Visokoproteinska ishrana nije automatska presuda za zdrave bubrege, ali dugoročni odgovor još nemamo

Protein je odavno izašao iz svijeta sporta: dodaje se jogurtima, kašama, napicima i grickalicama, a veći unos često se predstavlja kao najbrži put do sitosti i očuvanja mišića. Istovremeno traje strah da takva ishrana „preopterećuje” bubrege. Nova metaanaliza randomizovanih ispitivanja donosi umjereno ohrabrujuću, ali nikako konačnu poruku: kod odraslih bez hronične bolesti bubrega nije nađen dosljedan biohemijski signal oštećenja, dok su dugoročne posljedice i dalje nedovoljno poznate.

Istraživači su objedinili 22 randomizovana ispitivanja u kojima je visokoproteinska ishrana, najčešće sa oko 25 do 35 odsto energije iz proteina ili najmanje dva grama po kilogramu tjelesne mase dnevno, poređena sa normalnim ili nižim unosom. Visokoproteinske grupe imale su višu procijenjenu glomerularnu filtraciju, odnosno eGFR, dok se serumski kreatinin u 19 ispitivanja sa 1.044 učesnika nije značajno razlikovao između grupa.

Taj porast eGFR-a ne treba čitati kao dokaz da su bubrezi postali „bolji”. Veći unos proteina može privremeno povećati protok krvi i filtraciju kroz bubrege, što se naziva adaptivna hiperfiltracija. Uz to, većina studija procjenjivala je funkciju bubrega pomoću kreatinina, pokazatelja na koji mogu uticati mišićna masa, ishrana i druge okolnosti. Zbog toga ista brojka ne govori pouzdano da li je promjena bezazlena adaptacija ili nešto što bi tokom mnogo godina moglo imati posljedice.

Važno ograničenje je trajanje istraživanja. Većina uključenih studija bila je relativno kratka, a podataka za druge pokazatelje, poput pojedinih nalaza iz urina, nije bilo dovoljno za zajedničku analizu. Rezultat zato ne znači da je veoma visok unos proteina dokazano bezbjedan godinama, niti se može prenijeti na osobe sa postojećom bolešću bubrega. Studija je tu grupu izričito isključila.

Praktičan zaključak nije da protein treba izbjegavati, već da nema koristi od takmičenja u što većem broju grama. Protein je potreban za održavanje mišića i drugih tkiva, ali za snagu je važan i trening. Novi stručni pregled u časopisu američke Nacionalne fondacije za bubrege naglašava da samo dodavanje proteina bez treninga snage kod zdravih i starijih osoba obično donosi ograničene koristi za snagu i fizički učinak. Jednako je važno šta proteinska hrana donosi sa sobom: mahunarke, riba, jaja, mliječni proizvodi, orašasti plodovi i nemasno meso nijesu nutritivno isti izbor kao prerađeno meso ili zaslađeni proteinski desert.

Osobe sa hroničnom bolešću bubrega ne bi trebalo da koriste nalaze ove metaanalize kao dozvolu za samostalno povećanje unosa. NIDDK navodi da se potreba za proteinima kod bubrežne bolesti mijenja sa stadijumom bolesti i vrstom liječenja: nekima je potreban umjereniji unos, dok ljudima na dijalizi može trebati više. Količinu i izvore zato treba uskladiti sa ljekarom ili nutricionistom koji poznaje nalaze, terapiju i ukupno zdravstveno stanje.

Najpoštenija poruka glasi: kod odraslih sa zdravim bubrezima kratkoročna ispitivanja nijesu pokazala dosljedan znak oštećenja u kreatininu, ali nijesu riješila pitanje višegodišnje bezbjednosti vrlo visokog unosa. Umjesto univerzalnog plana sa interneta, razumnije je birati raznovrsne izvore, povezati protein sa vježbama snage i ne podizati dozu bez jasnog cilja.

Članak pripremljen uz podršku AI alata.

( Vijesti online )