Između ostanka i karte za odlazak: Kako uvođenje viznog režima mijenja život i planove stranaca u Crnoj Gori
Porodica koja je prije četiri godine iz Moskve došla na crnogorsko primorje u decembru se seli u Beograd. Drugi stranci ostaju, ali odlažu poslovne planove, brinu zbog boravišnih dozvola, ili zbog toga što će ih porodica i prijatelji teže posjećivati, a neki se raduju najavljenom ulasku Crne Gore u Evropsku uniju...
Kad se Tatjana Pjatkova s porodicom 2022. godine preselila iz Moskve u Budvu, Crna Gora joj se učinila kao mjesto u kojem bi mogli da ostanu - privukli su ih mirniji život, more, sunce i ljudi koje su upoznali. U junu iste godine, otvorila je firmu za masažu u Baru, regulisala boravak i počela da radi, uglavnom s ruskojezičnim porodicama, a danas, četiri godine kasnije, spremaju se za novo preseljenje, ovog puta u Beograd.
“Prvi signal za uzbunu bio je odliv klijenata, posebno djece, čiji se broj na tretmanima drastično smanjio”, kazala je ona “Vijestima” i dodala da prema njenom iskustvu, sve više porodica iz ruske jezičke zajednice odlazi iz Crne Gore, te da se u Budvi i okolini zatvaraju pojedini vrtići i aktivnosti za djecu, dok su grupe na treninzima njenog sina sve manje.
Priča i da njena devetnaestogodišnja kćerka, nakon završetka škole, nije uspjela da na vrijeme reguliše dokumentaciju potrebnu za boravak i zaposlenje, pa je zbog toga otišla u Beograd jer “tamo ima više mogućnosti za obrazovanje i početak karijere, veće su perspektive za sekcije i druženje sina, a i moje tržište usluga je tamo obimnije”.
Njena porodica planira da ode iz zemlje u decembru, a ta odluka, kako kaže, nije bila laka jer su ovdje proveli godine koje pamte po lijepom, ali više ne vide dovoljno razloga da ostanu.
“Neizmjerno nam je žao što napuštamo Crnu Goru. Iskreno smo zavoljeli ovu zemlju, njenu prirodu i ljude”, kaže ona i ističe da je brine to što će zbog novog viznog režima ubuduće biti komplikovanije da dolaze na odmor u zemlju koju su dosad smatrali domom, pa će morati u potpunosti da se od nje oproste.
Crna Gora je od 1. novembra uvela obavezu pribavljanja vize za državljane Rusije, Bjelorusije, Turske, Kine i Saudijske Arabije koji putuju s običnim pasošima, osim kada ispunjavaju uslove za izuzeće.
Vlada je izmjene najavila u julu, a nova Uredba o viznom režimu objavljena je 26. oktobra u “Službenom listu”. Kao razlog navedeno je usklađivanje s viznom politikom Evropske unije, što je jedan od uslova u pregovaračkom poglavlju 24 koje obuhvata pravdu, slobodu i bezbjednost.
Prema objašnjenju Ministarstva vanjskih poslova, usklađivanje je povezano i s obavezama iz Reformske agende i mogućnošću povlačenja oko četiri miliona eura iz Plana rasta EU za Zapadni Balkan.
Nova pravila ne nalažu da svaki državljanin tih zemalja koji živi u Crnoj Gori mora da pribavi vizu, već stranci koji već imaju važeću crnogorsku dozvolu privremenog boravka, boravka i rada ili stalnog boravka mogu ulaziti u zemlju u skladu s propisima. Izuzeci postoje i za putnike koji imaju određene važeće vize ili boravišne dozvole drugih država, uključujući zemlje šengenskog prostora.
Iz razgovora novinarke “Vijesti” sa stranim državljanima koji su “pogođeni” novim propisima proizilazi da više njih bira opciju odlaska umjesto ostanka - što zbog viza, što zbog stalne blokade bankovnih računa. Tvrde da iz zemlje idu i oni koji godinama tu žive, imaju svoju nekretninu i svakodnevni život, ali im boravak nije produžen pa sad moraju da odlaze u susjedne zemlje i da tamo pokušavaju da dobiju vizu, a kao glavna destinacija ističe se Beograd.
ODVAJANJE OD PORODICE
Vizni režim, za neke proodice, nije ugrozio njihov sopstveni boravak, već dolazak najbližih. To pokazuju svjedočenja koja je novinarka “Vijesti”, između ostalog, prikupila putem Fejsbuk grupe “Barski život”, čije članove uglavnom čine stranci koji žive u tom gradu.
“Sin nam je redovno dolazio iz Beograda”, napisala je Elena Petrova i dodala da će on sad morati da svoje posjete planira drugačije i pribavi vizu.
Navela je da su zbog toga tužni jer su im u Bar dolazili i drugi prijatelji - državljani Rusije, koji uglavnom žive u glavnom gradu Srbije.
Slično iskustvo opisuje Olga Ernst-Nikić, koja u Crnoj Gori živi već godinama i kaže da je svake godine imala mnogo gostiju iz Rusije i Srbije, među njima i svoju majku, pa vjeruje da će ubuduće takvih posjeta biti znatno manje.
“Osim moje majke, niko neće htjeti da se zamara vizom. Kažu mi: ‘Bolje vi dođite kod nas’”, napisala je.
Za ljude koji su se trajno nastanili u Crnoj Gori, promjena viznog režima može imati posljedice i kad njihova sopstvena dozvola boravka nije ugrožena, naglasili su sagovornici, ističući da posjete koje su ranije dogovarane bez mnogo pripreme sada zavise od dodatne procedure, troškova i vremena potrebnog za pribavljanje dokumentacije.
Na taj način se sticanje boravka pokazalo sporno i u iskustvu Ale Antnove, koja je redakciji prepričala slučaj svog devetnaestogodišnjeg sina koji studira na Univerzitetu Crne Gore i ima dozvolu boravka po osnovu rada, a problem je nastao kad su počeli da razmatraju promjenu osnova boravka zbog studiranja.
Antnova navodi da bi prema informacijama koje je dobila, njen sin za regulisanje studentskog statusa morao da otputuje u Rusiju kako bi pribavio vizu, a porodica se plaši njegovog povratka zbog mogućnosti mobilizacije, iako su, kako kaže, zbog izbjegavanja te okolnosti došli u Crnu Goru.
“Za našu porodicu viza je veliki problem”, poručila je ona, a na dodatno pitanje da li će njen sin zbog toga morati da odustane od školovanja ili napusti Crnu Goru, odgovorila je da će se zaposliti i nastaviti da reguliše boravak po osnovu rada.
NEIZVIJESNOST POSLIJE DUGO GODINA
Jedna strana državljanka koja godinama živi u Baru, a bavi se i imigracionim pravom, pristala je da govori za “Vijesti” pod uslovom anonimnosti jer je u postupku dobijanja stalnog boravka i, kako kaže, strahuje da bi javno istupanje moglo negativno da utiče na taj proces.
Ispričala je i da zbog promjena nije odlučila da napusti Crnu Goru, ali jeste morala da odustane od nekoliko planiranih projekata. Navodi da “predugo živi ovdje i nije fleksibilna da bi mogla tek tako da mijenja život i počne ispočetka”.
Poslovne projekte je planirala s državljanima Rusije koji žive u Srbiji, a neizvjesnost oko njihovih budućih dolazaka, kaže, onemogućila je dogovaranje putovanja i troškova, zbog čega je saradnja obustavljena.
“A što se tiče osjećaja sigurnosti, moram da priznam da se prvi put poslije mnogo godina osjećam zaista neprijatno zbog neizvjesnosti. Ne znam u kom pravcu će se čitava situacija razvijati”, kaže ona i zastaje na onome što smatra najvažnijim:
“Ja drugi dom, osim Crne Gore, jednostavno nemam”.
Iz profesionalnog iskustva, sagovornica upozorava da problemi s kojima se stranci suočavaju nijesu počeli uvođenjem viza. Kaže da misli da su pojedini stranci ranije zatvarali firme zbog poreskih obaveza i administrativnih komplikacija, a da su ove godine dodatne poteškoće nastale prilikom registracije privrednih društava i poslovanja s bankama.
Prema njenim riječima, među klijentima ima ljudi koji su namjeravali da presele posao u Crnu Goru, ali su odustali zbog problema s otvaranjem bankovnih računa ili međunarodnim plaćanjima, a tvrdi i da su pojedine IT kompanije napustile zemlju jer nijesu mogle nesmetano da posluju.
Te probleme ne pripisuje isključivo novom viznom režimu, već smatra da je za strance mnogo veća prepreka to što se pravila i administrativna praksa mijenjaju, a oni ne mogu pouzdano da planiraju narednih nekoliko godina. Ona ističe i da posljedice ovekve politike i postupanja njeće osjetiti samo stranci, već i lokalna zajednica, “jer su ti ljudi ovdje živjeli, radili, trošili novac, zapošljavali druge ljude, iznajmljivali i kupovali nekretnine, školovali djecu i učestvovali u svakodnevnom životu grada”.
GUŽVE NA ŠALTERIMA I U BARU
Koliko su gužve pred šalterima postale ozbiljne pokazalo se, pored Budve i Podgorice, i u Baru krajem oktobra, svega nekoliko dana prije početka primjene novog viznog režimam, kad su ispred tamošnje filijale MUP-a strani državljani već oko 19 časova zauzimali mjesta za predaju dokumentacije narednog jutra. Donijeli su stolice, toplu odjeću, hranu i piće, spremni da noć provedu na otvorenom kako bi među prvima stigli na red.
“Vijesti” su te večeri zabilježile čekanje ispred prostorija MUP-a, gdje su, zbog ograničenog prostora i velikog broja stranaka, redovi i ranije bili česti. Okupljeni tada nijesu željeli da govore za novine, a pojedini su se protivili fotografisanju.
Na takve probleme ukazuje i sagovornica redakcije, koja smatra da je prije izmjena trebalo povećati kapacitete službi, organizovati dodatne termine i omogućiti elektronsko podnošenje zahtjeva.
“Ljudi žele da upisuju djecu u škole, da rađaju djecu, da grade karijeru, da razvijaju posao. Žele da planiraju svoj život makar nekoliko godina unaprijed”, navela je i podvukla da postupci za dobijanje boravka sami po sebi nijesu nužno komplikovaniji nego u drugim državama, ali da česte promjene mogu učiniti cijeli proces nepredvidljivim.
Zaključila je da ljude, zapravo, ne plaše ni komplikovane procedure ni troškovi, već nezvijesnost.
NEKI NASTAVLJAJU, RADUJU SE EU
Nijesu, međutim, svi strani državljani jednako pogođeni novim pravilima jer je Jens Hsu u grupi stranaca u Baru rekao da se ona odnose na one koji nemaju regulisan boravak u Crnoj Gori, te da se za njih, koji imaju boravak, “život nastavlja kao i obično”.
Ocjenjuje da bi posljedice mogli osjetiti pojedini poslovi u turizmu i prometu nekretnina, kao i kompanije koje zapošljavaju strane radnike, posebno u djelatnostima u kojima nedostaje domaće radne snage.
Za razliku od dijela ruskih državljana koji govore o odlasku iz Crne Gore, među turskim državljanima prisutna je i drugačija računica - kako, uprkos novim pravilima, obezbijediti nastavak života i poslovanja u zemlji.
Prisustvo turskih državljana u Baru vidljivo je kroz brojne biznise i uslužne djelatnosti. Ipak, oni koje su “Vijesti” kontaktirale nijesu bili raspoloženi da javno govore o tome kako promjene viznog režima utiču na njihove planove.
Praćenje komunikacije u Telegram grupi koja okuplja turske državljane u Crnoj Gori pokazalo je da je među učesnicima razgovora naglasak više na pronalaženju načina za ostanak nego na odlasku, pa se zamjenjuju informacije o regulisanju boravka, administrativnim procedurama i mogućnostima nastavka poslovanja.
U tim razgovorima provlači se i očekivanje da bi eventualno članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji moglo da donese nove poslovne mogućnosti pa pojedini učesnici smatraju da bi se strpljenje i ulaganja mogli isplatiti, naročito kroz lakše poslovanje i povoljnije uslove za uvoz i izvoz robe.
Za njih je, sudeći prema takvim porukama, Crna Gora i dalje mjesto u kojem vide poslovnu budućnost, čak i ako je put do regulisanog boravka postao komplikovaniji. Porodične okolnosti, manjak posla i nedovoljno novca za život češće su bili razlog njihovog povratka u Trusku ili preseljenja u drugu zemlju, nego najvaljeno uvođenje viznog režima.
Kad su lani, pored incidenta u Podgorici i Herceg Novom, Molotovljevi kokteli bačeni krajem oktobra na ugostiteljske objekte u Baru čiji su vlasnici državljani Turske, oni su “Vijestima” kazali da Crnu Goru smatraju svojim domom i mjestom u kojem će nastaviti da grade život. Jedan od njih je te riječi sproveo i u djelo, dok se drugi, razočaran situacijom i zbog materijalnih problema, preselio u Budvu, gdje sada radi i razmišlja o povratku u Tursku.
Koliko stranaca živi u Crnoj Gori?
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova iz septembra 2026. godine, koje je objavio Centar za građansko obrazovanje, 69.945 stranih državljana imalo je dozvolu boravka u Crnoj Gori.
Najbrojniji su bili državljani Rusije, njih 17.907, zatim Srbije sa 15.287 i Turske sa 10.600. Ove tri grupe činile su oko 63 odsto stranih državljana obuhvaćenih tim podacima.
MUP je, prema podacima od 31. jula, evidentirao ukupno 97.127 stranaca sa regulisanim boravkom - 67.344 sa privremenim i 29.783 sa stalnim boravkom. Te dvije statistike ne treba direktno porediti, jer nijesu predstavljene s istim obuhvatom kategorija.
U Baru je, prema popisu iz 2023. godine, živjelo 45.812 stanovnika. Među njima su se 2.733 stanovnika nacionalno izjasnila kao Rusi, 924 kao Ukrajinci, 163 kao Bjelorusi i 116 kao Turci.
Podaci granične policije iz oktobra pokazuju da je od 1. januara do 12. oktobra na području barske opštine registrovano 308.524 stranih državljana, gotovo 20 odsto više nego u uporednom periodu prethodne godine, a taj podatak odnosi se na registrovane boravke i dolaske, a ne na broj stranaca koji stalno žive u Baru.
Iza svakog zahtjeva “stoji živ čovjek”
Iako je kritična prema načinu na koji se propisi mijenjaju, anonimna sagovornica iz Bara kaže da nikada nije zažalila što je došla u Crnu Goru.
“Mislim da je to bila jedna od najvažnijih i najispravnijih odluka koje sam donijela u životu”.
Za nekoliko godina, kaže, u Crnoj Gori će provesti više vremena nego u zemlji u kojoj je rođena i navodi da voli ovu zemlju i njene planine, kao i da joj je Crna Gora dala mnogo divnih stvari, susreta i događaja koji su oblikovali njen život.
Razumije potrebu da Crna Gora usklađuje propise s evropskim pravilima, ali smatra da je prije velikih promjena trebalo bolje pripremiti administraciju, omogućiti elektronsko podnošenje zahtjeva i obezbijediti dovoljno zaposlenih koji rade sa strankama.
Od institucija, kaže, ne očekuje samo jasna pravila, nego i razumijevanje za okolnosti ljudi koji predaju zahtjeve za boravak.
“Voljela bih da prilikom donošenja odluka ne polaze samo od pravnih i administrativnih kriterijuma, već i od humanih, ljudskih razloga. Da razumiju da iza svakog zahtjeva za privremeni boravak stoji živ čovjek”, zaključila je.
( Marija Pešić )