Musić: Gašović me nije zlostavljao, ali je bio glavni organizator

Svjedok oštećeni Mehmed I. Musić (78) iz Hadžića danas je ponovo svjedočio putem video-linka iz Suda Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u nastavku suđenja u Višem sudu u Podgorici Zoranu Gašoviću, optuženom za zločin protiv čovječnosti tokom rata 1992. godine u BiH.

On je odgovarao na brojna pitanja advokata Danila Mićovića, branioca optuženog, te advokata Dalibora Tomovića, punomoćnika Feride Nišić

Mehmed Musić je ispričao da mu je Mujo Musić rekao da ga je tukao Zoran Gašović, ali da on to nije vidio. Naveo je da su zajedno bili u autobusu na putu iz Hadžića za Lukavicu i da je vidio modrice na njegovom licu.

"Posljednji put smo se rastali na Lukavici kad su prozivali 45 zarobljenika, a ja sam bio 46. Prozivao je Vojo Vukotić", rekao je svjedok na pitanje advokata Tomovića da li se sjeća ko ih je prozivao.

Svjedok je rekao da je desetak puta davao iskaz u vezi sa ratnim dešavanjima, ali da se ne osjeća bezbjedno da dođe u Crnu Goru jer, kako je naveo, ima zločinaca.

"Ne osjećam se bezbjedno zbog dva zločinca koji se nalaze na teritoriji Crne Gore, Slobodana i Dragana Prodana, koji su ovamo u BiH otimali zlato i novac i silovali po Igmanu", kazao je svjedok na pitanje advokata Mićovića.

"Mi smo imali saznanja da ste praktično u postelji, odnosno zbog lošeg zdravstvenog stanja", kazao je advokat Danilo Mićović i pitao svjedoka da li vjeruje u institucije Crne Gore.

Specijalna državna tužiteljka Tanja Čolan Deretić reagovala je tražeći od suda da ne dozvoli ovo pitanje.

"Vjerujem u institucije Crne Gore. Vjerujem sudu, ali ne vjerujem braniocu optuženog", uzvratio je svjedok.

Odbrana je pitala ko je čovjek koji je svjedoku rekao da ga je Zoran Gašović pustio iz zarobljeništva u "sportskoj dvorani" za 500 maraka i pištolj.

"To je Čović Izet. Živ je. Star i bolestan. Ima više od 70 godina. Sada živi u Hadžićima, kod remonta. Pričao mi je Srbin, profesor Šešum Đuro, pokoj mu duši, pred samu smrt, da su na Ali-pašinom Polju ova braća Prodan uzimala zlato i sa mrtvih i sa živih. Umro je prije pet godina. Takođe, pričao mi je da je kod njega došao jedan vojnik i rekao da su majku i kćerku Hasanović, te Lipu Muniru, sedam do deset dana silovali i da im nema šta nijesu radili. Ovo su uradili Dragan Pušara, braća Prodan i neki Šipovac, koji je imao svoje četnike. O ovome sam svjedočio 2003, 2004. i 2011. godine, na suđenjima u Hagu Slobodanu Miloševiću, Momčilu Krajišniku i Radovanu Karadžiću. Meni je Krajišnik rekao da je istina sve što sam ispričao", rekao je svjedok.

Polemika između advokata Mićovića i specijalne državne tužiteljke Čolan Deretić nastala je kada se tužiteljka protivila tome da branilac pita svjedoka da li je u ranijim iskazima pominjao Gašovića, kao što je to govorio na prethodnom suđenju 12. oktobra u Višem sudu u Podgorici, kao i pred Haškim tribunalom. Tužiteljka smatra da sud treba da utvrdi to i ukaže svjedoku na eventualne razlike u svjedočkim iskazima, dodajući da ne vidi svrhu pitanja odbrane. Smatra da se na ovaj način samo odugovlači saslušanje.

"Časni sude, a koje je bilo pitanje? Ja sam pominjao da je mene Gašović ispitivao u 'garaži' tri puta. Pa kada sam saznao neke činjenice da je on bio glavni u svim tim dešavanjima, a to su bili i Milan Lučić, Aco L., Drago Milošević... Mene je Momo Čović, to je pošten Srbin, rekao da je Gašović bio glavni organizator. Išao sam mu na suđenje, teretio sam ga što je napadao selo Musiće. On mi je rekao: 'Ovo su bili organizatori, a ja sam morao da idem, inače bi me ubili'", kazao je svjedok oštećeni Mehmed Musić.

Na dodatna pitanja advokata Danila Mićovića, ovaj svjedok je rekao da ga Zoran Gašović nije zlostavljao.

"Mene Zoran Gašović nije zlostavljao, već me spasio od trećih osoba da me ne zlostavljaju i to sam ranije izjavio. Mujo Musić mi je rekao da je njega tukao. Ovo mi je ispričao dok smo se vozili autobusom koji je prevozio zarobljenike iz Hadžića – garaže do Lukavice 22. 6. 1992. godine, do kasarne 'Slaviša Vajner Čiča'. Bilo nas je 15 iz Hadžića, ubacili su nas u autobuse kao stoku. Mujo, Irfan i Miralem Musić, svi su bili uz mene u tom autobusu...", rekao je svjedok.

Naveo je da su na Lukavici bili JNA i četnici, a da su poslije svi bili četnici.

"Nama su na Lukavici rekli da su JNA i da nas niko neće dirati. Međutim, JNA nije mogla da zaustavi četnike koji su ulazili u kasarnu i tukli nas. Zoran Gašović je bio četnik jer je znao sve, pripadao je lažnoj četničkoj policiji. Nas 300 zarobljenika Gašović je dovezao do kasarne na Lukavici i više o njemu ne znam ništa", kazao je svjedok.

"Odlično", uzvratio mu je advokat Mićović.

Svjedok je govorio da su osnivani i srpski logori za zarobljene Srbe koje su formirali krizni štabovi, te da ih je bilo mnogo u BiH, među kojima su Čelebići kod Konjica, Silos u Tarčinu i Pazarići.

"Zoran Gašović me nije zlostavljao"

Kazao je da je dva puta boravio u Hadžićima kao zarobljenik u sportskoj dvorani, odnosno da je iz Lukavice ponovo vraćen u Hadžiće nakon neuspjele razmjene.

"Zoran Gašović me nije zlostavljao. Mene je policajac Zoran Marić ukrao iz Semizovca, gdje je bila glavna četnička kasarna. On je pošten Srbin", rekao je svjedok i nastavio:

"Znam da su postojale 'crvene beretke', to su najveći ratni zločinci iz Srbije. Postojale su i 'zelene beretke', koje su bile časna armija koja je spasila Sarajevo od genocida. Moje porijeklo je iz Nikšića. Neću da lažem. Volim Crnu Goru koliko i BiH. Optuženi Zoran Gašović nikog nije zaklao, ali je pod njegovim rukovodstvom to sve urađeno. Ispričao mi je obavještajac koji mi se nije predstavio da je bilo klanja."

"O ovome nijeste pominjali kada ste davali ranije iskaze u januaru 2024. godine, u Sarajevu, u postupku protiv Gašovića, da je predvodio neke koji su klali", pitao je advokat Mićović.

Svjedok je danas kazao da je odgovarao samo na pitanja, kao što ga i advokat danas pita.

Međutim, advokat Mićović je bio uporan i pitao zašto svjedok to nije pominjao u slobodnom svjedočkom iskazu u Sarajevu, bez obzira na to da li ga je neko pitao.

Ponovo je specijalna državna tužiteljka Čolan Deretić reagovala insistirajući da sud ne dozvoli odgovor na ovo pitanje, već da ukaže na razlike u iskazima. Advokat Mićović je kazao da je odbrani cilj da se utvrdi istina. Dodao je da ovaj svjedok ne govori istinu i da je to, po njegovom mišljenju, evidentno.

"Da nije imao potrebu za izmišljanjem u stilu: 'Rekao mi jedan čovjek na jednom mjestu', ne bih postavljao pitanja. Ne bih ulazio u razloge zašto daje lažan iskaz. Zoran mu nije ni vodu natrunio. Na osnovu ovakvih lažnih iskaza, Gašović se nalazi u pritvoru već četvrtu godinu."

"Logor za zarobljene Srbe bio je kao hotel"

Svjedok je odgovorio da je njemu u interesu da se sazna gdje su grobovi 60 njihovih najbližih koji su strijeljani na Lukavici i dvoje u "živom štitu". Dodao je da je Gašović kriv jer ih je odveo na Lukavicu i u Semizovac.

U vezi sa ubijenim Kovačevićima, svjedok je naveo da ga je nazvao neki Srbin, pet godina nakon okončanja rata, i rekao da devet Kovačevića nije pobijeno ispred sportske dvorane u Hadžićima, već da su poklani.

Kazao je da su njega na Lukavici prebijali i Crnogorci i Srbijanci i ponovio da ga Zoran Gašović nije tukao, već samo predao. U kasarni "Slaviša Vajner Čiča" glavni je bio Slobodan Avlijaš, koji je određivao ko će nestati od zarobljenika.

Kazao je da je čitavo selo Musići u Hadžićima spaljeno do temelja, među njima i njegova kuća, tada vrijedna 200.000 maraka. Naveo je da se 16. aprila 1992. godine prijavio u teritorijalnu odbranu kao patriota BiH, ako bude trebalo da ide u rat, te da je to bila časna Armija BiH.

Rekao je da je njegov brat bio čuvar u jednom od logora za zarobljene Srbe, da im je nosio hranu i pisma i da je taj logor bio kao hotel.

U optužnici specijalne državne tužiteljke Tanje Čolan Deretić, između ostalog, navodi se da je okrivljeni Zoran Gašović vršio preseljenja, porobljavao bosanske Muslimane i učestvovao u ubistvima. To se dešavalo od juna do decembra 1992. godine, kada je vršen sistematski napad Vojske Republike Srpske i paravojnih formacija.

Zarobljeni civili odvedeni su u policijsku stanicu opštine Hadžići i takozvanu garažu. Gašović je, prema navodima optužnice, mučio Zaima Bećirovića mjesec dana, a nakon ispitivanja udarao ga šakom, od čega je izgubio svijest. Udarao je palicom i mučio Avda Hisovića, kao i Aliju Bašića, Adila Bećirovića, Šefka Musića, Mehdi Ibrahima i Smaila, a Ekremu Haskoviću prijetio je da će ga ubiti.

Muja Musića je tukao, dok je 20. maja 1992. godine Armina Bećirovića zatvorio u garaži i udarao ga pištoljem, puškom i palicom. Suada Musića je porobio bez pravnog osnova, sve na osnovu vjere i nacionalnosti.

Oštećenoj A. K. stavio je nož pod vrat, iscijepao joj košulju i silovao je, iako je bila trudna. U optužnici je navedeno da su zarobljenici držani u nehumanim uslovima. U selu Musići ubijeno je deset članova te porodice. Jednom civilu ugašena je cigareta na licu.

Potom se Gašoviću na teret stavlja da je zaokružio 49 lica bosanskih Muslimana, koji su odvedeni u kasarnu u Lukavici, od kojih se 48 vodi kao nestalo. U decembru 1992. godine je, prema optužnici, pomogao u prisilnom preseljenju iz Hadžića u Vogošću, u čemu je aktivno učestvovao.

Sud kaznio Musića sa 500 eura jer neće da kaže ime i prezime Crnogorca

Advokat Mićović je pitao da svjedok kaže ko je pravio spisak zarobljenika i ko je zaokruživao crvenom olovkom.

"Poslije rata jedan Crnogorac, koji me poznavao, rekao mi je da je Slobodan Avlijaš osoba koja je držala spisak. To je pravi Crnogorac, a nije pljačkaš... Ne želim da kažem njegovo ime. Živ je, bolestan. Ima traume. Ne znam njegovo ime i prezime", rekao je svjedok.

Predsjednik specijalnog vijeća, sudija Simo Rašović, insistirao je da mora sudu da kaže njegovo ime i zaprijetio da će biti novčano kažnjen. Nakon što je odbio, sud je kaznio svjedoka sa 500 eura.

"Nikad ja to neću platiti", uzvratio je ljutito svjedok.

Sud je zakazao nastavak njegovog svjedočenja za 20. novembar. Svjedok Mehmed Musić je zatim nastavio da se poigrava sa strpljenjem sudije Rašovića na sljedeći način:

"Neću ja svjedočiti 20. novembra ukoliko mi advokat Gašovića bude postavljao pitanja, a može samo sudija da me pita."

Sud ga je upozorio da branilac po zakonu ima pravo da postavlja pitanja.

Advokat Danilo Mićović je obećao, što je zapisnički konstatovano, da neće više postavljati pitanja jer je za odbranu sve razjašnjeno i da se svjedok "upleo kao pile u kučinu". Dodao je da ima pitanja još za naredna dva glavna pretresa.

Svjedok Musić je obećao sudu da će pokušati da stupi u kontakt sa "pravim Crnogorcem" kako bi provjerio da li će svjedočiti.

"Može se opozvati rješenje o novčanom kažnjavanju ako odlučite da kažete njegovo ime i prezime", riječi su sudije Sima Rašovića kojima je okončan današnji glavni pretres.

( Komnen Radović )