembra i otvoren za javne konsultacije do 27. novembra, još nije konačna preporuka za potrošače. Njegova važna ideja je da se proizvod ne procjenjuje samo po jednoj brojci. Model kombinuje kriterijume za zasićene i trans masti, šećere i natrijum sa prisustvom određenih aroma, boja i zaslađivača koji se prvenstveno koriste da utiču na ukus, izgled i privlačnost proizvoda. Proizvod bi mogao biti označen ako prekorači makar jedan nutritivni kriterijum ili sadrži neki od navedenih sastojaka.

To, međutim, ne znači da SZO proglašava svaku aromu, boju ili zaslađivač otrovnim. Organizacija izričito navodi da uključivanje tih sastojaka ne govori da su oni sami po sebi nebezbjedni. U regulatornom modelu oni služe kao pokazatelji načina na koji je proizvod formulisan i koliko je napravljen da bude privlačan za čestu potrošnju. To je važna razlika: procjena mjesta proizvoda u ishrani nije isto što i procjena akutne bezbjednosti pojedinačnog aditiva.

Za kupca je najkorisniji jednostavan redosljed čitanja. Prvo uporedite slične proizvode prema podacima na 100 grama ili 100 mililitara, jer "porcija" koju proizvođač navodi može biti manja od količine koju zaista pojedete. Pogledajte zasićene masti, šećere i so, odnosno natrijum, a zatim veličinu stvarne porcije. Tek poslije toga provjerite listu sastojaka, koji su uglavnom poređani od najzastupljenijeg ka najmanje zastupljenom.

Jedna crvena brojka ne pretvara namirnicu u zabranjenu hranu, kao što ni odsustvo aditiva ne daje automatsku potvrdu da je proizvod nutritivno povoljan. Keks bez boja i aroma i dalje može imati mnogo šećera ili zasićenih masti; zaslađeni proizvod sa oznakom "bez masti" može ostati energetski bogat. Smislenije je pitati koliko često ga jedemo, u kojoj količini i šta on zamjenjuje u ukupnoj ishrani.

SZO kao osnovu zdrave ishrane i dalje navodi raznovrsne minimalno prerađene i neprerađene namirnice sa malo slobodnih šećera, natrijuma i nezdravih masti. U praksi to znači da većinu korpe čine povrće, voće, mahunarke, cjelovite žitarice, orašasti plodovi i odgovarajući izvori proteina, dok proizvodi bogati solju, šećerom ili zasićenim mastima imaju manje i rjeđe mjesto. Smrznuto povrće, konzervisani pasulj ili obični jogurt ne postaju loš izbor samo zato što su obrađeni ili upakovani; sastav i uloga u obroku ostaju važni.

Najbolja upotreba deklaracije zato nije potraga za "savršenim" proizvodom, nego poređenje dvije realne opcije. Ako između dva sosa, pahuljica ili gotova obroka izaberete onaj sa manje soli i šećera, povoljnijim mastima i sastavom koji odgovara svrsi obroka, deklaracija je uradila svoj posao. Novi nacrt SZO podsjeća i da odgovornost ne može biti samo na kupcu: način označavanja, marketing i ponuda hrane oblikuju koliko je zdraviji izbor uopšte vidljiv i dostupan.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.

( Vijesti online )