NATO razmatra veliki zaokret: Odbrana od Rusije ispred misija u inostranstvu

Saveznice bi mogle da odustanu od obaveze da istovremeno obezbijede dovoljno snaga za veliki sukob u Evropi i nekoliko manjih operacija upravljanja krizama, piše „Politiko“

321 pregleda0 komentar(a)
Kanadski vojnici iz multinacionalne brigade NATO-a tokom vježbe u Letoniji 2. novembra, Foto: Reuters

Saveznice NATO-a razmatraju najveću promjenu vojnog planiranja Alijanse u najmanje dvije decenije, kojom bi prioritet postale pripreme za mogući sukob s Rusijom, umjesto obezbjeđivanja dodatnih snaga za misije u zemljama poput Iraka i Avganistana, objavio je „Politiko“.

Svih 32 članice NATO-a su započele pregovore o novim ciljevima u pogledu vojnih kapaciteta, kojima se određuje koje snage i naoružanje saveznice treba da obezbijede u slučaju sukoba, kao i ko će ih finansirati, navodi portal.

Prema nacrtu dokumenta, od saveznica se više ne bi očekivalo da istovremeno raspolažu dovoljnim snagama za veliki rat u Evropi i nekoliko manjih operacija upravljanja krizama, reklo je za „Politiko“ četvoro diplomata NATO-a upoznatih sa sadržajem dokumenta, koji su govorili pod uslovom da ostanu anonimni.

Umjesto toga, planirale bi kapacitete za jedan ili drugi scenario, a ne za oba istovremeno.

Ovaj predlog odražava „vrlo jasno shvatanje da će, šta god da se dogodi, veliki sukob u Evropi za NATO imati prednost nad svim drugim prioritetima ili događajima“, rekao je za „Politiko“ Kamil Gran, bivši pomoćnik generalnog sekretara NATO-a za investicije u odbranu.

To je u skladu s pritiskom SAD da Alijansa ponovo usmjeri svoju osnovnu misiju na odbranu Evrope, u okviru inicijative koju Vašington naziva „NATO 3.0“.

Pregovori se vode o dokumentu poznatom kao „Političke smjernice“ (Political Guidance), koji je dio četvorogodišnjeg procesa na čijem bi kraju saveznice, do 2029. godine, trebalo da usvoje nove zahtjeve u pogledu vojnih kapaciteta. Prema pisanju „Politika“, očekuje se da dogovor o tom dokumentu bude postignut do februara.

Od ishoda pregovora zavisi koju će vojnu opremu saveznice imati spremnu za upotrebu i koliko će njihova sposobnost odvraćanja Rusije biti uvjerljiva, u trenutku kada su evropski zvaničnici više puta upozoravali na mogućnost ruskog upada na teritoriju NATO-a do 2029. godine. Sve veća budžetska ograničenja za odbranu vjerovatno će dodatno otežati taj proces.

„Cijeli ovaj ciklus biće pod mnogo većom lupom nego prethodni. Vlade žele da budu sigurne da se njihov novac troši svrsishodno“, rekao je za „Politiko“ visoki zvaničnik NATO-a. „To je posebno značajno u sadašnjim geopolitičkim okolnostima, u kojima Rusija obnavlja svoje vojne kapacitete.“

NATO nije odgovorio na zahtjev „Politika“ za komentar.

Šta god da se dogodi, veliki sukob u Evropi imaće za NATO prednost nad svim drugim prioritetima ili događajima

Suština rasprave se svodi na dvije riječi - „i“ i „ili“. Dosadašnji zahtjev podrazumijeva da saveznice imaju dovoljno snaga i za veliki sukob u Evropi i za nekoliko operacija upravljanja krizama van teritorije NATO-a. Prema novom predlogu, morale bi da obezbijede snage za jedan od ta dva scenarija, ali ne za oba istovremeno.

U nacrtu dokumenta za sada stoji „ili“, rekle su diplomate NATO-a za „Politiko“, naglašavajući da su pregovori još u veoma ranoj fazi.

„Biće teško. Velika je razlika da li se odlučite za 'i' ili 'ili'“, rekao je još jedan visoki diplomata NATO-a.

„Niko ne predlaže da odustanemo od sposobnosti da sprovodimo operacije odgovora na krize“, rekao je visoki zvaničnik NATO-a. „Na kraju krajeva, odluka o tome gdje će snage biti raspoređene je politička.“

Rumunski borbeni avion F-16 tokom misije presrijetanja dronova koji su neovlašćeno ušli u vazdušni prostor državefoto: Reuters

Briselski portal piše da predložena promjena ne bi automatski uticala na postojeće misije NATO-a u inostranstvu, poput onih na Kosovu i u Iraku. Dodaje da rasprava, ipak, ima dalekosežne posljedice za Alijansu, budući da zahtjev da saveznice budu spremne za oba scenarija postoji najmanje dvije decenije.

Nakon Hladnog rata, NATO se uglavnom usmjerio na operacije van teritorije svojih članica, poput onih na Kosovu, u Iraku i Avganistanu. Međutim, ruska invazija na Ukrajinu 2022. primorala je Alijansu da ponovo stavi odbranu Evrope u prvi plan.

„NATO se vratio na početak“, rekla je za „Politiko“ Oana Lungesku, bivša portparolka Alijanse i saradnica londonskog Kraljevskog instituta za odbrambene i bezbjednosne studije (RUSI).

„Ima smisla da glavni zadatak NATO-a, kao odbrambenog saveza, bude odvraćanje agresivne Rusije i očuvanje bezbjednosti Evrope, posebno u trenutku kada SAD smanjuju svoje angažovanje“, dodala je.

Zemlje južne Evrope tradicionalno su davale prednost partnerstvima NATO-a i upravljanju krizama, dok se SAD, nordijske zemlje i države na prvoj liniji odbrane više zalažu za to da prioritet bude odbrana od Rusije, reklo je za „Politiko“ dvoje diplomata NATO-a.

Strateškim konceptom iz 2010. godine NATO je definisao tri osnovna zadatka: kolektivnu odbranu, upravljanje krizama i kooperativnu bezbjednost, koja obuhvata i saradnju sa partnerskim državama.

Zagovornici zadržavanja zahtjeva da Alijansa bude spremna za oba scenarija smatraju da bi se time pokazalo da NATO ne zanemaruje svoje ostale ključne zadatke, navode diplomate. Oni koji podržavaju preispitivanje tog zahtjeva ukazuju na ograničene budžete za odbranu, potrebu da se Alijansa usredsredi na odvraćanje Rusije i da tome prilagodi raspodjelu resursa, posebno dok SAD razmatraju smanjenje broja svojih vojnika u Evropi.

Vašington vrši pritisak na saveznice da odustanu od operacija van teritorije NATO-a, poput savjetodavne misije u Iraku. Umjesto toga, SAD žele da evropske zemlje izdvajaju više novca za sopstvenu odbranu i usredsrede se na zaštitu teritorije Alijanse, navodi „Politiko“.

Očekuje se da Pentagon narednog mjeseca predstavi rezultate preispitivanja američkog vojnog prisustva u Evropi, koje bi moglo uključivati i povlačenje dijela vojnika.

Kamil Gran, koji sada predvodi lobističko udruženje odbrambene industrije ASD, uporedio je ravnotežu između tri osnovna zadatka NATO-a sa stolicom na tri noge, upozoravajući da bi predložena promjena mogla da je učini „pomalo nestabilnom“.

„Nijesam siguran da bih želio da sjedim na njoj“, rekao je Gran.