Omerta živi i u demokratiji: Hoće li u Crnoj Gori ikad biti otvoreni tajni dosijei Udbe

Dok dio partija vlasti i opozicije podržava otvaranje tajnih dosijea Uprave državne bezbjednosti (UDBA), o čemu se u Crnoj Gori govori godinama, dvije najjače stranke u crnogorskom parlamentu - vladajući Pokret Evropa sad (PES) i opoziciona Demokratska partija socijalista (DPS) - ćute o tom pitanju. Nekadašnji šef crnogorske tajne službe Vladimir Keković rekao je “Vijestima” da se zalaže za to da budu otvoreni svi dosijei, uz izuzetak onih aktivnih, ali i da javnost ima velika očekivanja od tih arhiva, a da on smatra da se njihovim potencijalnim otvaranjem neće desiti ništa značajno.

Priča o otvaranju dosijea tajnih službi aktuelizovana je nakon što je početkom novembra izvršna vlast u Mađarskoj počela s objavljivanjem više desetina hiljada dokumenata tamošnje službe iz komunističkog perioda. Da je tema dobila na značaju, potvrđeno je i tvrdnjom slovenačkog premijera Janeza Janše, koji je nedavno rekao da bi Ljubljana mogla blokirati pristupne pregovore Srbije s Evropskom unijom (EU) ako Beograd ne preda arhive Udbe.

O pitanju tajnih dosijea priča se opet i u Crnoj Gori. Profesor bezbjednosti Vojo Laković rekao je prošle sedmice da će vladajuća Nova srpska demokratija (NSD) Andrije Mandića uskoro predložiti da se o tome raspravlja u Skupštini.

“Ja imam i ovlašćenje da kažem da će politička grupacija kojom rukovodi (šef parlamenta) Andrija Mandić uskoro u Skupštini predložiti otvaranje dosijea Udbe”, rekao je Laković gostujući u jednoj televizijskoj emisiji.

Iz NSD-a nijesu “Vijestima” odgovorili da li su informacije koje je Laković iznio tačne.

Iako se o otvaranju dosijea tajne policije govori dugo vremena, na tom planu nije napravljen značajan pomak. BIRN je u junu prošle godine objavio da je Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) u martu 2024. ukinula oznaku tajnosti s arhive Udbe i njenog prethodnika, Odjeljenja za zaštitu naroda (OZNA) iz perioda do 1948, navodeći da je dokumentacija predata Državnom arhivu Crne Gore.

U junu 2024. advokat Nikola Angelovski bio je podnio inicijativu za potpisivanje peticije za donošenje zakona o otvaranju dosijea, ali se o njoj nije raspravljalo u parlamentu, jer nije bilo skupljeno dovoljno potpisa.

Keković: Dvije varijante otvaranja

Bivši rukovodilac crnogorske Službe državne bezbjednosti (SDB) Vladimir Keković rekao je “Vijestima” da se zalaže za to da se otvore svi dosijei i arhive tajnih službi ako za to ima interesovanja - mimo onih koji su trenutno aktivni.

“U aktivne dosijee nema pravo niko da uđe, ako ćemo da imamo službu. Svaka služba ima svoje aktivne dosijee. Znači, ono što je u radu, što je aktivno - to mora biti zaštićeno”, naveo je on.

Keković je ukazao da postoje dva načina otvaranja dosijea - jedan je da se u potpunosti otvore, s imenima izvora saznanja, a drugi da imena tih ljudi budu redaktovana. Ocijenio je da bi otvaranje dosijea s imenima izvora bilo problematično, jer je tim ljudima bila garantovana zaštita i tajnost.

Prema njegovim riječima, primjereno bi bilo da se “premreže” izvori saznanja.

“A onda svako nek čita što je neko dostavio, ko je s kim kontaktirao... Lako će se identifikovati ko je mogao biti izvor određenog saznanja”, dodao je.

Sagovornik je kazao da bi odluku o otvaranju dosijea morala donijeti ili izvršna ili zakonodavna vlast, te da nije u pitanju “nikakva filozofija”, već da je potrebno formirati tijelo koje će odlučiti šta će se iz dosijea potencirati, koji će dosijei biti objavljeni, da li će biti objavljeno sve što je u dosijeu ili samo suština dokumenata.

U svojim knjigama “Vrijeme meteža 1988-89”, i “25 godina poslije” Keković je ad literam objavio brojna dokumenta s imenima osoba - aktera, inspiratora, organizatora i režisera tzv. antibirokratske (AB) revolucije u periodu od 1987. do 1990. - ukupno oko 100 imena. U njegovim knjigama objavljeno je oko 50 stranica izvornih dokumenata SDB-a, a u listu “Liberal”, nekadašnjem glasilu Liberalnog saveza Slavka Perovića, i podgoričkom nedjeljniku “Monitor” - po 20 stranica (“Kako je palo staro crnogorsko rukovodstvo” i “Velikosrpski nacionalizam u akciji”).

Keković, koji je bio šef crnogorske tajne službe od 1982. od 1989, nedavno je u autorskom tekstu objavio zaključne ocjene inspekcijskog nalaza o radu crnogorskog SDB-a iz 1987.

Dio vlasti i opozicije “za”

Šef poslaničkog kluba vladajućih Demokrata Boris Bogdanović kazao je listu da je iz više razloga za to da se otvore dosijei tajnih službi.

“Građani imaju pravo da znaju da li su bili praćeni, prisluškivani, politički proganjani i ko je izdavao naloge za to... Nijedna demokratska država ne smije da dozvoli da dokumentacija o eventualnim nezakonitim aktivnostima službi ostane trajno zaključana. Mora se utvrditi jesu li određene strukture, metode i mreže uticaja nekadašnjih službi preživjele promjene sistema i jesu li korišćene za ucjene, političke obračune ili nezakonito ostvarivanje uticaja... To nije nikakav nepoznat eksperiment - već su to uradile brojne evropske države”, naveo je on.

Kazao je da je Evropski parlament krajem 2021. izričito pozvao na otvaranje arhiva tajnih službi bivše Jugoslavije, a da je u Crnoj Gori 2015. podignut stepen tajnosti dokumentacije nekadašnjih službi s “tajno” na “strogo tajno”, te da su tek 2024. skinute oznake tajnosti s dijela arhiva OZNE i UDBE do 1948.

“Zato smatram da je potrebno donijeti poseban zakon koji će omogućiti pristup dosijeima, nezavisnu provjeru dokumentacije, zaštitu žrtava i njihovih porodica, kao i utvrđivanje eventualne povezanosti nosilaca javnih funkcija s nekadašnjim političkim progonima. Naravno, bez kolektivne krivice, političke osvete i proglašavanja bilo koga odgovornim samo na osnovu njegovog imena u dokumentu i bez potpunog povjerenja da je sve što se tamo nalazi istina”, podvukao je on.

Poslanik vladajuće Bošnjačke stranke (BS) Adel Omeragić rekao je redakciji da ta stranka podržava otvaranje dosijea, te da smatraju da je to od izuzetne važnosti za crnogorsko društvo.

“Bošnjački narod je u prošlosti proživljavao brojna kršnja ljudskih prava, zastrašivanja, prebijanja i drugih oblika torture. U tom smislu, otvaranje dosijea i procesa lustracije je nešto što je ljekovito za naše društvo, jer želimo da znamo ko je to sve zloupotrebljavao svoje nadležnosti, a nosio je značku tajne policije”, rekao je.

Omeragić je ocijenio da suočavanje s prošlošću podrazumijeva i suočavanje ovakvih i sličnih institucija sa svojim radom, te da se bez toga ne može govoriti o evropskim vrijednostima.

I parlamentarac opozicionog Evropskog saveza Nikola Zirojević smatra da otvaranje dosijea može imati veliki značaj.

“To je, između ostalog, pitanje suočavanja sa sopstvenom prošlošću. Za Crnu Goru ono može biti dodatno važno zbog nasljeđa komunističkih službi bezbjednosti. Ono može pomoći u demokratskom sazrijevanju društva, ali mora biti sprovedeno institucionalno, neselektivno i mora isključiti političku instrumentalizaciju”, kazao je on “Vijestima”.

U suprotnom, Zirojević smatra da bi se taj proces mogao pretvoriti u novi politički obračun.

“U tom smislu i da do toga ne bi došlo, formiranje nezavisne institucije koja bi upravljala cijelim procesom je ključno kako bi se sačuvala prava trecćh lica na privatnost i zaštitu osjetljivih podataka”, poručio je.

Iz vladajuće Socijalističke narodne partije (SNP) “Vijestima” su rekli da, načelno, u potpunosti podržavaju ideju otvaranja dosijea, te da smatraju da je to civilizacijski iskorak i nužan korak ka ispunjavanju evropskih standarda.

“Ipak, kako bi ovaj proces bio pravno utemeljen i zaštićen od bilo kakve političke zloupotrebe, konačan stav o predloženom aktu zauzećemo kad zvaničan tekst zakona uđe u skupštinsku proceduru i kad ga detaljno prouče organi naše partije”, dodali su.

Na pitanje lista da li podržavaju otvaranje dosijea tajnih službi nijesu odgovorili iz PES-a, DPS-a, Demokratske narodne partije i Građanskog pokreta URA.

Klasić: Poenta zgaditi SFRJ

Hrvatski istoričar Hrvoje Klasić rekao je “Vijestima” da nema ništa protiv toga da se iznose podaci o svima koji su kršili ljudska prava i zakone i koji su odgovorni za zločine, ali da je u slučaju otvaranja dosijea Udbe generalno protiv, zato što misli da iza toga ne stoji nikakav humanitarni, niti humani motiv, nego da se uglavnom radi o ideološkom. Prema njegovim riječima, poenta je dodatno zgaditi jugoslovenski socijalistički sistem.

“Zašto to govorim? Zato što mislim da bi trebalo biti vrlo pažljiv oko konteksta ko je na koji način sudjelovao u radu obaveštajne zajednice”, naveo je on.

Klasić kaže da, kad se govori o službi bezbjednosti, uglavnom se misli na prisluškivanje potencijalnih političkih neprijatelja. Međutim, ističe da se služba bavila različitim oblicima zaštite ustavnog poretka, te da se ništa bitno drugačije nije događalo u Sjedinjenim Američkim Državama, Engleskoj, Francuskoj...

“Kao da njihove tajne službe nijesu kontrolisale potencijalne ili stvarne neprijatelje režima, kao da nijesu sudjelovali u različitim nepravilnostima. Američke tajne službe rušile su vlade, ubijale ljude koje su smatrale prijetnjom po vlastitu nacionalnu sigurnost - to je bilo takvo vrijeme... U onom trenutku to nije bilo nešto što je bilo izuzetno za slučaj socijalističkih zemalja, pa i Jugoslavije”, ukazao je on.

Sagovornik je napomenuo da se ne može izjednačavati sistem u Bugarskoj, Rumuniji, Sovjetskom Savezu s onim u Jugoslaviji, te da se potom postavlja još jedno pitanje, koje je on uputio hrvatskim desničarima.

“Što ako je neko iz represivnog aparata do 1989. prisluškivao potencijalne neprijatelje ustavnog poretka ili sveštenike, a što ako se prijavio kao dobrovoljac u Domovinskom ratu i počeo je to raditi za Hrvatsku i bio na frontu ranjen? Hoćemo li i njegovo ime prikazati ili je on ‘oprao’ svoju dotadašnju karijeru time što se priključio novim vlastima?”, upitao je Klasić.

Prema njegovim riječima, tu se onda otvara najznačajnije pitanje - zašto bi se stalo s krajem komunizma.

Upitao je da li zaista ima neko na području bivše Jugoslavije ko smatra da se tajne službe u Crnoj Gori, Hrvatskoj ili Srbiji 90-ih godina, poslije pada komunizma, nijesu bavile identičnim stvarima kao i one do 1990.

“I prisluškivali su novinare, i pratili su političke neistomišljenike, bavili su se političkim ubistvima. Zašto stati s onime što je radila UDBA, zašto ne produžiti na službe koje su nastavile iste stvari da rade nakon demokratskih promjena?”, podvukao je Klasić.

Ni koristi, ni štete

Vladimir Keković kazao je da smatra da se “ništa spektakularno neće dogoditi” ako se dosijei otvore, te da u javnosti postoje ogromna očekivanja vezano za tu temu.

“Ko je koga oklevetao, ko je kome šta dostavio, kako narod kaže ‘špijunirao’... Nema od toga ništa. Ima dosijea i informacija kako su se dosijei formirali, kako su se snabdijevali podacima. Neće se dobiti bog zna šta, ili se neće ništa dobiti, a nema se što ni izgubiti. Samo da se nađe mjera. Što se mene tiče, ja sam za da se, bar za period u kom sam ja rukovodio - s velikim zadovoljstvom da se sve otvori. I izvori i podaci. Znači, niti će biti velike koristi, niti velike štete”, istakao je on.

Keković je pojasnio da se tajna služba bavi otkrivanjem, dokumentovanjem i presijecanjem tajne i organizovane neprijateljske djelatnosti uperene protiv ustavom utvrđenog poretka zemlje.

Dodao je da su manje-više, bez obzira na društveno uređenje, to krivična djela koja imaju obilježja političkog kriminala: ugrožavanje društvenog uređenja, terorizam, špijunaža, sabotaža, teški oblici organizovanog kriminala kojima se podrivaju ekonomske osnovice zemlje, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i razdora, širenje alarmantnih vijesti kojima se uznemiravaju građani i razni drugi vidovi političke destrukcije.

“Naravno, tu su i lakši oblici nedozvoljenih aktivnosti kao što su napadi i devalviranje državnih odluka, koji se kreću samom ivicom inkriminacije i nijesu karakteristične za demokratska društva. U fokusu aktivnosti tajnih službi su i psihološko-propagandna aktivnost, indoktrinacije, stvaranje kriznih situacija na globalnom, regionalnom i lokalnom nivou. Za to je potreban visokostručni kadar koji se oslanja na bogat arsenal sredstava koja se koriste kao izvor saznanja”, naveo je Keković.

Sagovornik je istakao da je preduzimanje preventivnih mjera i sprečavanje neželjenih posljedica važna komponenta svake tajne službe, naglašavajući da je dokumentacija krivičnih djela s političkim obilježjem krajnji cilj svake službe, ali da je isto tako nesporna činjenica da je ilegalni rad teško dokumentovati, pa da sudski procesuirani slučajevi, naročito ako je u pitanju obavještajno-agenturni rad, nijesu česti.

Keković je ocijenio da je zato ključni primarni zadatak tajnih službi svake zemlje da blagovremeno dođe do kapitalnih podataka od značaja za bezbjednost i politiku zemlje i da o tome informiše državno rukovodstvo, koje na osnovu tih informacija utvrđuje strategiju, donosi odluke i preduzima mjere.

“Služba nije enigma”

Keković je naveo da su se pod “obradom” crnogorskog SDB-a, u periodu između 1966. i 1989, našle one osobe za koje su postojale indicije ili osnovi sumnje da vrše krivična djela s političkim obilježjem.

Prema njegovim riječima, na udaru su se mogli naći nosioci svih nacionalizama, građanske desnice, s birokratsko-dogmatskih pozicija, starih klasnih struktura, anarho-liberalnih i klerikalnih pozicija (tzv. unutrašnji neprijatelj), te osobe vezane za strane obavještajne službe i ekstremnu emigraciju.

Tada je, kaže Keković, odluku o otvaranju dosijea, na osnovu obrazloženog predloga donosio republički sekretar za unutrašnje poslove ili rukovodilac SDB-a. Govoreći o mjerama SDB-a, sagovornik tvrdi da su korišćeni informativni razgovori gdje su nosioci određenih nedozvoljenih aktivnosti u neposrednom razgovoru upozoravani na njihovu djelatnost i da to država neće tolerisati.

“Tvrdim da su ti razgovori vođeni korektno i s mjerom, i s tog stanovišta pripadnicima službe savjest je mirna. To je, inače, relativno miran period razvitka zemlje i ne može se porediti s onim poratnim kad se vodio obračun s bandom, Informbiroom i kad je služba bila ‘isukani mač revolucije’”, ustvrdio je.

Keković je rekao da nije moguće sagledati ritam društvenih promjena bez autentične građe i dokumentacije, te da s tog stanovišta svaki izvorni, činjenični podatak može biti dragocjen da bi se sagledala cjelina događaja.

“Zbog toga, a i proizvoljnosti ocjena i etiketiranja, zalažem se za otvaranje tajnih dosijea iz SDB-a - svih sem onih koji su sad aktivni, pa bi se vidjelo da služba nije enigma obavijena tajanstvenošću, već važna državna institucija koja štiti ustavni poredak zemlje. Naravno, uz imena obrada objavila bi se i prateća dokumentacija. Vjerujem da će se tada mnogi razočarati - kad pročitaju dosijee - koji danas lamentiraju nad sudbinom ljudi koji su bili pod obradom”, poručio je.

Krajem januara 1989, za vrijeme trajanja AB revolucije, Keković je kao rukovodilac crnogorskog SDB-a referisao Skupštini SFRJ o događajima u Crnoj Gori, rekavši tada da je “posebno eskalirala djelatnost s pozicija srpskog nacionalizma i građanske desnice zbog čije brojnosti i agresivnosti dolazi najveća opasnost”.

“Pojedinci i grupe iz Beograda, Prištine i Novog Sada djelujući s ovih pozicija neposrednim i posrednim putem uticali su na događaje u Crnoj Gori, gdje su stvarali baze i spone i rušili rukovodstvo pod pritiskom”, kazao je on tada, nakon čega je ubrzo smijenjen s pozicije šefa tajne službe.

Marković: Arhive se ne moraju nikad otvoriti

Nekadašnji premijer, šef ANB-a i dugogodišnji visoki funkcioner DPS-a Duško Marković, je na ljeto 2024. rekao da se arhive obavještajnih službi ne moraju nikad otvoriti, poručivši da ono što je u njegovoj glavi “ostaje tajna za sva vremena”. No, istakao je i da bi podržao donošenje zakona koji bi regulisao to pitanje, uz uslov da to doprinosi stabilnosti i napretku Crne Gore.

Otvaranje arhiva iz komunističkog doba u nekim zemljama bivšeg Istočnog bloka izazvalo je kontroverze, jer su na hiljade ljudi bili izloženi diskriminaciji zbog toga što su se njihova imena pojavljivala negdje u nekim dokumentima. Neki su smatrali da se dokumenti tajnih službi ne mogu smatrati pouzdanima jer su ih službenici koji su ih kreirali mogli izmisliti i preuveličati.

Češka je otvorila većinu svojih dosijea a da nije ispitala njihovu istinitost. Dosijei zloglasne istočnonjemačke tajne policije “Štazi”, otvoreni su nakon ujedinjena Njemačke, a slične stvari urađene su u Rumuniji, Poljskoj, Bugarskoj i Albaniji.

Hrvatska je u septembru 2014. tamošnjem državnom arhivu predala svu dokumentaciju tajnih službi u periodu od 1937. do 1990, dok je Slovenija u potpunosti otvorila arhive Udbe, uz konstataciju da je veliki broj dokumenata nestao.

U Srbiji je nakon pada Slobodana Miloševića početkom 2000-ih mali dio arhiva bio otvoren za javnost, ali uredba tamošnje vlasti bila je kratkog daha, pa svu arhivu “pod ključem” sad drži Bezjednosno-informativna agencija.

Keković: Partije imaju dosijee jedne o drugima

Upitan o mogućnosti zloupotrebe otvaranja dosijea u dnevnopolitičke svrhe, Vladimir Keković je odgovorio da su najviše dosijea u Crnoj Gori od 1990. do danas otvorili vlast i opozicija. Naveo je da “svi imaju dosije jedni drugima” - vlast zna šta radi opozicija, opozicija zna šta radi vlast.

“Znači, jedino ko nema pravo na dosijee - otvorio je dosijee. Vidite šta pričaju jedni o drugima i šta znaju jedni o drugima. Tu ima dosta tačnih informacija, ali ima i dezinformacija - to je politički obračun. To je za mene ključni problem. Pogledajte što će u Skupštini reći jedni o drugima, bez provjere i bez dokaza”, rekao je on.

Keković je konstatovao da su stoga najveći nosioci dosijea u Crnoj Gori - političke stranke. Ocijenio je da se ništa u Crnoj Gori ne radi da bi se stabilizovali odnosi.

“Žan Kokto je govorio: ‘Mrzim mržnju, volim da volim’. Nema toga u Crnoj Gori. U Crnoj Gori smo zaboravili da se smijemo. Samo partijski interes i ambicije, ko će zagospodariti državom”, kazao je sagovornik.

( Balša Rudović )