Suze i radost - supružnici se vidjeli nakon više od četiri godine: Sergej je bio zarobljen u "zoni smrti"
Sergej Rindov je evakuisan iz Oleškija 30. oktobra, zajedno sa stotinama drugih stanovnika, tokom primirja u čijem je posredovanju učestvovala prva dama Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Melanija Tramp, uz dodatno angažovanje pape Lava
Larisa Rindova požurila je da vidi supruga kao da se sprema za prvi sastanak - našminkala se i poprskala parfemom u automobilu. Bio je to prvi put da je vidjela 68-godišnjeg Sergeja poslije četiri i po godine, koje je proveo zarobljen sa drugim stanovnicima u gradu Oleški, na jugu Ukrajine, pod ruskom okupacijom, piše danas novinska agencija Rojters.
"Ne mogu da vjerujem da si ovdje", ponavljala je 72-godišnja Larisa, dok joj se maskara razmazivala od suza nakon što su se zagrlili ispred bolnice u Kijevu.
"Iskreno, ni sam ne mogu da vjerujem", odgovorio je Sergej.
Posljednji put vidjeli su se 2022. godine, kada je Larisa pobjegla u Englesku da živi sa njihovim sinom, tri mjeseca nakon početka okupacije koja je uslijedila poslije ruske invazije na Ukrajinu.
Sergej je ostao da čuva porodičnu kuću, ali je na kraju ostao zarobljen u gradu u kojem su ruske snage postavile brojne mine i gdje se humanitarna kriza sve više produbljivala.
"Nadali smo se boljem. Ispostavilo se da je zaista postalo 'bolje'", rekao je sarkastično.
Stanovnici Oleškija opisivali su život pod stalnim napadima dronova, bez struje i grijanja. Situacija se dodatno pogoršala ovog proljeća, kada je obustavljena dostava hrane.
Sergej je evakuisan 30. oktobra, zajedno sa stotinama drugih stanovnika, tokom primirja u čijem je posredovanju učestvovala prva dama Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Melanija Tramp, uz dodatno angažovanje pape Lava.
Uprkos radosti zbog susreta sa Larisom i mogućnosti da ponovo vidi svoje troje djece i šestoro unučadi, odlazak iz Oleškija za njega je bio izuzetno bolan.
"Srce vam se cijepa pri pomisli da sve ostavljate za sobom. Kako to možete? Svoj dom, porodicu, groblje - svi vaši najbliži su tamo. Kako ćete ikada ponovo obići njihove grobove i održavati ih?", rekao je.
"Teško ga je prepoznati"
Dok su evakuisani stanovnici Oleškija autobusima i avionima prevoženi preko okupiranih teritorija, Rusije i Bjelorusije, Larisa je krenula na put dug 2.000 kilometara kako bi dočekala Sergeja i povela ga sa sobom u Veliku Britaniju.
"Kako iscrpljeno izgleda. Teško ga je prepoznati", rekla je kada je vidjela prve fotografije supruga po njegovom prelasku na teritoriju pod kontrolom Ukrajine.
Sergej je Oleški nazvao "zonom smrti", u kojoj je život pod okupacijom mogao zavisiti od raspoloženja pojedinog ruskog vojnika.
Preživljavao je zahvaljujući humanitarnoj pomoći koju je skladištio tokom okupacije - rezancima, žitaricama, a ponekad i konzerviranom mesu i ribi. Pokušavao je i da prži lepinje od brašna koje je čuvao još od prije rata, iako je bilo puno žižaka.
"Negdje oko aprila ove godine umrli su ljudi koji su nam donosili hranu - dvojica muškaraca. Poslije toga dostava hrane je potpuno prestala. Nije bilo ničega", ispričao je Sergej uz kafu u jednom kijevskom kafiću.
Mještani su međusobno dijelili ono što su imali. Neki su rizikovali i kretali na opasan put dug 20 kilometara, pješice ili biciklom, do Radenska kako bi nabavili namirnice. Ono malo robe koja je bila dostupna prodavala se po enormno visokim cijenama.
U lokalnoj bolnici ponestalo je medicinskih zaliha. Tijela preminulih gomilala su se u mrtvačnici, jer sudski medicinski vještaci nijesu željeli da rizikuju dolazak u grad radi obavljanja obdukcija.
"Tijela samo leže tamo. Iz njih sve curi. Kada mi je komšija umro, odnio sam njegovo tijelo tamo, a smrad je bio apsolutno užasan. Ne daj Bože", rekao je Sergej.
Druga komšinica zamolila ga je da je, ako pogine, sahrani u njenom dvorištu.
Sergej je rekao da vjerovatno ne bi sam napustio grad da nije bilo organizovane evakuacije. Mine su bile postavljene na svim putevima, pa čak i unutar grada.
"Oni (ruski vojnici) imali su svoj cilj, koliko sam ja razumio: da sve miniraju kako bi sve mogli da drže pod kontrolom. Mnogo ljudi je poginulo u Oleškom. Neko bi izašao da ubere džanariku i poginuo u eksploziji. Neko drugi bi krenuo da ubere pečurku ili orah i nagazio na minu", dodao je.
Sergej je rekao da su ruske snage "odlično obavile posao čišćenja" kako bi stvorile privid normalnosti prije početka organizovane evakuacije. Tokom puta nije vidio nijedan izgorjeli automobil.
Kazao je da je uvjeren da bi mogao da preživi još jednu zimu, uprkos svim teškoćama okupacije i nestašici hrane.
Larisa je prevrnula očima, još vlažnim od suza.
"Ugojiću ga borščom i varenikima (knedlama)", rekla je.
( Ne.V., Rojters )