PREMIJERA pjesme "Tišine" Davora Vučetića: Emocije nisu nešto čega se treba stidjeti
Pjesma je djelo autora Milana Rađena, a muzičar priznaje da ga je osvojila već na prvo slušanje, zbog čega nije bilo mnogo dileme oko odluke treba li da je snimi
Crnogorski muzičar Davor Vučetić nastavlja da publici predstavlja nove pjesme. Nakon višegodišnje pauze i povratka na muzičku scenu, objavljuje numere koje postepeno pronalaze put do slušalaca, a od danas, od 11 časova, na njegovom YouTube kanalu biće dostupna “Tišine”.
Pjesma je djelo autora Milana Rađena, a Vučetića je, kako priznaje, osvojila već na prvo slušanje, zbog čega nije bilo mnogo dileme oko odluke treba li da je snimi.
“Ne postoji neki poseban plan kada je riječ o dinamici objavljivanja pjesama. Do sada se jednostavno dešavalo da nove numere predstavljam u razmacima od desetak mjeseci, odnosno onda kada budu završene. Ipak, volio bih da u narednom periodu budem posvećeniji autorskom radu i da publici češće predstavljam nove pjesme. Svjestan sam da je Crna Gora malo tržište, ali vjerujem da ne treba odustajati od stvaranja kvalitetne muzike. Naš cilj je da radimo nešto što će ostati iza nas, a nadamo se da će pjesme pronaći put do onih kojima su namijenjene”, kazao je Vučetić.
Da bi neku pjesmu prepoznao kao pravu za sebe, kako ističe, najprije mora da je osjeti i pronađe emociju sa kojom može da se poistovjeti. Upravo to dogodilo se kada je prvi put čuo “Tišine”.
“Važno mi je da najprije ja osjetim pjesmu, jer ne želim da lažem sebe, a samim tim ni publiku koja voli i prati moj rad. Jurcanje za hitovima i trendovima nikada nije bilo moj manir. Snimam ono što se meni dopadne, što u meni probudi emociju i za šta vjerujem da mogu iskreno, od srca da prenesem ljudima koji cijene ono što radim”, naglašava Vučetić.
Nova numera, međutim, govori o rastanku i tišini koja ostaje nakon njega. Vučetić kroz nju otvara i širu priču o ljudima koji više nijesu dio naših života, a kojima smo možda ostali dužni neke riječi. Ponekad nas, naime, najviše bole upravo razgovori koji se nikada nijesu dogodili i osjećanja koja nijesmo stigli da iskažemo.
“Ova pjesma budi posebnu emociju, i to ne samo kada su ljubavni rastanci u pitanju. Kada neki ljudi odu iz naših života, ostanu tišine koje je teško opisati riječima. Postoje ljudi kojima bismo imali toliko toga da kažemo, ali više nijesu sa nama. Ostanu nam riječi koje nikada nećemo imati priliku da im uputimo. Zato mislim da svakog dana treba ljudima govoriti koliko nam znače i koliko ih volimo. Ne znam kada su emocije postale nešto čega se treba stidjeti, ali vjerujem da u njihovom iskazivanju nema slabosti. Naprotiv, lijepe riječi treba govoriti što češće, jer se iskrenost i ljubav nikada ne mogu potrošiti niti izgubiti na vrijednosti. Nikada ne znamo kada ćemo posljednji put imati priliku nekome nešto da kažemo. Zato ne treba odlagati ono što osjećamo, posebno ako dolazi iskreno i od srca. Tako ćemo izbjeći da nam jednog dana ostane žal za riječima koje smo željeli da izgovorimo, a nijesmo”, poručuje Vučetić.
( Marija Vasić )