Više biljnih namirnica, ne nužno jelovnik bez mesa: Šta novo istraživanje stvarno pokazuje
U poređenju sa grupom sa najnižim rezultatom, osobe u najvišoj trećini „plant-forward“ obrasca imale su u prosjeku niži indeks tjelesne mase i manje izglede za gojaznost i dijabetes, i nakon statističkog prilagođavanja za više demografskih, ekonomskih, prehrambenih i životnih faktora. Nije, međutim, utvrđena jasna povezanost sa predijabetesom
„Biljna ishrana“ često zvuči kao odluka da se preko noći izbace meso, jaja i mliječni proizvodi. Novo veliko istraživanje, međutim, bavilo se drugačijim i za mnoge praktičnijim pitanjem: da li je povoljniji zdravstveni profil povezan sa obrascem u kojem minimalno prerađene biljne namirnice zauzimaju veći dio jelovnika, bez zahtjeva da on bude potpuno vegetarijanski ili veganski.
Analiza objavljena u časopisu američkog CDC-a obuhvatila je podatke 33.532 odrasle osobe iz nacionalnih istraživanja sprovedenih od 2009. do 2023. godine. U poređenju sa grupom sa najnižim rezultatom, osobe u najvišoj trećini „plant-forward“ obrasca imale su u prosjeku niži indeks tjelesne mase i manje izglede za gojaznost i dijabetes, i nakon statističkog prilagođavanja za više demografskih, ekonomskih, prehrambenih i životnih faktora. Nije, međutim, utvrđena jasna povezanost sa predijabetesom.
Te brojke nijesu dokaz da je više biljne hrane samo po sebi spriječilo bolest. Istraživanje je presječno: ishrana i zdravstveni pokazatelji posmatrani su u istom periodu, pa se ne može pouzdano utvrditi šta je uzrok, a šta posljedica. Unos hrane procijenjen je na osnovu dva 24-časovna prisjećanja učesnika, koja mogu biti netačna, a rezultat za biljnu ishranu bio je istraživački pokazatelj zasnovan na hranljivim materijama, ne standardizovani jelovnik. Moguće je i da su važni faktori ostali neizmjereni. Nalaz zato treba čitati kao jaku populacionu povezanost u SAD, a ne kao obećanje da će određena namirnica sniziti nečiji šećer ili težinu.
Važna praktična poruka je da „više biljno“ nije isto što i „bez mesa“, niti je svaka hrana biljnog porijekla automatski povoljna. Mahunarke, povrće, voće, cjelovite žitarice, orašasti plodovi i sjemenke donose drugačiji prehrambeni paket od zaslađenog napitka, peciva ili grickalice, iako su i ti proizvodi uglavnom napravljeni od biljnih sastojaka. WHO zdravu ishranu zasniva na adekvatnosti, ravnoteži, umjerenosti i raznovrsnosti, uz ugljene hidrate prvenstveno iz cjelovitih žitarica, povrća, voća i mahunarki.
Najjednostavniji početak zato nije velika zabrana, već zamjena koja se može ponavljati. Dio mesa u varivu može se zamijeniti pasuljem ili sočivom; bijeli hljeb ili pirinač češće cjelovitom varijantom; a užina voćem i šakom neslanih orašastih plodova umjesto slatkiša. Smrznuto povrće i konzervisane mahunarke takođe mogu biti praktičan izbor, uz provjeru dodatog šećera i soli. WHO za osobe starije od deset godina kao opšti cilj navodi najmanje 400 grama voća i povrća i najmanje 25 grama prirodno prisutnih vlakana dnevno, ali do većeg unosa vlakana ima smisla dolaziti postepeno i uz dovoljno tečnosti.
Najkorisnije pitanje, dakle, nije da li je obrok dobio etiketu „biljni“, već šta je njime dodato i šta je zamijenjeno. Tanjir sa više povrća, mahunarki i cjelovitih žitarica može biti razuman korak i bez potpunog odricanja od namirnica životinjskog porijekla. Osobe koje imaju dijabetes, bubrežnu ili probavnu bolest, nutritivne deficite ili planiraju potpuno isključivanje cijelih grupa hrane treba da veće promjene usklade sa ljekarom ili kvalifikovanim nutricionistom.
Članak pripremljen uz podršku AI alata.
( Vijesti online )