INTERVJU Čupić za “Vijesti”: Vučiću potčinjeni treba da padnu s njim

Režim doskorašnjeg predsjednika Srbije Aleksandra Vučića je uspio u tolikoj mjeri da potčini Savjet crnogorske nacionalne manjine, da je to tijelo osudilo Crnu Goru zbog protjerivanja putnika kontroverznog čarter leta za Tivat, ali nedavni parlamentarni izbori na kojima je smijenjen su oslobodili građane straha i ravnodušnosti.

To za “Vijesti” ocjenjuje profesor beogradskog Fakulteta političkih nauka u penziji i nosilac liste na današnjim izborima za članove tog savjeta Čedomir Čupić, objašnjavajući svoje razloge za kandidaturu.

U intervjuu rađenom elektronskom poštom, on se osvrnuo i na to kako će pobjeda Studentske liste na nedavno održanim izborima u Srbiji uticati na odnose Srbije i Crne Gore, ali i na kompletan region, ali i na to za šta se zalaže lista koju predvodi.

Govoreći o izjavama iz vladajućih stranaka i njima bliskih medija koji su crnogorsko porijeklo dijela istaknutih članova Studentske liste koristili u negativnoj kampanji protiv njih, Čupić poručuje da su studenti sve građane Srbije tretirali kao jednake, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili rasnu pripadnost.

“Nikada većina građana u Srbiji nije imala sindrom anticrnogorstva. To su činili samo nacionalisti sa velikosrpskim pretenzijama i uz upotrebu opake medijske propagande”.

Nosilac ste izborne liste “Crnogorski elektori Srbije - profesor dr Čedomir Čupić” za neposredne izbore za članove Nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne manjine. Prije svega, zašto ste se odlučili za ovaj potez? Zbog čega ste nezadovoljni dosadašnjim radom savjeta i koje su ključne stvari koje želite da promijenite?

U prethodnom periodu nijesam se bavio radom Nacionalnog savjeta crnogorske nacionalne manjine. Moja zainteresovanost za rad savjeta otpočinje od prošle godine kada je formiran Crnogorski centar za kulturu sa sjedištem u Vrbasu. Na osnivačkoj skupštini centra izabran sam za predsjednika skupštine. Prije mjesec dana, na predlog Mihaila Miletića, Gorana Kaluđerovića i Dimitrija Čurovića, prihvatio sam da budem nosilac liste udruženja “Crnogorski elektori Srbije” na predstojećim izborima za nacionalne savjete.

U posljednjih nekoliko godina, Nacionalni savjet nije se bavio zakonski određenim oblastima koje su bitne za održavanje nacionalnog identiteta. Vučićev režim u Srbiji uspio je da manipulacijama, mahinacijama, privilegijama, vjerovatno i materijalnim dobitima članove Nacionalnog savjeta potpuno potčini, kontroliše i usmjerava u pravcu podrške kada je u pitanju njegov odnos prema Crnoj Gori. Pokazalo se da je saradnja savjeta s njim pogubna jer su iza nje nastajale ucjene. Njegova uzurpatorska vladavina u Srbiji bila je istovremeno i ucjenjivačka. Kad god je uspio da nekoga sebi približi to je učinio darivanjem da bi ga na taj način držao u rukama i ucijenio. Poslije darivanja, koja su bila nelegalna, nastajala je ucjena koja bi ucijenjene paralisala i stavljala u položaj poslušnistva i zloupotrebe za razne vrste njegovih nepodopština.

Aktuelni predsjednik Nacionalnog savjeta (Dragoljub Malović) je u raznim prilikama i događajima izlazio iz zakonskih okvira i služio za podršku Vučiću kada je on smatrao da je potrebna. To se posebno odnosilo kada su u pitanju Vučićevi napadi na državu Crnu Goru. Tako je, na primer, dosadašnji predsjednik savjeta osudio Crnu Goru zbog povratka Vučićevih lojalista, “cvjetova slobodarske Srbije”, sa tivatskog aerodroma. Ispostavilo se da su među njima bili najbrojniji oni sa podebljim krivičnim dosijeima. Ovaj, kao i drugi primjeri zloupotrebe savjeta od strane dosadašnjeg predsjednika su kompromitovali rad tog tijela.

Takođe, savjet ništa nije učinio u prethodnom periodu na zakonskim funkcijama zbog kojih i postoji - a to su kultura, obrazovanje, informisanje i upotreba jezika. Uključivanje savjeta u aktuelne političke tokove u Srbiji uz pristrasnost podrške samo jednoj partiji i njenoj vlasti je teška zloupotreba i uzurpacija savjeta. To su bili izazovi i razlozi što sam se prihvatio da se angažujem i uđem u izbornu trku.

Srbija može sjutra mnogo toga da nauči od Crne Gore i verujem da će joj Crna Gora pomoći i u njenom priključenju Evropskoj uniji, jer je njeno prirodno mjesto u Evropi

Ono što je, po meni, bitno jeste da se savjet bavi samo onim kako je zakonski određeno, da savjet ali i pojedinci u njemu nikada više ne uzurpiraju svoj položaj, i da se sredstva koja se dodjeljuju od republike, pokrajine, a ponešto i iz lokalnih zajednica, svrsishodno i racionalno troše. Rad savjeta treba da bude javan kada se utvrđuju prioriteti u predloženim projektima, kako u odabiru projekata tako i u praćenju njihove realizacije. Zalagaću se da budžet savjeta bude “stakleni džep” koji je vidljiv svakom pojedincu crnogorske zajednice u Srbiji, odnosno da se može stalno nadzirati i kontrolisati njegova upotreba.

Izbori za nacionalne savjete dolaze neposredno nakon parlamentarnih izbora na kojima je prekinuta četrnaestogodišnja vladavina Srpske napredne stranke (SNS). Na koji način će to uticati na izbore za vijeće Nacionalnog savjeta crnogorske manjine, a kako na izbore za manjinske savjete generalno?

Uspjeh Studentske liste, na krajnje neuslovnom izbornom procesu, ohrabruje i sve učesnike crnogorske zajednice za sadašnje izbore članova Nacionalnog savjeta. Negativna energija, manipulacije i moguće zloupotrebe u izbornom procesu neminovno će se poslije pobjede Studentske liste smanjiti na najmanju moguću mjeru.

Značajan je i podatak da su se mnogi pošteni kontrolori iz parlamentarnih izbora ponudili i prijavili da kontrolišu izbore za nacionalne savjete. Studenti su velikom upornošću uspjeli da u posljednje dvije godine izvuku građane iz antipolitičkih principa - straha, ravnodušnosti i osjećaja nemoći kada je u pitanju učešće u političkom životu.

Parlamentarni izbori u Srbiji pokazali su da su se građani oslobodili od antipolitičkih principa i da su pokazali spremnost na aktivizam, ali i da posjeduju svijest o važnosti politike ne samo za društveni već i za pojedinačni život. Srbija je, zahvaljujući studentima, poslije mnogo godina dobila većinski osviješćene pojedince, odnosno građane u onom antičkom grčkom značenju - političke subjekte. Nesporno, najveći doprinos dali su studenti kao najbolji djelovi mladih generacija. Oni su svojim izvanrednim i osmišljenim strategijama, taktikama i organizacijom podigli svijest građana o značaju i bitnosti učešća u političkom životu Srbije.

Manjinski nacionalni savjeti se brinu o kulturi, obrazovanju, informisanju i službenoj upotrebi jezika i pisma. Na koji način mislite da se ova pitanja mogu unaprijediti u Srbiji?

Osmišljenim kulturnim projektima kojima će se afirmisati kako crnogorska kulturna tradicija tako i moderno i savremeno kulturno stvaralaštvo Crnogoraca u Srbiji i Crnoj Gori. Radiću na spoju kulturne tradicije sa savremenim stvaraocima kulture Crnogoraca u Srbiji, Crnoj Gori i crnogorskoj dijaspori širom svijeta.

Takođe, omogućavaćemo i kulturne susrete sa stvaraocima kako većinske srpske nacije tako i nacionalnih manjina u Srbiji, ali i njihovim matičnim državama. Iz susreta različitih kultura podiže se i sopstvena kultura ali i potvrđuje značaj i suština crnogorskog identiteta. Susreti različitih proširuju i bogate njihove posebnosti i pojedinačnosti i plemenito djeluju na dostojanstvo identiteta.

Kada je u pitanju obrazovanje, zalagaću se da se u osnovnim i srednjim školama, gdje se školuju pripadnici crnogorske zajednice ponude predmeti u kojima će biti predstavljena istorija i kultura Crne Gore. Kada je u pitanju informisanje, zalagaću se za osmišljavanje predstavljanja stvaralaštva, ali i svakodnevnog života Crnogoraca u Srbiji preko medija kako elektronskih tako i štampanih.

Takođe, predstavljaće se i sve ono bitno što se događa u okviru posebnih kultura u Crnoj Gori i širom crnogorske dijaspore u svijetu. U informativnim sredstvima koristiće se crnogorski jezik. U realizaciji svih projekata koji budu pokrenuti u okviru savjeta gledaćemo da imamo razumijevanje i pomoć od naše domovine Srbije, ali i otadžbine Crne Gore. Razgovorom i dogovorom, uz razumne i bolje argumente, tražićemo rješenja da se realizuju projekti kako su zakonski definisani i da se poštuju zakonska prava kada su u pitanju navedene oblasti kojima se bavi Nacionalni savjet crnogorske nacionalne manjine.

Doskorašnja vladajuća partija u Srbiji i mediji bliski njoj često su koristili crnogorsko porijeklo nekih kandidata sa Studentske liste u negativnoj kampanji protiv njih. Da li ovakva retorika, prema Vašem mišljenju, može stvoriti anticrnogorski sentiment u srpskom društvu?

Studenti su pokazali visoku svijest o značaju i poštovanju različitih nacionalnih identiteta u Srbiji. Oni sve građane u Srbiji tretiraju kao ravnopravne ne dovodeći u pitanje njihovo nacionalno, vjersko, rasno ili neko drugo određenje. Tako su se odnosili i prema kandidatima koje su predložili i uvrstili na Studentskoj listi za parlamentarne izbore. Nije ih doticala opasna i zla retorika Vučića i njegovih medija o nacionalnom identitetu Crnogoraca na njihovoj listi.

Upravo, Vučić i njegove sluge su stalno slale opake poruke kada su u pitanju Crnogorci na Studentskoj listi. Dobro je prisjetiti se šta je sve izrekao ministar zdravlja (Zlatibor) Lončar o protjerivanju svih ljekara koji se izjašnjavaju nacionalno kao Crnogorci. Strašno je da ljekar da takvu jednu nacističku izjavu. Naravno, iza toga je stajao Vučić. Ljekar, pripadnik svetog ljekarskog poziva i Hipokratove zakletve, to nije smio da izjavi. On je ovom rasističkom, nacionalističkom i zlom izjavom poništio svoj sveti poziv. Da Srbija ima ozbiljnu i odgovornu Ljekarsku komoru on bi izgubio pravo da se više ikada bavi ljekarskim pozivom.

Nikada većina građana u Srbiji nije imala sindrom anticrnogorstva. To su činili samo nacionalisti sa velikosrpskim pretenzijama i uz upotrebu opake medijske propagande. Nažalost, svaki nacionalizam je ideologija zla - to se pokazalo njenim učincima tokom svjetske istorije. Treba uvijek razlikovati nacionalnu pripadnost, nacionalni osjećaj na koje ljudi imaju pravo od nacionalizma kao ideologije koja uvijek širi mržnju prema drugima i različitima.

Odnosi Srbije i Crne Gore su varirali - od trenutka do trenutka, ali su u posljednjim godinama bili daleko od idealnog. Šta očekujete nakon pobjede Studentske liste - da li će se ti odnosi poboljšati?

Očekujem da će ljudi sa Studentske liste, kada se oformi nova vlast, Crnu Goru prihvatati kao nezavisnu i ravnopravnu državu, a konkretnim djelima pokazivati i stvarati povjerenje prema njoj. Treba se osloboditi zablude da Crna Gora zavisi od Srbije i da je Srbija neka velika sila od koje zavise sve države regiona. Ta narcisoidna i nerealna slika kod nekog broja političara u Srbiji o njenom značaju i bitnosti treba da bude potpuno napuštena. Čak suprotno, Srbiji će biti potrebnija Crna Gora nego Crnoj Gori Srbija. Crna Gora je već jednom nogom zakoračila u Evropsku uniju, zajednicu najdemokratskijih i najrazvijenijih zemalja Evrope. Ona se bezbjednosno osigurala kao članica NATO pakta. Prema tome, Srbija može sjutra mnogo toga da nauči od Crne Gore i vjerujem da će joj Crna Gora pomoći i u njenom priključenju Evropskoj uniji, jer je njeno prirodno mjesto u Evropi.

Kako mislite da će promjena vlasti u Srbiji uticati na region? Crna Gora je u pristupnim pregovorima sa EU privremeno zatvorila više od 20 pregovaračkih poglavlja, Albanija takođe napreduje na EU putu. Mislite li da će Srbija biti vraćena na put EU integracija?

Nesporno, da će ova kvalitetna promjena u Srbiji omogućiti normalne i obostrano uvažavajuće odnose između država u regionu. Sve države u regionu su važne i bitne za uspostavljanje dobrosusjedskih odnosa koji će ravnopravnošću i poštovanjem između sebe stvarati povjerenje koje je preduslov za uspostavljanje zdrave i drugoročne kvalitetne saradnje. Ulaskom svih država Zapadnog Balkana u Evropsku uniju omogućiće se da se vremenom zaliječe teške rane i nepravde koje su počinjene na ovim prostorima prilikom raspada Jugoslavije.

Biće to zdrav i ohrabrujući početak za dobru ljudsku komunikaciju uz prihvatanje i uvažavanje svih razlika i posebnosti. Novim, iskrenim i kvalitetnim odnosima stvaraće se vremenom uslovi za sticanje povjerenja, posebno praktikovanjem u ponašanju i djelovanju univerzalnih vrijednosti kao što su istina, pravda, sloboda, ravnopravnost, ljudsko dostojanstvo i solidarnost između država regiona i njihovih građana.

Utemeljenje društvenog, političkog i državnog života na ovim univerzalnim vrednostima garancija je da će ova društva i države ozdraviti. Bitno je u ozdravljavanju suočavanje sa strašnim patologijama, zločinima, genocidima i drugim nepočinstvima koja su počinjena na prostoru regiona u nesretnoj bliskoj prošlosti. Kada se to shvati i prihvati onda se mogu graditi čvrsti temelji za neposrednu budućnost u kojoj se ti užasi iz neposredne prošlosti više neće nikada ponoviti.

Lekcije iz grešaka "Otpora": Ograničiti mandate na svim nivoima vlasti, sprovesti lustraciju...

Bili ste Član Savjeta Studentskog pokreta "Otpor", koji je jedan od aktera rušenja vlasti Slobodana Miloševića. Poučeni iskustvima iz tog perioda - šta biste preporučili ljudima iz današnjeg Studentskog pokreta? Koje su greške "Otpora" na kojima treba da uče?

Studentski otpor, a potom Narodni pokret "Otpor", učinio je mnogo na tome da se od 1998. do 2000. godine razjedinjena opozicija u Srbiji udruži i da na predsjedničkim izborima 2000. godine pobijedi Slobodana Miloševića. Studentski otpor nastao je u odbrani univerziteta i profesora koju si bili poniženi donošenjem Zakona o univerzitetu predloženom od strane Mirjane Marković i Vojislava Šešelja. To je bila njihova osveta za studentske proteste iz 1996. i 1997. godine koji su trajali 99 dana. Otpor je poslije rušenja vladavine Miloševića pokušao da prati sve poteze nove demokratske vlasti nadzorom i kontrolom. Imali su slogan - "Gledamo vas".

Nažalost, poslije ubistva prvog demokratskog premijera u Srbiji Zorana Đinđića prevladala je kod tih mladih ljudi ambicija da formiraju partiju i izađu na parlamentarne izbore 2003. godine. Na tim izborima imali su sjajnu listu za poslanike sačinjenu od mnogih profesora i stručnjaka koji su bili vanpartijske ličnosti. Ja sam kao njihov profesor prihvatio da budem prvi na listi ali ne kao nosilac liste. Na tim izborima Otpor nije uspio da pređe cenzus, jer su građani imali rezervu prema mladim ljudima i njihovom učešću u vlasti. Otpor je poslije izbora završio svoju misiju i kao pokret i kao partija. Mnogi istaknuti članovi priključili su se Demokratskoj stranci ali i drugim strankama iz nekadašnjeg DOS-a (Demokratska opozicija Srbije).

Sadašnji studentski pokret i njegova Studentska lista pokazala je da je u nepovoljnim biračkim uslovima izvukla pouke iz te 2000. godine i da je na osnovu grešaka koje su počinjene posle preuzimanja vlasti ne počini nove greške.

Velikim aktivizmom posebno prema građanima, upornošću, dosljednošću, izdržljivošću i odgovornošću podigli su svijest građana i ulili nadu i vjeru da se može pobijediti jedna opasna autoritarna vlast, odnosno njen inspirator, uzurpator i svemoćnik Aleksandar Vučić.

U vrijeme nerealne vladavine Miloševića koja je bila tragična Vučić i radikali bili su reslovi za izvršavanje najprljavijih političkih poslova. Upravo ti politički reslovi uspjeli su da sruše demokratsku orijentaciju u Srbiji 2012. godine, da uzmu vlast u svoje ruke i da počine u 14 godina političku farsu. Farsa je teža od tragedije u politici. U tih 14 godina Vučić je demagogijom i političkim manipulacijama oteo državu od građana i preko totalne kontrole svih vlasti – zakonodavne, izvršno-upravljačke i, velikim dijelom, pravosudne – privatizovao državu Srbiju.

Uz preuzimanje svih vlasti razorio je institucije i tako omogućio sebi da sa državom raspolaže kao privatnim posjedom. Da bi održao apsolutnu kontrolu vlasti poslužio se sa sumnjivim preduzetnicima ali i stvarao nove od sumnjivih ljudi iz kriminalnog miljea i na taj način stvorio mafiju pomoću koje je zastrašivao zaposlene u institicujama, državnim organima, administraciji i građane.

Stvorio je jednu opasnu piramidalnu vlast koja je funkcionisala po mafijaškim obrascima. Vremenom će se pokazati i da su mnogi privrednici bili od strane ove mafijaške organizacije reketirani. Svaki otpor je gušen zastrašivanjem i nasiljem. Najtragičnije je što je policiju i dio tužilaštva i sudstva preko svojih poslušnika potpuno podredio stavljajući na čelo ovih bitnih institucija odane sluge. Takođe, novčanim primanjima i raznim neleganim privilegijama ucijenio ih je i zloupotrebljavao. Tako na primjer, policija umjesto da štiti javni red i mir i građane od nasilnika štitila je razne paragrupe kriminalaca i nasilnika, jednom riječju opasnih ljudi koji su imali u toj istoj policiji podebele dosijee za razne vrste nepodobština.

Poručio bih novoj vlasti da na početku obavi pet strateških ciljeva.

Prvi je da se promijeni ustav i da se u ustavnim načelima oslobodi Srbija od autoritarnog obrasca vladanja. To se postiže ograničenjem mandata u okviru sve tri vlasti – zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj. U novom ustavu i zakonima izvedenim iz njega predsjednik Republike treba da ima samo jedan mandat od pet godina i da poslije te velike časti koju je dobio od građana na izborima ne može imati bilo koju državnu i javnu funkciju kao i primanja iz bilo kojeg državnog i javnog angažovanja. Može da ode u penziju sa posljednjom platom ili da se vrati svojem prethodnom profesionalnom zanimanju i poslu. Takođe, premijer može da bude samo u jednom mandatu od četiri godine, da ministri mogu u okviru istog ministarstva imati šansu za dva mandata, odnosno ukupno osam godina, poslanici u skupštini Srbije i Autonomne pokrajine Vojvodine kao i odbornici u gradskim i opštinskim skupštinama samo dva mandata. Gradonačelnici i predsjednici opština mogu imati samo jedan mandat od četiri godine. Ograničeni mandatom ne bi više imali vječite poslanike i odbornike. To je primjer kako se na zakonodavan način obračunavamo sa autoritarnim obrascima vladanja.

Drugi strateški cilj jeste da se oporave institucije, tako što će na njihovom čelu kao rukovodioci dolaziti najprofesionalniji i najčestitiji pojedinci koji pokazuju da su moralno zdravi i moralno kulturni. Oni će svojim znanjima i iskustvom oporaviti instituciju. Naravno, i u institucijama treba ograničiti rukovodiocima mandat. U strukturi države su tri elementa: građani, koji su nosioci suvereniteta; institucije, koje su sredstva bitna za funkcionisanje države prema zakonu; i vlast koja je promjenljiva, jer u izbornim ciklusima dobija povjerenje od građana, odnosno legitimet, da svoje ideje u obliku obećanja i uz pomoć stručnosti i energije realizuje. Znači, državu čine građani i dva značajna sredstva – institucije i vlast. Naravno, institucije na zakonit način održavaju državni poredak tako što nadziru i kontrolišu vlast ali i građane koji krše pravila, propise i zakone. Od funkcionisanja institucija zavisi sigurnost, stabilnost, red i poredak u jednom društvu i državi.

Treći statreški cilj je da se obavi lustracija koja nije ništa drugo nego pročišćenje političkog života u državi koje su počinili uzurpatori i nasilnici u okviru vlasti. Dobro formulisanim i preciznim zakonom o lustraciji treba da budu lustrirani svi oni koji su bili na upravljačkim, izvršnim i zakonodavnim funkcijama. Drugim riječima, lustrirati dva predsjednika, sve ministre, zamjenike ministara, pomoćnike ministara, državne sekretare, gradonačelnike, predsjednike opština i sve poslanike u vladajućoj koaliciji u skupštini Srbije ali i Autonomne pokrajine Vojvodine kao i sve odbornike u gradskim i opštinskim skupštinama koji su u koalicijama bili na vlasti. Svi se oni lustriraju zato što su učestvovali u uzurpacijama vlasti, a poslanici i odbornici u donošenju zakona i odluka koje su bile štetne po društvo i državu, odnosno građane. Oni doživotno ne mogu da budu birani ni na koju državnu i javnu funkciju. Naravno, oni ne gube građansko biračko pravo da učestvuju kao birači na izborima. Lustracijom se pročišćava politički život ali i preventivno djeluje na buduće koji budu birani u zakonodavnu i izvršno-upravljačku vlast. Mnogi od njih će nezavisno od lustriranja uz materijalne dokaze odgovarati prekršajno ili krivično. Lustraciju i prekršajnu i krivičnu odgovornost ne treba miješati, one su razdvojene.

Četvrti statreški cilj je obračun sa korupcijom na zakonit način, prevashodno donošenjem preciznog Zakona o porijeklu imovine, čija bi primjena počivala na dokazu o porijeklu imovine na onoga koji se sumnjiči. Zakon bi trebalo da se primjenjuje u tri faze: u prvoj, ispitivanje imovine pojedinaca iz organa koje će se baviti koruptivnim radnjama (specijalnim sudom, specijalnim tužilaštvom, delom kriminalističke policije, dijelom poreskih organa, dijelom carisnkih i inspekcijskih službi); u drugoj, ispitivala bi se imovina svih onih na vlasti u posljednjih 14 godina; i, u trećoj fazi, povezanih privrednika i kriminalnih grupa sa nosiocima vlasti i pojedincima iz državnih organa i javnih službi i servisa. Taj proces mogao bi se uz veliku efikasnost da obavi za tri godine. Potom bi zakon ubuduće funkcionisao za sve one na položajima i građane koji se upuste u koruptivne radnje.

Peti strateški cilj je da se preispita cio izborni sistem. Naime, da se poboljšaju zakonska rješenja, da se tačno utvrde birački spiskovi i da se primjenjuju savremena tehnička sredstva koja će onemogućavati da se ikada više ne mogu događati manipulacije i mahinacije tokom izbornog procesa. Takođe, treba pooštriti kazne za bilo koji vid nezakonitog ponašanja u izbornom procesu.

( Aljoša Turović )