Novi Muzej egzila u Berlinu nije samo o prošlosti

Berlin, danas utočište za migrante iz cijelog svijeta, za vrijeme nacizma bio je mjesto straha iz kojeg su mnogi morali da bježe. Sudbinama tih ljudi, među kojima su bili Jevreji, homoseksualci i politički protivnici režima, odnedavno se bavi Muzej egzila.

Timu na čelu s direktorkom Rut Ur važno je da se ne osvrće samo na prošlost, već i na životne priče današnjih izgnanika, kao i na često potcijenjenu krhkost slobode i demokratije u Njemačkoj.

"Okolnosti mogu brzo da se promijene. I upravo to želimo da pokažemo", rekla je Ur u intervjuu za dpa.

Kustoskinji i istoričarki umjetnosti poreklom iz Velike Britanije važno je da kroz razmišljanje i emocije poveže današnju Njemačku s onom od prije 80 ili 90 godina.

U Njemačkoj, kaže, vlada svojevrstan "tužni zamor" u odnosu prema temi nacizma i Holokausta. "Zato hitno moramo da pronađemo nove načine da približimo tu temu."

Jedan od pristupa, prema njenom mišljenju, jeste međunarodno povezivanje. "Želimo da ovde u Njemačkoj budemo svjetski centar - mali, doduše, ali s velikom mrežom. Mini Gete institut."

Važno joj je i zdanje u kojem je muzej, gradska vila stara nešto više od 150 godina u Ulici Fazanenštrase u četvrti Šarlotenburg.

"Ulazite u kuću u kojoj se dugo stanovalo i želimo da joj vratimo tu toplinu. Ljudi treba da osjete da ovo neće biti čas istorije", ističe direktorka.

Ideju za muzej dala je dobitnica Nobelove nagrade za književnost Herta Miler, koja je želela mjesto na kojem će se pričati o gubitku i novom početku, neizvesnosti i odlasku, progonu i preživljavanju.

Vila će naredne godine biti obnovljena i prilagođena osobama sa invaliditetom, a muzej 2028. treba da se proširi na još spratova.

Već sada izložba na oko 150 kvadratnih metara posjetiocima približava istoriju neposrednog susjedstva.

U središtu pažnje su stanovnici Fazanenštrase koji su u vrijeme nacizma pronašli utočište u egzilu, među njima pisac Hajnrih Man, poslanik socijaldemokrata u Rajhstagu Rudolf Brajtšajd i rusko-jevrejski pisac Esad Bej.

Kada se radovi završe, na jednom spratu treba da bude stalna postavka, uz najmanje dvije privremene izložbe godišnje, kaže rukovodilac za strategiju Lukas Gek.

Tema će uvijek biti egzil između 1933. i 1945. godine, ali uz osvrt na savremeno doba.

"Ne možemo se baviti egzilom u prošlosti, a da ne govorimo i o sadašnjosti", ističe Gek.

Primjer je zvučna instalacija nastala u saradnji s iranskom književnicom koja protiv svoje volje živi u egzilu.

Ljudi su pred nacistima bježali u najrazličitije zemlje, sve do Islanda, Kine, Južne Afrike i Argentine. Muzej te veze širom svijeta predstavlja kroz program "Ambasade egzila", u saradnji s diplomatskim predstavništvima u Njemačkoj i inostranstvu.

Tim muzeja nastoji da privuče i djecu, i to s velikim uspehom, kaže kustoskinja. Učenici se na cjelodnevnim radionicama upoznaju s odabranim životnim pričama izgnanika iz nacističkog doba i pritom često otkrivaju veze sa sopstvenim iskustvima.

( dpa )