Vučić čuvao vlast, Srbi gubili Kosovo: Momčilo Trajković, predsjednik Srpskog nacionalnog foruma iz Gračanice

Aleksandar Vučić je simulirao borbu za očuvanje Kosova, dok je srpski narod ostajao bez institucija i perspektive. Očekujem da će nove vlasti u Srbiji upotrijebiti demokratski kapacitet u traženju kreativnog rješavanja mnogih problema, pa i “pitanja” Kosova. Ipak bih sačekao da vidim prve korake nove politike jer jedno je predizborna kampanja, a drugo je kad se zasjedne u fotelju, ocjenjuje u intervjuu za “Vijesti” Momčilo Trajković, predsjednik Srpskog nacionalnog foruma iz Gračanice i član predsjedništva Srpskog nacionalnog veća Kosova i Metohije.

Trajković tvrdi da je od dolaska Aleksandra Vučića na vlast 2012. godine na Kosovu oko 50.000 Srba manje, a da je egzodus Crnogoraca gotovo završen. Upozorava da odgovornost za takvo stanje, uz Beograd, snose i prištinske vlasti i međunarodna zajednica.

Od nove vlasti u Srbiji očekuje da kosovske Srbe uključi u kreiranje politike koja određuje njihovu sudbinu i preispita dosadašnje odluke i trošenje novca.

Kada uporedite položaj Srba na Kosovu 2012. godine, kada je Aleksandar Vučić došao na vlast, i danas, šta se suštinski promijenilo? Šta su kosovski Srbi tokom četrnaest godina njegove vladavine dobili, a šta izgubili?

Prvo, poljuljana je perspektiva. Najteža posljedica njegove politike je promjena demografske strukture srpskog stanovništva na Kosovu i Metohiji. Danas je, u odnosu na 2012. godinu, 50 hiljada Srba manje.

Ono što je posebno tragično, i kod preostalog srpskog stanovništva razbijeno je ključno “oružje” ovog stradalnog naroda, trpljenje i tako je danas, sve privremeno, sve je u pokretu. Neko bi rekao da su i Albanci u pokretu, da i oni odlaze. Da, tačno je to. Međutim, oni odlaze i vraćaju se. Srbi, otuđivanjem svojeg staništa čupaju svoje korjene i nikada se više ne vraćaju.

Nažalost, u projektu nestajanja jednog naroda sa svojih vjekovnih ognjišta, učestvuju i oni koji bi trebalo da ga zaštite, međunarodni faktor i kosovske vlasti, smatrajući da će nestankom Srba nestati i problem. Varaju se!

Dogovoreni scenario

Vučić je godinama tvrdio da vodi politiku očuvanja Kosova i zaštite srpskog naroda?

Vučić je na vlast 2012. godine došao obećavajući promjenu politike koja je do tada vođena prema Kosovu i Metohiji. Obećao je da će poništiti sve sporazume koje je Tadićeva vlast potpisala u vezi sa Kosovom. Međutim, Vučića su doveli zapadni centri moći da bi završio započeti projekat nezavisnosti Kosova. Ni u jednom trenutku on nije imao namjeru da ispuni svoja predizborna obećanja. Vučić je, u stvari, simulirao borbu za očuvanje Kosova.

Briselski sporazum iz 2013. godine, izlazak Srba iz kosovskih institucija, događaji u Banjskoj, preuzimanje institucija na sjeveru Kosova... Koje su od tih odluka i događaja imale najteže posljedice po Srbe i da li su one mogle biti izbjegnute?

Ne zna se koja je od nabrojanih odluka ostavila teže posljedice. Potpisivanjem Briselskog sporazuma Srbija je faktički priznala nezavisnost Kosova. S jedne strane, tim sporazumom Aleksandar Vučić je povukao sve institucije srpske države sa Kosova i Metohije, prepustio suverenitet kososkim institucijama, s druge strane, pritsak Vučića da Srbi uđu u kosovske institucije legitimizovao je suverenitet Kosova na cijeloj “svojoj” teritoriji.

Nakon svega, povući Srbe iz institucija u koje ih je Vučić natjerao da uđu, to može samo nezrela politika, ili se pak radilo o dogovorenom scenariju ulaska kosovskih policijskih snaga na sjeveru Kosova. I događaji u Banjskoj su dio tog istog scenarija.

Stanje privremenosti

Kako danas žive Srbi na Kosovu, posebno južno od Ibra?

Ponižavajuće! Uspostavljeno je stanje privremenosti. Čitav narod je usmjeren ka traženju alternative van Kosova. Ako vam kažem da posljednjih godina mnogi Srbi kopaju grobove svojih predaka i sele ih tamo gdje su našli novo stanište, kao i da sve više Srba koji umiru na Kosovu sahranjuje se tamo gdje su obezbijedili alternativu, onda možete zaključiti u kakvom je stanju taj narod. Tri faktora koji su tu da rješavaju krizu, međunarodna zajednica, prištinske i beogradske vlasti, postali su proizvođači krize, jer im takvo stanje odgovara da bi lakše vladali.

Da li se među Srbima na Kosovu pobjeda Studentske liste “Studenti pobeđuju” na parlamentarnim izborima u Srbiji doživljava kao mogućnost za suštinsku promjenu politike Beograda prema Kosovu ili su očekivanja znatno opreznija?

Parlamentarni izbori i pobjeda Studentske liste “Studenti pobeđuju” pokazali su da u srpskom narodu i građanima Srbije postoji ogroman demokratski kapacitet. Očekujem da će nove vlasti u Srbiji upotrijebiti demokratski kapacitet u traženju kreativnog rješavanja mnogih problema, pa i “pitanja” Kosova. Studentska lista izdala je svoj Memorandum o Kosovu i Metohiji čija je osnova poštovanje Ustava Republike Srbije i Rezolucije SB UN 1244. Takođe, najavila je da će preispitati neke međunarodne sporazume i odluke koje je Vučić potpisao ili prihvatio. To govori da će nove vlasti na unutrašnjem planu donositi demokratske odluke koje će čuvati državne i nacionalne interese i koje će biti u funkciji podrške Srbima na Kosovu i Metohiji da uspostave dobre međunacionalne odnose sa Albancima i donese mjera za jačanje njegovog ekonomskog i socijalnog položaja. To mora da nastavi da čini jer da nije ekonomske podrške iz Beograda, Srbi na Kosovu bi gladovali.

Vi ste prije izbora otvoreno podržali Studentsku listu. Šta konkretno očekujete od nove vlasti?

Prvo, da uključi Srbe s Kosova i Metohije u kreiranje i implementaciju svoje politike o Kosovu i Metohiji. Dakle, da se uspostavi njihova autentična kosovsko-metohijska politika. Ona je neophodna da bi se zaustavili tragični procesi. Jer, nad kosovskim Srbima posljednjih godina pokušaj je da se uspostavi vazalstvo. Vučić je u tome umnogome uspio, preko Srpske liste, Kurti na tome uporno radi preko “svog” Srbina Nenada Rašića. Isto kao i svojevremeno Milošević, preko “poštenih” Albanaca.

Drugo, da uz učestvovanje kosovskih Srba, donese ekonomske mjere radi zaustavljanja negativnih procesa o kojima sam gore govorio i napravi presjek zloupotrebe ogromnih finansijskih sredstava koja su trošena na i za Kosovo.

Treće, da donese mjere koje će uticati na političko, ekonomsko, socijalno, intelektualno uspravljanje naroda (koji je posrnuo), kako bi mogao da izdrži sve buduće politike koje će se prelamati preko njihovih leđa.

Kako objašnjavate činjenicu da je Studentska lista pobijedila na izborima u Srbiji, dok je među biračima sa Kosova Vučićeva lista zadržala izrazitu prednost?

Vučić je izbore dobio na Kosovu i u kazneno-popravnim ustanovama. Koja ironija! Srbi sa Kosova i Metohije nisu imali demokratske izbore. Oni su, nažalost, i ovoga puta izmanipulisani. Na Kosovu i Metohiji najveći poslodavac je budžet Srbije. Na njemu je preko 45 hiljada zaposlenih. Pod neviđenim pritiskom, ucijenjeni, oni su natjerani da glasaju za SNS. U protivnom, izgubiće posao. Ali, ako se analiziraju brojevi, vidjeće se da ni oni koji su na budžetu, nisu glasali. Od 115 hiljada glasača, na izbore je izašlo njih 25%, odnosno 30 hiljada. Od toga za SNS je glasalo 71 % ili 21 hiljada ili 18% od ukupnog broja birača.

O parama odlučivao Milan Radoičić

Da li očekujete da će nova vlast otvoriti pitanje političke i finansijske odgovornosti za dosadašnju politiku prema Kosovu, uključujući način trošenja novca koji je Srbija izdvajala za tamošnje institucije i stanovništvo?

Svakako, to je prioritet. Na Kosovo Srbija godišnje izdvaja od 750 do 800 miliona eura. Bez kontrole! Posljednjih godina o tim sredstvima odlučivao je Milan Radoičić. Javna je tajna da je novac stizao do administrativnog prelaza, a odatle pola na Kosovo Srbima, drugoj polovini gubi se svaki trag.

Kakvu bi strategiju nova vlast trebalo da vodi u odnosima sa Prištinom? Da li je moguć dogovor koji bi Srbima garantovao bezbjednost, očuvanje identiteta, obrazovanja, zdravstva i ekonomskog opstanka, bez obzira na neriješeno statusno pitanje?

Kad bi bilo ozbiljne vlasti na Kosovu, ne bi bio potreban nikakav dogovor koji bi garantovao bezbjednost i očuvanje identiteta, jer je to ustavna obaveza svake vlasti, ali i moralna obaveza većinskih Albanaca. Tu su i snage KFOR-a.

Nažalost, zdravstvo i obrazovanje biće povod za novo disciplinovanje Srba i iživljavanje Kurtijeve vlasti, što će izazvati novi egzodus Srba.

To malo Srba što je ostalo, za albanske ekstremiste i Kurtijevu vlast su problem. Ne žele da vide, da su oni, u stvari, rješenje za svaku mudru politiku. Kada bi albanska većina pošteno i trezveno razmišljala, shvatili bi da je taj ostatak jednog naroda s kojima su vjekovima zajedno živjeli, u stvari faktor mira. Nažalost, oni bi da i to malo Srba nestane, nesvjesni opasnosti od konačnog egzodusa svojih komšija.

Vi ste decenijama prisutni u političkom životu Kosova i svjedočili ste smjenama različitih vlasti u Beogradu. Šta biste danas poručili mladom Srbinu iz Gračanice koji razmišlja da napusti Kosovo?

Da, svjedok sam pogrešnih politika! U svim politikama čiji sam bio akter ili svjedok, vidio sam nepoštenu politiku. Vidio sam da su sve te politike, u stvari, simulirale borbu za Kosovo! Svim tim politikama Kosovo je bilo moneta za potkusurivanje u osvajanju i očivanju vlasti. Mi, Srbi sa Kosova i Metohije, dali smo ogromne žrtve, trpeći i čekajući, da neka normalna Srbija rješava naše probleme. Nažalost, sve su te žrtve uzalud proćerdane.

Zato bih sačekao da vidim prve korake nove politike. Jer, jedno je predizborna kampanja, a drugo je kad se zasjedne u fotelju.

Crnogorci i Kosovo

Šta se dogodilo sa crnogorskom zajednicom na Kosovu, posebno sa porodicama koje su raseljene nakon 1999. godine? Da li Crna Gora dovoljno čini za zaštitu njihovih prava, imovine i mogućnost povratka?

Pitanje malog broja Crnogoraca na Kosovu se ne razlikuje od stanja u kome se nalaze Srbi, s tim što je njihov egzodus pri kraju. Na prste se mogu izbrojati porodice koje žive u nekoliko sela u Metohiji. Prepušteni su teškoj sudbini. Toliko je mali broj da se ne mogu tretirati ni kao zajednica. Godinama, ni međunarodna zajednica ni kosovske vlasti, nisu skoro ništa radili na povratku raseljenih Srba i Crnogoraca. Naprotiv, svoja ognjišta napuštaju i oni koji su pokušali da nakon rata ostanu.

Crna Gora je 2008. godine priznala nezavisnost Kosova, što je izazvalo oštre reakcije u Srbiji i među kosovskim Srbima. Kako danas, sa ove vremenske distance, ocjenjujete tu odluku Podgorice?

Sa stanovišta Srba i Crnogoraca sa Kosova i Metohije, bila je to pogrešna odluka. U odgovoru na prethodno pitanje iznio sam činjenice koje govore o položaju Crnogoraca u toj novostvorenoj državi. Plašim se da Crna Gora uskoro neće imati koga da štiti jer je egzodus Crnogorca na Kosovu i Metohiji skoro završen. Priznavanjem kosovske nezavisnosti Crna Gora je žrtvovala svoje državne i nacionalne interese i svoj narod na Kosovu i Metohiji, kao i svoje odnose sa Srbijom. Time je Crna Gora možda “kupila” lojalnost svog albanskog stanovništva, kao i ubrzanje svog prijema u EU. Da li je cijena previsoka, vrijeme će pokazati.

( Vukašin Obradović )