Potrošni agenti: Obični ljudi za prljave poslove Kremlja

Ruske obavještajne službe regrutuju civile za sabotaže širom Evrope, često preko posrednika, koristeći ljude koji ne znaju za koga zapravo rade

462 pregleda0 komentar(a)
Policajac pored robota za deaktiviranje eksploziva na aerodromu Lajpcig/Hale u Njemačkoj., Foto: REUTERS

Život kakav je Vasilij Kovač poznavao završio se uz prasak. Bilo je kasno poslijepodne 1. marta 2025. godine kada je oklopno vozilo probilo metalnu kapiju starog seoskog imanja na kojem je živio, jugoistočno od letonske prijestonice Rige.

Iz vozila su izašli maskirani muškarci sa uperenim oružjem. Bili su pripadnici letonske Službe državne bezbjednosti, državne kontraobavještajne agencije. Pretresli su imanje i zaplijenili nekoliko mobilnih telefona, SIM kartica i dokumenata, kao i pištolj sa izbrisanim serijskim brojem, bajonet za automatsku pušku AK-47 i uređaj za ometanje signala mobilnih telefona, navodi se u zapisniku o pretresu koji su vlasti kasnije dostavile.

Uhapsili su Kovača, Ukrajinca u sedmoj deceniji života, koji u Letoniji živi više od 30 godina.

U martu je Kovač prebačen u Litvaniju, gdje mu se sudi pod optužbom da je planirao terorističke napade, zajedno sa još četvoricom navodnih saučesnika. Još petorici muškaraca sudi se u Varšavi.

Litvanski i poljski tužioci optužuju desetoricu muškaraca da su, po nalogu ruske vojne obavještajne službe GRU, planirali i izvodili podmetanja požara pomoću paketa poslatih preko teretnih službi u nekoliko evropskih zemalja.

Jedan od tih incidenata dospio je na naslovne strane širom Njemačke. U ranim jutarnjim satima 20. jula 2024. godine, paket se zapalio na aerodromu u Lajpcigu, neposredno prije nego što je trebalo da bude utovaren u teretni avion kompanije DHL. Plamen je zahvatio kontejner za avionski transport tereta. Vjerovatno je samo zahvaljujući kašnjenju aviona izbjegnuto da požar izbije tokom leta.

Sva desetorica muškaraca tvrde da nijesu svjesno radili za rusku obavještajnu službu i izjašnjavaju se da nijesu krivi za optužbe za terorizam.

Prema istražnim spisima Kancelarije generalnog tužioca Litvanije, Kovač predstavlja primjer sve rasprostranjenije kategorije saradnika ruskih obavještajnih službi, koje zapadne obavještajne agencije nazivaju "agentima nižeg nivoa" ili, još slikovitije, "potrošnim agentima".

Ovaj 63-godišnji ukrajinski državljanin, kako se sumnja, bio je samo mali šraf u mnogo većoj mašineriji. Istražitelji tvrde da je iz Letonije u Litvaniju prevozio masažne jastuke prepravljene tako da se u njima mogu sakriti zapaljive naprave.

Pošto je njenim operativcima sve teže da djeluju u Evropi nakon ruske invazije na Ukrajinu, ruska vojna obavještajna služba GRU sve više se oslanja na posrednike koji regrutuju ljude putem aplikacija za razmjenu poruka, poput Telegrama, pokazuju istražni spisi litvanskog Odjeljenja za državnu bezbjednost, do kojih je došla Globalna mreža reportera Aksela Špringera, čiji je dio i Politiko.

Ruski državljanin osumnjičen za učešće u pokušaju sabotaže u Bukureštufoto: REUTERS

Često motivisani novcem, ovi "potrošni agenti" izvršavaju pojedinačne zadatke: fotografišu određeni objekat, šalju paket poštom ili prenose nešto sa jednog mjesta na drugo. Ponekad su zadaci daleko opasniji. Regrutovani pojedinci mogu znati vrlo malo o široj operaciji u kojoj učestvuju. Svako ko bude uhvaćen lako može biti zamijenjen.

O ovim agentima i tajnom ratu koji se odvija širom Evrope već je mnogo pisano. Međutim, jedna perspektiva uglavnom nedostaje: Ko su ti ljudi? Kako su postali pioni u novom Hladnom ratu koji postaje sve opasniji? Jesu li samo počinioci ili su istovremeno i žrtve?

Kurir

Ulaz u zatvor u kojem se Kovač nalazi u pritvoru više od godinu dana smješten je ispod zarđalog metalnog krova. Litvanski istražni sudija odobrio nam je razgovor s njim, ali kada smo stigli u septembru 2026. godine, zatvorski službenici nijesu nam dozvolili da uđemo. Objasnili su da nam je potrebna posebna dozvola zatvorske uprave. Predali smo dodatnu dokumentaciju, ali smo na kraju ipak morali da odemo.

Nekoliko dana kasnije, Kovač nas je pozvao iz zatvora. Dozvoljeno mu je da svakog dana razgovara telefonom oko 20 minuta, a to vrijeme obično čuva za porodicu. Međutim, tokom narednih sedmica zvao nas je više puta.

"I ja želim da znam kako sam završio ovdje", kaže. Insistira da je riječ o pravdi, a ne o njemu lično.

"Sopstveni život ne cijenim naročito visoko", kaže. "Neću vam ni govoriti koliko su puta ljudi pokušali da me ubiju."

Mnogo toga što je Kovač iznio tokom naših razgovora ostalo je nejasno. Ipak, u jednoj stvari njegova priča i nalazi istražitelja se poklapaju: prevezao je paket. Ono oko čega se razilaze jeste da li je znao šta se u njemu nalazi, čemu je bio namijenjen i ko je stajao iza operacije.

Prema litvanskim istražnim spisima, Kovačeva umiješanost u ovaj slučaj počela je 27. juna 2024. godine, kada ga je neko kontaktirao putem Telegrama sa jednim zahtjevom.

Čovjeka koji mu se javio jedva je poznavao, ali ih je upoznao zajednički prijatelj Andrej Baburov, bivši komandant ruske podmornice i kum Kovačevog jedanaestogodišnjeg sina.

Njih dvojica upoznali su se zahvaljujući zajedničkoj ljubavi prema moru. Kovač je pomorac koji povremeno zarađuje prevozeći jahte za njihove vlasnike. Kaže da je Baburova prvi put sreo dok je prevozio jahtu između Sankt Peterburga i ruske enklave Kalinjingrada.

Zahtjev je djelovao bezazleno. Jedan kurir se razbolio, pa je Kovač zamoljen da preuzme paket i hitno ga odveze u Vilnjus, do kojeg se automobilom stiže za gotovo četiri sata.

Pristao je i preuzeo paket iz ormarića za pošiljke ispred supermarketa u Rigi, koristeći šifru koju mu je preko Telegrama poslao čovjek s kojim ga je Baburov upoznao.

Tvrdi da za to nije dobio novac.

"Ako pomažem nekome koga poznajem, radim to besplatno", kaže.

Istog dana odvezao se u Vilnjus sa svojim sestrićem. Kontakt sa Telegrama uputio ga je na podzemnu garažu. Kovač je parkirao ispred nje, ostavio automobil otključan i udaljio se sa sestrićem.

Kada su se vratili, paket je nestao iz prtljažnika. Kovač kaže da je otišao da kupi kabl za punjenje telefona.

Za Kovača je time posao bio završen. Međutim, za operaciju koju istražitelji pripisuju ruskoj vojnoj obavještajnoj službi GRU, sve je tek počinjalo.

Paketi koji su izazvali požare širom Evrope

Litvanski istražitelji detaljno su rekonstruisali kretanje zapaljivih naprava korišćenih u operaciji koju pripisuju ruskoj vojnoj obavještajnoj službi GRU. Analizirali su snimke nadzornih kamera, digitalne dokaze i DNK tragove, kao i iskaze svjedoka i osumnjičenih. Istražni spisi, koji obuhvataju oko 8.000 stranica, sadrže podatke prikupljene u Litvaniji, Letoniji, Poljskoj, Estoniji, Velikoj Britaniji i Njemačkoj.

Poljska je optužila Rusiju za požar koji je 2024. godine gotovo potpuno uništio tržni centar u Varšavifoto: REUTERS

Dokumentacija otkriva složenu mrežu posrednika koji su prenosili pakete kroz baltičke države, uz česte promjene planova i neuspjele pokušaje primopredaje.

Prema navodima poljskih i litvanskih istražitelja, paket iz Kovačevog automobila preuzeo je drugi Ukrajinac, po zanimanju kuvar, koji je ranije proveo pet godina u ruskom zatvoru zbog silovanja. U ljeto 2024. živio je u Poljskoj, a instrukcije je dobijao preko Telegrama od osobe koja mu je obećavala 4.000 eura mjesečno.

On je, kako se sumnja, masažne jastuke odnio u iznajmljeni apartman, gdje su se nalazile i tube kozmetičkih proizvoda napunjene potencijalno eksplozivnim nitrometanom. Kada drugi posrednik nije uspio da pronađe ulaz u zgradu, organizator je naredio kuvaru da sam aktivira uređaje za paljenje. On je to odbio, pa je operacija reorganizovana.

Nakon neuspjelog pokušaja ubistva Sergeja Skripalja u Britaniji, GRU se sve više oslanja na posrednike i regrutovane pojedince koji izvršavaju opasne zadatke, često ne znajući ko zaista stoji iza njih

Paketi su narednih dana prolazili kroz ruke više osoba, a istražitelji su im u jednom trenutku potpuno izgubili trag.

U Rigi su se ponovo pojavili 13. jula 2024. godine, kada je Kovač, prema sopstvenom iskazu, drugi put uključen u operaciju. Poznanik ga je preko Telegrama zamolio da u Litvaniju preveze novu pošiljku, predstavljenu kao "visokokvalitetni masažni jastuci". Kovač tvrdi da je tokom razgovora u pozadini čuo glas Andreja Baburova.

Četiri dana kasnije, sa sestrićem je odvezao pošiljku u Vilnjus, odakle je preko drugog posrednika stigla u Kaunas. Tamo ju je preuzeo Ukrajinac koji je doputovao iz Poljske i ranije bio osuđivan za računarske prevare i pranje novca. Instrukcije je dobijao od osobe koja se na Telegramu predstavljala kao "Ratnik".

On je pripremio četiri paketa sa masažnim uređajima, kozmetičkim proizvodima i seksualnim pomagalima, za koja istražitelji vjeruju da su služila za odvraćanje pažnje. Aktivirao je tajmer, nakon čega su dva paketa poslata DHL-om iz Vilnjusa na adrese u Londonu i Birmingemu.

Prvi paket zapalio se 20. jula u 5.45 ujutro na aerodromu u Lajpcigu, neposredno prije planiranog utovara u avion za London. Njemački carinici pregledali su ga svega dva i po sata ranije, ali nijesu pronašli ništa sumnjivo. U stručnom izvještaju njemačke Savezne kriminalističke policije kasnije je ocijenjeno da je namjerno izazivanje požara vjerovatno.

Dva dana kasnije, drugi paket zapalio se u skladištu u Birmingemu. I on je prethodno prošao carinsku kontrolu u Lajpcigu bez otkrivanja sumnjivog sadržaja.

Još dva paketa poslata su preko kurirske službe DPD u Poljsku. Jedan se zapalio 21. jula, u ranim jutarnjim satima, u kamionu nedaleko od Varšave, dok su poljski istražitelji drugi uspjeli da pronađu netaknut.

Ovi incidenti, prema istražiteljima, bili su dio šire operacije u kojoj su posrednici, često nesvjesni njenog punog obima, korišćeni za prenos opasnih pošiljki kroz više evropskih zemalja.

Regruti Kremlja

Za istražitelje, operacija sa zapaljivim paketima pokazuje kako ruska vojna obavještajna služba GRU danas organizuje sabotaže u Evropi. Prema izvještaju litvanske Službe državne bezbjednosti (VSD), napadi iz jula 2024. u potpunosti odgovaraju metodama koje GRU posljednjih godina koristi za planiranje i izvođenje operacija.

Ruska vojna obavještajna služba ranije je za tajne operacije u inostranstvu angažovala sopstvene agente. Međutim, nakon neuspjelog pokušaja ubistva bivšeg ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripalja u Velikoj Britaniji 2018. i invazije na Ukrajinu 2022. godine, takve aktivnosti postale su znatno teže.

Zato se GRU sve više oslanja na posrednike i regrutovane pojedince koji izvršavaju opasne zadatke, često ne znajući ko zaista stoji iza njih.

Na vrhu te mreže i dalje se nalaze ruski obavještajci. Litvanski izvještaj među njima identifikuje Denisa Smoljaninova, kojeg je Evropska unija sankcionisala zbog regrutovanja ljudi za sabotaže u Evropi putem društvenih mreža. Litvanska služba smatra veoma vjerovatnim da su on i još dvojica oficira GRU bili umiješani u operaciju sa zapaljivim paketima.

Jedan od navodnih organizatora bio je Andrej Baburov, bivši komandant ruske podmornice i kum sina Vasilija Kovača. Istražitelji sumnjaju da je koordinisao transport prepravljenih masažnih uređaja iz Rusije, koristeći kontakte među bivšim kolegama iz mornarice i poznanicima u baltičkim državama.

Prema VSD-u, upravo su porodične i prijateljske veze važan dio ovog sistema. Regrutovani pojedinci često imaju finansijske probleme, nezaposleni su ili imaju kriminalnu prošlost. Angažuju se za pojedinačne zadatke i ne moraju znati širu svrhu operacije.

Što manje znaju, manje informacija mogu otkriti ako budu uhapšeni. Istovremeno, svaki uhapšeni saradnik lako može biti zamijenjen.

"Njihova glavna motivacija je želja da brzo zarade novac", navodi se u litvanskom izvještaju.

Dvije godine nakon napada zapaljivim paketima, ovakve operacije postale su sve veća briga evropskih bezbjednosnih službi.

U avgustu 2026. godine dvije bespilotne letjelice sa eksplozivom detonirale su na aerodromu Lajpcig/Hale, dok je treća udarila u ukrajinski teretni avion. Među osumnjičenima se našao i dugogodišnji poznanik Smoljaninova.

Ubrzo potom, dvojica Bugara navodno su bacila zapaljive naprave u blizini kompanija iz odbrambene industrije u Minhenu, a istražitelji su posumnjali na umiješanost GRU-a. Požar je izbio i pored fabrike oružja u Rumuniji, dok su instalacije Starlinka zapaljene u Poljskoj i Bugarskoj, što je dovelo do novih hapšenja.

Čini se da je GRU model "potrošnih agenata" pretvorio u sistem za masovno izvođenje sabotaža širom Evrope.

Potrošni agenti

Vasilij Kovač tokom telefonskog razgovora iz zatvora djeluje uznemireno. Govori brzo, na ruskom jeziku, pokušavajući da objasni kako se našao u središtu slučaja koji istražitelji povezuju sa ruskom vojnom obavještajnom službom GRU.

"Bio je to zločin počinjen tako da bude razriješen", kaže.

Suđenje Kovaču još traje. Svjedoci tužilaštva već su saslušani, a odbrana se priprema da izvede svoje. Presuda se ne očekuje uskoro.

Kovač sebe smatra žrtvom zavjere. Uvjeren je da su ga Rusi namjerno uvukli u operaciju kako bi on, kao ukrajinski državljanin, postao pogodan krivac. Tvrdi da su evropski istražitelji identifikovali samo neposredne učesnike, dok su pravi organizatori ostali van njihovog domašaja.

Smatra da ga je u zamku uvukao Andrej Baburov, njegov nekadašnji prijatelj i kum njegovog sina, ali ne vjeruje da je Baburov radio za Kremlj.

"I njega su odbacili", kaže Kovač, tvrdeći da se Baburov protivio ruskim vlastima.

Kovačeva ćerka, 37-godišnja Viola Lisija, opisuje ga kao jednog od najbližih ljudi u svom životu.

Kovač je u Letoniju stigao tokom raspada Sovjetskog Saveza. Najprije je radio u šumarstvu, a zatim se bavio trgovinom šumskim zemljištem i ulaganjima u ruske kompanije, uključujući fabriku obuće i proizvođača sladoleda.

Prema riječima njegove ćerke, ruske vlasti su ga oko 2014. godine optužile da je ukrajinski špijun. Zbog toga je prestao da putuje u Rusiju i odustao od tamošnjih poslovnih interesa. U Letoniji je potom povremeno zarađivao prevozeći jahte između luka.

Takva prošlost mogla bi objasniti zašto je bio zanimljiv organizatorima operacije sa zapaljivim paketima. Imao je kontakte u Rusiji, putovao između baltičkih država i povremeno prihvatao različite poslove. Njegova ćerka vjeruje da su ga raniji sukobi sa ruskim vlastima možda učinili metom.

Ipak, priznaje da ni ona ne zna sve o očevom životu. Na pitanje da li je ikada bio povezan sa sumnjivim krugovima, odgovara da to ne može da zna. Podsjeća da su tokom raspada Sovjetskog Saveza preduzetništvo i organizovani kriminal često bili isprepleteni, ali ističe da oca nikada nije vidjela sa oružjem niti primijetila ponašanje koje bi pobudilo sumnju.

Kovač se teško nosi sa zatvorskim životom. Ima visok krvni pritisak i žali se na glavobolje, dok je njegova porodica na ivici izdržljivosti.

Posebno teško sve podnosi njegov sedmogodišnji unuk, koji je veoma vezan za djeda. Svakih nekoliko dana pita majku gdje je. Ona mu govori da je djed na moru.

"Kažem mu da uživa u životu punim plućima. Govorim mu: 'On voli more, kapetan je i otišao je na duga putovanja oko svijeta'", priča Lisija.

Za sada joj dječak vjeruje.

Prevod: N. B.