Radulović: Vlada memorandumima sa stranim partnerima zaobilazi tendere i ugrožava interese Crne Gore

Vlada Crne Gore sklapanjem međudržavnih sporazuma i memoranduma sa stranim državama i kompanijama za realizaciju velikih infrastrukturnih projekata zaobilazi transparentne procedure, javne tendere i konkurentsko nadmetanje, čime se onemogućava izbor najkvalitetnijih izvođača i postizanje najpovoljnijih uslova za državu, ocijenio je bivši poslanik Branko Radulović.

On je upozorio da se takva praksa, koju povezuje sa sporazumima sa Sjedinjenim Američkim Državama, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Mađarskom, Francuskom i Španijom, otvara prostor za netransparentne dogovore i ugrožava ekonomske interese Crne Gore.

Posebno kritikuje planiranu izgradnju Jadransko-jonskog auto-puta, tvrdeći da bi taj projekat mogao dovesti do novog zaduženja većeg od tri milijarde eura, bez odgovarajuće ekonomske opravdanosti.

Na rizike koje nose međudržavni sporazumi upozorila je i Evropska komisija u najnovijem izvještaju o Crnoj Gori, navodeći da njihovo sprovođenje ne smije biti u suprotnosti sa evropskim pravilima o javnim nabavkama niti služiti za njihovo zaobilaženje.

Radulović smatra da je “neimarstvo” premijera Milojka Spajića sa “Amerima” oko izgradnje Jadransko-jonskog auto-puta kroz Crnu Goru prva je faza kolonizacije Crne Gore, novo zaduženje više od tri milijarde eura, koje neće moći da vrati crnogorska sirotinja, čime faktički država ostaje bez dijela teritorije.

"Takav nefunkcionalan auto-put, biće ekonomski, tehnički, ekološki i sociološki promašaj, nalikovaće komunističkim građevinskim 'monstrumima', od čije putarine se neće moći pokriti ni tekuće održavanje", naveo je.

Smatra da “Amerika na prvom mjestu” ili neka slična ranija doktrina predstavlja, više ili manje, “tvrđe” ili “mekše”, oblik američkog imperijalizma.

"Za sada, po pitanju Crne Gore, to će se ostvarivati političkom kontrolom i finansijskim i ekonomskim kolonijalizmom, poput kineske dužničke imperijalističke ekonomije, preko finansijskih i tehnoloških kompanija. Nepopravljivi optimista bi kazao da je to ipak dobro, jer 'ranjeni' Tramp na međuizborima može u svojim frustracijama, slično frendu Putinu, potegnuti za mnogo 'tvrđim' imperijalizmom, kao što većinom čini i kao što su činjeli i njegovi prethodnici po svijetu".

Spajić davno izabrao kompaniju Behtel, "ili ona njega"

Prema riječima Radulovića, Spajić je po pitanju Jadransko-jonskog auto-puta već odavno izabrao “čuvenu” američku kompaniju Bechtel ili možda ona njega i njegovo zalaganje za tu kompaniju datira od 2021. godine, kada je bio ministar finansija.

"Tada me je lično zamolio za mišljenje o ovom auto-putu i detaljno sam objasnio da bi to bio totalni promašaj. Uzalud, kao premijer, sa dvoje činovnika Bechtel-a radikalno je izmijenio trasu auto-puta i to na mapi A3 formata, što je ovjekovječeno fotografijom. Kasnije, ushićeno nam je saopštio da je taj novi koridor 'ovjerio' sa albanskim premijerom Edijem Ramom, prilikom nekog jednodnevnog samita u Tirani".

Radulović kaže da je cio naum »direktne kolonizacije i rasprodaje preostalih resursa Crne Gore« pravno, zakonski i projektno uokviren bilateralnim memorandumima i sporazumima i prostornim planovima, uz podršku “kooperativnih” kolega i dobro plaćenih, poslušnih projektanata.

Podsjeća da je pravni i zakonski okvir za ciljane i projektovane investicije sa “Amerima” Memorandum o ekonomskoj saradnji između Sjedinjenih Američkih Država i Crne Gore, (G2G), potpisan 21.10.2024. godine, kao temeljni dokument. Implementacija i projekti za konkretizaciju navedenog dokumenta je Memorandum o razumijevanju između Vlade Crne Gore i kompanije Bechtel i njenog čestog partnera na balkanskom prostoru turske Enke, od 29.7.2025.godine i to u oblasti master projektovanja, iznalaženja rešenja za razvoj ključnih infrastrukturnih i energetskih projekata i njihovu realizaciju.

Kako navodi, »da bi javnost bila zavarana« ovaj direktni dil je dobio širi kontekst potpisivanjem međuvladinog sporazuma između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država, 24.7.2026.godine, o saradnji u implementaciji strateških projekata, sa akcentom na saobraćajnu infrastrukturu, enegetske kapacitete, tehnologiju i telekuminakacije, eksploataciju kritičnih minerala i bezbjednost. Dokument je Skupština Crne Gore, 31.7.2026.godine, jednoglasno usvojila u obliku zakona.

Radulović ističe da dokument sadrži brojne privilegije i mogućnosti tajnih dogovora, počev od usklađenosti sa strateškim prioritetima Sjedinjenih Američkih Država, izbora investicija i proširenja listi, nepoznate cijene, finansiranje, izbor izvođača radova, način izbora podizvođača sa crnogorske strane, do oslobađanja od PDV-a i carina.

Vlada Crne Gore je, kako dodaje, ubrzo dostavila prva dva strateška projekta koja treba realizovati ovim okvirom saradnje: Jadransko-jonski auto-put i digitalnu infrastrukturnu kontrolu.

"Čudno, manje maligan sporazum sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima, faktički sa (Mohamed) Alabarom, za investicije u megaprojekat na Velikoj plaži izazvao je reakciju javnosti i Ustavnog suda, a u ovom slučaju imamo muk. Taj muk je rezultat straha ili posebnih metoda 'Amera“, ocijenio je Radulović.

Tajni dilovi dobili pravni okvir i sa drugim "partnerima"

Navodi da su "tajni dilovi" dobili pravni okvir i sa drugim „partnerima“, pa je Memorandum o razumijevanju sa kompanijom Abu Dhabi Port Group iz Ujedinjenih Arapskih Emirata oko modernizacije Luke Bar, potpisan 6.5.2026. godine, ali zaposleni su ga za sada preduprijedili.

Podsjeća da su vlade Crne Gore i Mađarske (dok je premijer bio Viktor Orban) 1.7.2025. godine potpisale Sporazum o saradnji u oblasti drumskog i željezničkog saobraćaja, kojim se predviđa direktno angažovanje mađarskih kompanija kao glavnih izvođača i operatera bez raspisivanja tendera.

Vlade Crne Gore i Francuske su 4.6.2026. godine potpisale pet sporazuma i memoranduma u više oblasti, između kojih i za projektovanje i izgradnju infrastrukturnih objekata. Tokom Investicione konferencije EU-Crna Gora u Portonovom, održane 20.10.2026. godine, Monteput i španska kompanija Cention potpisali su Memorandum o saradnji na izgradnji dionice puta Tološi-Farmaci. Na taj način je konkretizovan Okvirni sporazum o finansijskoj i tehničkoj saradnji vlada Crne Gore i Španije od 5.6.2026.godine.

"Tako se izbjegava transparentnost procesa, tendersko nadmetanje, izbor najboljeg oblika saradnje, pobjeda najeminentnijih kompanija i postizanje najpovoljnijih uslova", upozorio je Radulović.

Kako kaže, Spajić je na pomenutoj konferenciji slavodobitnički izjavio da će Crna Gora postati Singapur Evrope, ističući da je samo tokom protekle godine pokrenuto 14 partnerskih projekata, usvojeno deset memoranduma i predstavljena četiri strateška partnera, da je iznos stranih direktnih investicija u prvih sedam mjeseci iznosio 544 miliona, od čega je više od polovine uloženo u nekretnine.

"Zar ima još neki 'raspikuća' da proda zaostalu đedovinu ili državni odnosno opštinski 'Sinan-paša' da otuđi atraktivnu javnu imovinu. Davno je to počelo u doba DPS-a kad nam se desio Deripaska i mnoge 'deripaske'. Čuju li ovo u Ustavnom sudu, nije Alabar jedini 'dobrotvor?", pitao je Radulović.

On pita i zna li Spajić, ili ga ne interesuje, da će Crna Gora na ovaj način postati Madagaskar, Etiopija, Demokratska Republika Kongo ili Sudan Evrope, afričke zemlje koje su najviše rasprodale ili dale na dugoročne koncesije svoje resurse kroz bilateralne ugovore slične po sadržini Spajićevim.

"Najveći kupci, gle čuda, su i tamo, Sjedinjene Američke Države, Kina, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija i Velika Britanija. U nekim zemljama poput Gane i Gabona pokušala se izmjenama zakona zaustaviti kolonizacija".

Ko je Behtel

Prema riječima Radulovića, o dosadašnjem angažmanu Bechtela u regionu govori i primjer Hrvatske, gdje je toj američkoj kompaniji za izgradnju 147 kilometara auto-puta plaćeno 990 miliona dolara. Bivši hrvatski ministar obnove Jure Radić izjavio je da je cijena mogla biti za trećinu niža da je raspisan međunarodni tender, ali da je cilj bio jačanje političkih odnosa Hrvatske i SAD. Auto-put je završen 2005. godine.

Podsjeća da je konzorcijum Bechtel-Enka potpisao 2023. godine sa vladom Sjeverne Makedonije ugovor o izgradnji 109 kilometara auto-puta, vrijedan 1,3 milijarde eura, bez troškova eksproprijacije i projektovanja. Vlada je umjesto tendera izabrala direktne pregovore, čemu se protivila Antikorupcijska komisija, dok su protesti i tužbe mještana dodatno usporili radove.

Isti konzorcijum angažovan je i na izgradnji auto-puteva Priština–Tirana, vrijednog više od 820 miliona eura, i Priština–granica sa Makedonijom, vrijednog preko 600 miliona. Zbog dodjele dodatnih 53 miliona eura, bivši kosovski ministar infrastrukture Palj Ljekaj osuđen je na tri godine i osam mjeseci zatvora. Dionica od Tirane do granice sa Kosovom, prvobitno procijenjena na 418 miliona eura, na kraju je koštala više od milijardu. Postupak zbog zloupotrebe službenog položaja i nepovoljnog ugovora odbačen je 2009. godine iz formalnopravnih razloga.

Radulović navodi i da su Vlada Srbije i Bechtel potpisali 2018. memorandum o saradnji, a godinu kasnije ugovor o izgradnji Moravskog koridora, dugog 112 kilometara, za 800 miliona eura. Izgradnja je trebalo da bude završena do kraja 2023. godine, ali su rokovi više puta pomjerani, dok je cijena, prema analizi Fiskalnog savjeta Srbije, premašila dvije milijarde eura. Radovi još nijesu završeni.

Podsjeća da je Studentska lista najavila preispitivanje spornih ugovora, među kojima je i onaj sa Bechtelom, kao i da je Bečki institut upozorio na sve veću ekonomsku zavisnost Srbije od Kine zbog direktnih ugovora proisteklih iz međudržavnih sporazuma i memoranduma.

Ističe da je EU, da bi preduprijedila korupciju i organizovani kriminal pri izgradnji auto-puteva i putnih saobraćajnica nižeg reda, strogo regulisala sistem zajedničkih evropskih standarda - Eurokodovi sa direktivama o bezbjednosti i ekološkim propisima. Izgradnja transevropske transportne mreže (TEN-T) u manje razvijenim regijama može se sufinansirati bespovratnim sredstvima iz evropskih fondova, dok je javno-privatno partnerstvo jedan od modela finansiranja i izgradnje. Radulović kaže da se evropska praksa zasniva na transparentnim javnim tenderima, za razliku od, kako ocjenjuje, koruptivne prakse u Crnoj Gori.

“Spajić vrhunski projektant”

Radulović je naveo da je Spajić i "vrhunski projektant".

"Poput Čarlija Čaplina u čuvenoj političkoj satiri 'Veliki diktator', igra se sa Crnom Gorom kao da je balon. Naime, Nacrt Prostornog plana Crne Gore (PPCG) do 2040. godine, koji je prezentovan 19.09.2023.godine, sadržao je brojne kontradiktornosti. Spajić, kao novi premijer, umjesto da ga unaprijedi kako bi sektorski postao usaglašen i održiv, on je u sektoru saobraćaja bez ikakvih analiza, radikalno i odokativno preprojektovao putnu infrastrukturu i napavio haos".

Kako je dodao, u potpunosti je promijenio koridor Jadransko-jonskog auto-puta i mnoge puteve nižeg reda preveo u više saobraćajnice, za čiju izgradnju će biti potrebno više od 11 milijardi eura a koje će biti minimalno opterećene i neće biti samoodržive, niti će proizvoditi multiplikacione efekte.

"Taj njegov auto-put biće samo tranzitna saobraćajnica za gasterbajtere iz južnih i istočnih država sa privremenim radom na Zapadu", ocijenio je.

Ukazuje da zelena tranzicija EU podrazumijeva sve veće oslanjanje na željeznički saobraćaj koji koristi električnu energiju iz obnovljivih izvora, razvoj aviona na zeleni vodonik i prelazak drumskog saobraćaja na električna i hibridna vozila.

Ističe da planiranje putne infrastrukture mora biti zasnovano na evropskim standardima, uz procjenu postojećeg i budućeg saobraćajnog opterećenja, konfiguracije terena, ekoloških i društvenih posljedica, kao i troškova izgradnje, održavanja i ekonomske opravdanosti investicija.

Auto-put je opravdan kada njime prolazi 15.000 vozila dnevno

Radulović poručuje da gustina saobraćaja i dugoročne projekcije moraju biti ključni kriterijumi pri planiranju puteva. Prema njegovoj ocjeni, auto-put je opravdan kada prosječni godišnji dnevni saobraćaj (PGDS) prelazi 15.000 vozila, brza cesta iznad 12.000, a magistralni put iznad 7.000 vozila dnevno.

Navodi da bi, prema analizi koju je izradio Luj Berže iz Pariza, dionicom planiranog Jadransko-jonskog auto-puta Čevo–Podgorica, uz naplatu putarine, prolazilo svega 3.900 vozila dnevno. Poređenja radi, auto-putem Smokovac–Mateševo tokom 2025. prošlo je 3,21 milion vozila, odnosno prosječno svega 8.803 dnevno, dok je kroz tunel Sozina prošlo 4,15 miliona vozila, ili približno 11.376 dnevno. Radulović smatra da ovi podaci dovode u pitanje opravdanost izgradnje novih auto-puteva i da pri planiranju treba voditi računa o stvarnom saobraćajnom opterećenju i kapacitetima saobraćajnica.

Radulović dovodi u pitanje kriterijume na osnovu kojih su premijer Milojko Spajić i Vlada planirali proširenje putne mreže i izmijenili pojedine trase, posebno Jadransko-jonskog auto-puta. Traži objašnjenje za planiranu brzu cestu Smokovac–Tuzi–Božaj, kao i za prekategorizaciju magistralnih puteva Nikšić–Šavnik–Žabljak–Pljevlja i Crnče–Pljevlja–granica sa BiH u brze saobraćajnice.

Posebno kritikuje plan izgradnje još jedne brze saobraćajnice između Danilovgrada i Podgorice, koja bi prolazila kroz zaštićeno područje Parka prirode Rijeka Zeta, preko izvorišta Vučji studenac, uz izgradnju sedam novih mostova na rijeci Matici. Smatra da su takva rješenja neopravdana i da pri planiranju saobraćajne infrastrukture prednost imaju lobistički interesi, a ne interesi države.

“Bolje se pokazao premijer (Duško) Marković koji je smijenio Acove (Aco Đukanović) projektante nego svi kasniji premijeri i nadležni ministri. Spajićev štap, lobiji i frustracije izgleda su važniji od interesa Crne Gore".

"Investicije plitke, centa ne bismo gledali"

Upozorava da bi sve investicije bile „plitke“, »centa ne bismo gledali«, nemamo ni jednu sirovinu koju možemo ponuditi graditeljima.

"Podsjećam da smo prije desetak godina u Skupštini Crne Gore, moja uvažena koleginica profesorica Kalezić i ja, se zalagali za to da auto-put Bar-Boljare nije potreban, da je dovoljna, prikladnija i korisnija brza cesta. Brojke već pokazuju da smo bili u pravu, reljef bi tek. Ni jedan metar auto-puta od Smokovca južno ne treba graditi. To što je do Boljara realizovano treba sa novom vlašću u Srbiji dovršiti. Od Smokovca treba graditi dvije zaobilaznice oko Podgorice kao brze ceste, jednu sjeverno koja bi se nastavila pokraj Cetinja do zaobilaznice oko Budve i druga, južna, koja bi od Smokovca, nastavila se prema Tuzima i krak kroz drugu tubu Sozine do Bara", naveo je.

Kako dodaje, tzv. Jadransko-jonski auto-put treba graditi kao brzu cestu i to proširenjem postojećih magistralnih puteva Trebinje-Nikšić-Danilovgrad.

Smatra da bulevar Danilovgrad-Podgorica treba dovesti u projektovano stanje, uz korišćenje zvučnih barijera, tihog asfalta, ukrštanja u dva nivoa. Sjevernu zaobilaznicu oko Podgorice i brzu cestu Nikšić-Podgorica treba ukrstiti petljom Tološi. Brzu cestu Debeli Brijeg-Sukobin treba intenzivno nastaviti po rješenju iz Nacrta PPCG do 2040. godine.

"Takođe, drumsku saobraćajnicu Nikšić-Šavnik-Žabljak-Pljevlja i Crnče-Pljevlja-granica sa BiH, treba graditi kao moderanu magistralu, sa zaustavnim nišama i trećim trakama pri većem usponu u planinskim predjelima. Ovakva mreža državnih puteva prihvaćena je kao optimalna od strane profesora Foruma za održivi razvoj, čiji sam član. Čak je na Investicionoj konferenciji EU-Crna Gora u Portonovom, slovenačka ministarka govorila o brzoj cesti kroz tu državu, hrvatski o korišćenju u najvećom dijelu postojećeg A1 auto-puta, dok bi se u Bosni i Hercegovini spojio sa auto-putem Vc".

Navodi i da se pominjala željeznica kao potreba koju treba izgraditi paralelno ili kao alternativa povezivanja zaleđa Jadranskog, Jonskog i Egejskog mora i kao buduće glavno saobraćajno sredstvo.

Radulović smatra da bi razvoj regionalnih, opštinskih i turističkih puteva, uz racionalno unapređenje željezničkog, vazdušnog i pomorskog saobraćaja, omogućio bolje povezivanje Crne Gore, očuvanje prirode i razvoj turizma i poljoprivrede, ali i veću otpornost na klimatske promjene, požare i ekstremne vrućine.

Ističe da su za dugoročno korisne investicije neophodni konkurentna ekonomija, odgovorno upravljanje energetskim sektorom i osnivanje Instituta za razvoj i Konzorcijuma za niskogradnju. Predlaže i jačanje Razvojne banke, modernizaciju Željezare Nikšić i izgradnju ekološke cementare u Pljevljima, po uzoru na razvijene evropske države.

"Ukoliko budemo pametni i pošteni, vrijednost ukupnih investicija u putnoj infrastrukturi bila bi oko pet milijardi eura, kao 'zreli' projekti bespovratno bi bili finansirani ili kofinansirani iz EU-fondova, novac bi u najvećem dijelu ostajao kod nas. Gradilo bi se fazno. Da nam se ne desi neka tragedija, 'Bioče' ili 'Nadstrešnica', da ne dobijemo megalomanske građevinske monstrume, svaka javna investicija mora zapaziti transparentnu, zakonsku, ekspertsku, evropsku proceduru i pozitivne ocjene, počev od projektnih zadataka, studija, projekata, kontrola do dozvola".

Radulović pita čemu Spajićeva “trka” oko izgradnje i enormne cifre oko svih mogućih puteva - samo zbog dilova ili kratkoročnog fiskalnog priliva i održivosti “Euro modela”.

Smatra da PPCG do 2040. godine, kao gotovo bezvrijedan dokumenat, treba učiniti nevažećim, a zastarjele studije treba stručno ažurirati, dok stvarni eksperti ne sačine usaglašen i vizionarski Plan.

"Šta će im darovi od Behtela i raznih alabara"

Radulović upozorava da će Crnoj Gori, prema procjenama Svjetske banke na koje se poziva, u narednih deset godina biti potrebno oko 5,7 milijardi dolara za djelimično prilagođavanje ekstremnim klimatskim uslovima. Uz planirana ulaganja u saobraćajnu infrastrukturu veća od 11 milijardi eura, javni dug koji premašuje pet milijardi i probleme u energetici, industriji i turizmu, smatra da državu očekuju ozbiljni ekonomski i društveni izazovi.

Pozvao je predsjednika države Jakova Milatovića, predsjednika Skupštine Andriju Mandića i premijera Milojka Spajića da odgovore jesu li svjesni stvarnog stanja u zemlji i sve težih uslova života koji očekuju buduće generacije. Poručio je da samo članstvo u EU neće biti dovoljno ako Crna Gora ne sprovede suštinske promjene i ne usvoji evropske vrijednosti i standarde u sopstvenom društvu.

"Što će im 'darovi' od Bechtel-a ili drugih korupcionaških kompanija i raznih 'alabara'. Smisao života i životne potrebe se sastoje u drugom. Za to vam pare ne pomažu. Pitam ih, a trebalo bi da su naučili sa silnih putovanja, ko to želi dobro Crnoj Gori isključivo samo što je voli, a da tu nije neki interes, neka nova nula u beskonačnom kontu ili neki državni ili geopolitički interes", naveo je.

Radulović poručuje da za dugoročni razvoj Crne Gore nijesu potrebni programi „Evropa sad 1“ i „Evropa sad 2“, „Euromodel“, niti bilateralni sporazumi i memorandumi koje kritikuje kao prividna razvojna rješenja. Smatra da takve politike idu na štetu pojedinih društvenih grupa, posebno penzionera i dijela radnika, te da su za napredak države presudni odgovornost i poštenje njenih čelnika.

„Ukoliko vam nije stalo do Crne Gore, mislite na svoje ćerke, sinove i unučad. Valjda nam je to ostalo sveto“, poručio je.

( Biljana Matijašević )